"Najdraže moje" by Gabriel Tallent

Autor je apsolutni genij, majstor opisa i hvatanja detalja, toliko živopisno oživljavajući trenutak po trenutak. Ovaj roman po meni je u potpunosti remek djelo. 

Iskreno, trebalo mi je dva dana da započnem pisati ovaj osvrt.

Knjiga me se toliko duboko dojmila da sam o njoj pisala dva statusa, vraćala se pojedinim dijelovima priče, upijala sve emocije koje nudi i preispitivala što to dođe ljudskom umu, što to pukne u čovjeku pa svom najmilijem, svom djetetu uradi takvo nešto. Jer o nasilju se progovara uvijek tako generalno, uvijek tako općenito, kao o nečemu što svi znamo da se događa, ali događa se tamo negdje – nekome, pa je lako zažmiriti i potisnuti to u onaj kutak uma za koji znamo da se time neće pretjerano često baviti.

A onda vam u ruke dođe ovakva knjiga. Knjiga koja vam toliko približi glavni lik da ne možete ne osjećati njeno čuđenje, njen strah, njene bojazni i njene snove. Na nekim stranicama doslovno osjetite smrt i ponovno rađanje nečije nutrine. I to koliko je veličanstveno i koliko govori o neopisivom talentu pisca, kojem je ovo roman prvijenac, toliko vas i potpuno užasne.

Ako želite lagani, pitki roman onda duboko udahnite.

"Najdraže moje" by Gabriel TallentOva knjiga to nije. Ova knjiga je teška. Ovo je drama, ali drama koju apsolutno vrijedi pročitati. Knjiga je ovo koja oduzima dah i ostavlja bez riječi. Po mom skromnom mišljenju, apsolutni favorit za titulu jednog od najboljih američkih romana u 21 stoljeću.

Priča je to o djevojčici. O preživljavanju. O njenom ocu opsjednutom smakom svijeta zbog kojeg četrnaestogodišnja Turtle zna sve o oružju dok živi samo s njim, na posve izoliranom imanju duboko u šumi, bez majke, koja je umrla. Ili se kako daje naslutiti jedan monolog glavne junakinje – ubila? Ubila zbog saznanja da njen suprug napastuje njihovu maloljetnu kćer? Autor pušta da to pitanje visi u zraku i da zaključak čitatelj donese sam.

Turtle ne zna što je ljubav, iako sve pravda ljubavlju.

U svom životu ima i djeda koji joj daje ono malo nježnosti, privrženosti i  normalne ljubavi koja joj je prijeko potrebna. A onda i tu mrvu gubi i to je slama.

Njen život s ocem je sve osim normalnog, a malena Turtle sve to pravda apsolutnom ljubavlju koju osjeća i koja se na momente miješa s iskonskom mržnjom, a ona sama ne zna objasniti kako je moguće istovremeno nekoga toliko bezuvjetno voljeti i željeti pobjeći od njega? Psihologija njenog lika toliko je kompleksna da čitatelju slama srce, a djevojčica ne shvaća u potpunosti teror svog života dok ne upozna dvojicu dječaka, te shvati kako su njihovi životi potpuno drugačiji. Normalni.

Ta normalnost i jednostavnost nešto je što ju povuče i grije i nosi u trenucima kada iz njoj tad neznanih razloga na imanju ostaje sama. Prijateljstvo i ljubav prema jednom od dječaka – Jacobu, postane njena nova mala tamnica unutar njene duše, ali i najveća nit vodilja koja drži njenu glavu iznad vode i ne da joj da se prepusti boli i utapanju u njoj.

Opisi i ljepota krajolika

S druge strane, opčinjeni radnjom koja se silovito brzo mijenja, iako je roman poprilično dug, ostajemo na tren neoprezni pa nam se može učiniti da propuštamo i druge bitne dijelove priče. Kao opis Mondecina, obale, kao i okolnih šuma sjeverne Kalifornije u kojima je smještena radnja ove drame.

Najdraže moje
Prekrasan i potpuno negostoljubiv krajolik Mondecino obale. Photo: Alamy / Izvor: The Guardian

Opisi prirode toliko su siloviti a toliko jednostavni, čarolija opisa trenutka kojom nas okupira autor i koja se na momente čini kao totalno suluda, osobito u krajnje teatralnim i ključnim momentima romana, može vas pomalo i naljutiti a onda ponovno uvući u svoju osebujnost. Sirov rječnik autora, krhkost jedne djevojčice, apsurdnost situacije a zatim i apsolutna snaga spojena u jednom liku, bolesni um njenog oca, kaos koji nam autor daje stranicu po stranicu, rečenicu po rečenicu nešto su što od prve do posljednje stranice nećete ispuštati iz ruku.

Boljet će vas. Šokirat će vas.

Ovu knjigu duboko ćete osjećati i proživjeti s malenom Turtle potpunu kalvariju. Zasuzit će vam oči, ostavit ćete knjigu na krilu i hvatati dah jer će vam biti preteška a onda ćete joj se vraćati.

Borba za život. Spremnost ići do krajnjih granica sebe, kako bi se spasilo ne samo svoj život, već i vlastitu dušu, ali i živote onih koje volimo više od sebe iako to vješto skrivamo, nešto su što je teško opisati onome tko nije pročitao roman.

Kad jednom zatvorite zadnju stranicu, osjećat ćete se tupo. Toliko će vas se dojmiti da ćete o knjizi duboko promišljati danima nakon čitanja i vjerojatno joj se vraćati uvijek iznova.

Poželjet ćete znati što je bilo s Turtle? Poželjet ćete znati jeli se ikad vratila Jacobu? Je li ikad uspjela zasaditi svoj vrt? Je li ikad preboljela? Je li njena duša izašla iz vlastitog pakla?

I je li dovraga ikada obukla haljinu i otišla na taj ples? Je li samo jedan tren u svom malom, slomljenom životu – istinski živjela?


"Najdraže moje" by Gabriel TallentNota o autoru: Gabriel Tallent rođen je u Novom Meksiku, a odrastao je u Mendocinu sa svojim dvjema majkama. Diplomirao je na sveučilištu Willamete 2012., a nakon toga je dvije godine proveo kao vodič u divljini sjeverozapadne Amerike. Danas živi u Salt Lake Cityu.

Njegov prvijenac Najdraže moje je:

  • Finalist nagrade LA Timesa
  • Finalist nagrade NBCC John Leonard
  • Jedna od najzapaženijih knjiga 2017. po izboru New York Timesa
  • Jedna od najzapaženijih knjiga 2017. po izboru Washington Posta
  • Jedna od preporučenih knjiga 2017. po NPR-a

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari