Pospremi taj krš u sebi

Ti si žena kojoj se ne govore tople riječi. Ti si žena koju ne tješe, ne bodre. Jer ti si žena koja tješi, bodri, i daje podršku. Ti si ona koja je čvrsta kao stijena, jaka kao lavica. Ti si ona čijeg se broja telefona prvog sjete prijatelji u nevolji. Jer ti si ona koja je uvijek tu da pomogne.

Ti si stub. Utočište. Ti si ona na koju niko ne misli. Jer ti misliš na sviju. Samo ne misliš na sebe. Stojiš poput neke stare napuštene građevine. Još uvijek uspravna, ponosna, a unutra sva oronula. Kidaš se komad po komad. Rasipaš se unutra. Nestaješ. Ali stojiš uspravno. Stojiš čvrsto. Stojiš ponosno.

Tvoje rane se izvana ne vide, a da zaviruje niko neće. Ne želi.

Izvana si još uvijek lijepa, još uvijek čvrsta još uvijek možeš biti sklonište svakom kome zatreba. Niko nema vremena bolje da pogleda, da vidi da se urušavaš. Da se lomiš. Nestaješ. Tebe niko ne pita kako si, jer si dobro, ti si uvijek dobro. Ti si jaka. A sve manje imaš snage, sve više uviđaš koliko su ljudi sebični.

Poželiš da nisi uvijek druge stavljala ispred sebe i činila sve da ih usrećiš. Poželiš da si radila na tome da usrećiš sebe. Ali sad je kasno. Vrijeme vratiti ne možeš. Kasno je da se sada štediš i onako su te potrošili. Kasno je i da sada bilo kome objašnjavaš da i nisi toliko jaka koliko misle, da i ti imaš padova i da i ti nekad trebaš ruku koja bi te digla. Da i tebi treba nekad vjetar u leđa. Nekad si se mogla boriti i s najvećim olujama, a sad te i najslabiji vjetrić može slomiti. Ali kasno je da budeš slaba. Zato ustani. Saberi se. Skupi to snage što ti je ostalo i budi jaka. Jer nemaš izbora. Tebi su uskratili pravo na slabost. Slabost je nešto što ti neće priznati, neće ti povjerovati.

Ne čekaj ruku koja bi te pomilovala, koja bi te digla.

Tvoja ruka diže i miluje. Pospremi taj krš u sebi. Vrisni ako moraš. Opsuj. Razbij nešto. Ali ne dopusti da te slome. Ne dopusti da te pretvore u ruševinu. Budi jaka, jer ti to jesi. Budi jaka za sebe, jer sebi si potrebna takva.

Djetašce zarobljeno u tijelu žene. Voli život, ali ne voli njegovu ozbiljnost, pa se protiv nje bori tako što od svega pravi šalu. Još uvijek je sitnice neizmjerno vesele, poput dvije kugle sladoleda i čokolade koju nikad ne pojede do kraja. Oni koji je ne poznaju kažu da je hladna. Ali to je samo maska. Osjeća više od drugih. Više nego što treba. A onda to stavi na papir i tako nastaju njeni tekstovi.

Komentari