Tebi, koji danima stojiš pred mojom tvrđavom i čekaš da se njeni zidovi sruše ili da istaknem bijelu zastavu, da se predam, da kažem tvoja sam. Tebi, koji čekaš da te pustim u svoj svijet. Tebi, koji si umoran od čekanja. Čekanja mene. Tebi za kojeg sam tu, a nikad me nema. Pojavim se i nestanem.

Tebi, kojem moja hladnoća nekad ledi i krv u žilama. Koji si bezbroj puta odlučio dići ruke, odustati, prihvatiti poraz pred mojom tvrđavom i ostaviti me, da ako mi je volja, sama crknem u njenim hladnim zidinama, jer je moj otpor jači od svih tvojih pokušaja prilaska. Jer ti moj otpor zadaje rane i boli. Tebi, kojem svaki put kad vidim da se povlačiš, da si umoran, kažem toplu riječ, odškrinem vrata, dam nadu, pa ti dobiješ novu snagu, novu volju i opet se boriš. Boriš se za moj svijet.

Šutim jer ne znam šta da ti kažem

Boriš se za mene protiv mene same. Pokušavaš dokučiti ove moje promjene. Objasniti. Čas hladna, čas topla. Čas hoću, čas neću. Tebi, koji čekaš od mene glas, riječ, znak. Da kažem idi ili ostani. A ja šutim. Šutim jer ne znam šta da ti kažem. Nemam riječ kojom mogu objasniti. Voljela bih da mogu, vjeruj da bih voljela.

Danima pokušavam izvući neku riječ iz sebe. A riječi nema. I hoću te i neću. I želim te i ne želim. Ne, ne igram nikakve igre i ne hranim svoju sujetu. Želim te zadržati jer si fin. Jer si mi potreban.

Ne mogu da nađem razlog zašto te ne želim. A ne želim te. Možda je krivo ovo moje srce koje ili osjeća ili ne osjeća. Kada osjeća onda pretjeruje. Kada ne osjeća onda baš ne osjeća. Sada miruje. Zbog tebe nije zaigralo i znam da neće ni zaigrati. Jer nisi ti neko ko meni može izbiti tlo pod nogama. Takvi se rijetko pojave.

A kad se pojave odmah ih ovo ludo srce prepozna. Tebe nije prepoznalo. Zbog tebe nije brže zakucalo. Da jeste ja bih već bila u oblacima, potpuna razoružana. A kao što vidiš još sam u svojoj tvrđavi. Nije razlog ni neko drugi. Neko bivši ili sadašnji. Nema nikog ni blizu mog srca. Prazno je. Možda sam razlog ja sama ovakva kakva jesam. Čudna. Rekla sam ti da sam čudna, a nisi mi vjerovao. Ne razumiješ ti da sam ja uljuljana u svom svijetu i da mi je lijepo. Ne želim da mi ga bilo ko kvari. On je samo moj.

Nisam princeza

Ne razumiješ ti da ja nisam neka princeza zatočena u tvrđavi koju treba spasiti. Ja volim svoju tvrđavu. Samo sam joj podigla zidove. Ne razumiješ ti ni da ja volim zvuk samoće u njoj. Volim slušati njenu jeku. Volim slušati njenu tišinu. Volim i ovu sjetu koja često ispunjava njene zidine. 

Volim svoj svijet i neću da ga dijelim ni sa kim. Da, zvuči sebično. Možda i jeste ali to sam ja. Ne treba mi razlog ni za sreću ni za tugu. Ne treba mi razlog ni da hoću ni da neću. Ni da volim ni da ne volim. Možda te želim zadržati u svom životu samo zbog toga što me svi već gledaju kao luđakinju koja će ostati sama jer previše bira. Možda i zbog toga što bi bilo fer da pružim šansu i tebi i sebi. Što to oboje zaslužujemo. Što ipak ne želim zauvijek ostati sama u svom svijetu. Što si dobra prilika. Što si mi potreban. Ne znam…Vidiš da ne znam. Znam da imam previše godina za ne znam, ali ja stvarno ne znam.

Razum je na tvojoj strani. Uporno mi govorim da ti trebam otvoriti vrata i upustiti te u svoje zidine. Ali srce nema ni mrvu pameti pa odbija. Ja znam da ono griješi kao što je griješilo i s onima koje je biralo, ali ne mogu protiv njega. Ono odlučuje. I zato šutim jer nemam šta da ti kažem. Hiljadu sam razloga smislila ,ali ni jedan nije pravi, a možda je svaki pomalo. Ne znam. Ali uzalud je da se pitaš i pokušavaš dokučiti prave razloge i pravu mene. Suviše sam ja komplikovana da bi me mogao objasniti. Uzalud analiziraš moje ponašanje koje te već uveliko nervira. Moje poruke koje su sad, hladne sad tople.

Odgovori

Nećeš pronaći odgovore jer ih ni ja ne znam. Sve što možeš je okrenuti se i otići. Ne inati se. Inat te neće nigdje odvesti. Ne zatvaraj oči pred mojom hladnokrvnošću. Ne pokušavaj me opravdati. Okreni se i idi. Prepusti me samoj sebi.

Znam da ću i u tvojim očima biti bezobrazna, umišljena i šta sve ne. A ja samo želim biti sama. Bez ikakvog razloga želim biti sama. Ne zbog toga što me boli bivša ljubav, ni zbog toga što se bojim slomljenog srca. Želim biti sama jer mi je lijepo. Biram biti sama sve dok se ne pojavi novo čudo zbog kojeg će se vrata moje tvrđave sama otvoriti bez da se išta pitam. Čudo zbog kojeg moje srce neće mirovati. Čudo koje će znati sa mnom slušati tišinu i prepustiti me samoći kad mi je potrebna. Koje neće prekidati moju šutnju i pokušati dokučiti moj izgubljeni pogled. Čudo koje me neće otrgnuti iz mog svijeta već će u njemu naći kutak za sebe.

Biram da budem sama jer čekam čudo. Ti to nisi. Tako bar ovo moje srce kaže. A ja ga moram slušati.

Djetašce zarobljeno u tijelu žene. Voli život, ali ne voli njegovu ozbiljnost, pa se protiv nje bori tako što od svega pravi šalu. Još uvijek je sitnice neizmjerno vesele, poput dvije kugle sladoleda i čokolade koju nikad ne pojede do kraja. Oni koji je ne poznaju kažu da je hladna. Ali to je samo maska. Osjeća više od drugih. Više nego što treba. A onda to stavi na papir i tako nastaju njeni tekstovi.

Komentari