Gdje leži granica  kulture i pameti u odnosu sa „lupi i ostani živ“ pojedinca kad su u pitanju društvene mreže?

Često čujemo izjave poput: „Internet zaglupljuje ljude.“, „Zbog društvenih mreža ljudi su postali bezobrazni i pakosni.“ Jednom djelom je to istina, no smatram da je i jednim velikim djelom apsolutna laž.

Ljudi su oduvijek takvi kakvi jesu. Bili oni pakosni, ljubomorni, nepromišljeni, pametni, plemeniti, pokvareni. Jedina razlika između danas i prije 100 godina leži u tome da svi mogu vidjeti vašu nepromišljenost ili promišljenost jer se svijet sveo na malenu spravicu na dlanu.

Internetski bezobrazluk ustvari je čisti iskaz nečije nekulture i spremnosti istu pokazati pred svima+kombinacija liječenja nekih vlastitih frustracija na siguran način. I prije no što dozvolite „trolovima“ da vam dignu tlak i pokvare dan, znajte da s druge strane sjedi netko tko nema pametnija posla nego upuštati se u nekulturno vrijeđanje osobe koju ne poznaje.

I moramo razlikovati dvije stvari: 1. Zdrava, civilizirana debata i 2. Bezumno vrijeđanje i nametanje osobnih stavova. Prva skupina ne treba objašnjenje jer je riječ o pametnim ljudima koji internetsko bespuće koriste kako bi proširili vlastite obzore i na zdrav način nekome pokušali pokazati vlastiti stav (bez obzira slaže li s druga strana sa vama ili ne).

O drugoj vrsti bi se mogao napisati doktorski rad, a striček Freud bi trljao rukama da je živ.

U drugoj skupini postoje dvije vrste: opasni i bezopasni. Bezopasni „troleri“ ovdje su kako bi nekome digli tlak jer im je dosadno u životu, usamljeni su, previše povučeni u stvarnome životu i jednostavno liječe frustracije. Ovi opasni se pak kriju iza koje kakvih viših svrha koje zagovaraju. Iz neke osobne perspektive mogu ih nazvati Radikalima modernog doba. Takve osobe imaju jake stavove, malo razumijevanja, limitirane obzore, gotovo nepostojeću želju za slušanjem neistomišljenika i apsurdno agresivne metode uvjeravanja. Na žalost, takve osobe ne shvaćaju da se agresivnim putem ne dobiva rezultat.

Osobe koje „vrište“ i nameću prije će naletjeti na nerazumijevanje i neprihvaćanje od osoba koje taktički i smireno pokušaju ostvariti svoj cilj. I bez obzira koji je krajnji cilj, Radikal nikada neće ići metodom zdravog argumenta. Ono što zagovara takvo je i nikako drugačije. Ono što zagovara nitko ne smije propitkivati. Ono što zagovara treba se nametnuti, ne i objasniti.

Rijetke su osobe u današnje vrijeme koje shvaćaju pun pojam izreke „Riječi bole“. Zato će ovaj završni dio teksta biti upućen upravo „trolovima“.

Izvadite glave iz guzica i shvatite da vi i vaši stavovi, posebice oni koji nemaju zdrav argument, nisu centar svijeta. Ne očekujte kako će vaše radikalno ili jednostavno glupo i zlobno komentiranje uvijek naići na ignoriranje i pažnju. Na ovome svijetu postoje i ljudi koji su labilni, tužni, depresivni i nemaju dovoljno snage da se suprotstave čak i preko interneta.

Nekome koga napadate ili omalovažavate vaše riječi i vaša nekultura mogu ozbiljno naštetiti, bilo riječ o dodatnom srozavanju samopouzdanja, pa čak i do težih posljedica. Ne, nisi superiorniji/ja ako si sposoban nekome iz sigurnosti druge strane ekrana uništiti dan. Štoviše, daleko si od toga. Tražiš pažnju? Traži je na zdrav način. Tražiš promjene? Budi promjena, ne nameći ju.

Želiš se osjećati bolje? Idi u park i pojedi sladoled. Internetska revolucija na kraju će ostati samo to, a ono što će ostaviti iza sebe nije produktivno u njezinu svrhu. Mozak u glavu, ego na lanac. Nismo samo na ovome svijetu, pa čak i ako je taj svijet virtualan.

rođena je 1987. godine u Zaboku. 2015. godine završava Strukovno i umjetničko učilište Zabok smjer grafičkog dizajna. Iako je cijeloga života pokazivala ljubav prema pisanoj riječi, prvi roman je napisala sa dvadeset godina. Sedam godina kasnije, 2014. godine objavljuje prvi roman, psihološki triler „Štorka“ u privatnoj nakladi. Roman je ubrzo zadobio simpatije publike i kritike, te je 2017. godine dobio i drugo izdanje. 2016. godine objavljuje horor „Durgina kuća“. 2017. godine objavljuje nastavak psihološkog trilera „Štorka“ pod nazivom „Štorka Manifest“, a 2018. godine objavljuje jedan od svojih prvih napisanih romana, SF triler „Dedivinacija- Nacija psihoze“. Članica je „Hrvatsko zagorskog književnog društva“.

Osim romana, Jelena piše kolumne za online časopis „Kvaka“, kratke priče i članke za „APortal“ i vodi satirični blog pod nazivom „Blogodakanje“. Osim pisanja Jelena se bavi ilustriranjem i slikanjem, te je do sada imala nekoliko samostalnih izložba slika. Svoju ljubav prema umjetnosti upotpunjuje sviranjem bas gitare i klavira.

Komentari