Sasvim "obične" stvari

Jeste li kada… bili u “banani” zbog silnih situacija i stvari koje se baš vama događaju? Pomisliš uvijek: “zašto baš meni..?”. I onda dođeš na kavu s prijateljicom, na posao, tržnicu… Pa čuješ sve i svašta i kažeš si: pa to su sasvim „obične“ stvari?! One se događaju i drugima na druge načine, svi nosimo neke „tematske“ križeve.

Na kavi s prijateljicom otkriješ da će ti biti lakše nositi se sa svime jer imaš nekoga kraj sebe.

Na poslu u razgovoru s kolegama saznaš da i njih 15 nosi teret sa sobom ali dolaze nasmijani na posao. Na tržnici, kupujući svježe i domaće povrće i voće, načuješ da i ona bakica od 70 i kusur godina ima problema, ali se ne da. Svaki dan dolazi na isto mjesto rano ujutro – to je njezino kratkoročno zaboravljanje problema koji ima. Načuješ da i ljudi ispred štanda na tržnici razgovaraju o svojim “tematskim” križevima, ali se na kraju svaki puta našale.

I onda sama sebi, na putu do doma, vozeći se autom, kažem: “Ovdje sam, snažna sam, nisam jedina, snažni smo, mi to možemo.” Bili to krediti, prekid, obiteljske nedaće ili neposlušna djeca s kojima se sam moraš suočavati svako jutro.

To su sve zapravo samo životne stvari.

Stvari koje nam je netko priuštio, situacije na kojima učimo, nedaće na kojima jačamo. I onda napokon, nakon dugog dana, napraviš kavu u svom domu, zapališ cigaretu ili dvije, pogledaš kroz prozor i opet si u razgovoru sa sobom – sretna sam što imam i ovu kavu, sretna sam što imam priliku pričati sa sobom i ostalim dragim osobama, sretna sam što si to mogu priuštiti i hvala meni na izdržavanju same sebe.

Svaka naša situacija je naša tragedija, ali i tuđe su isprepletene nitima poteškoća.

Ali se ne damo. Ponekad poanta življenja nije, između ostalog, hodati uzvišeno, već se s vremena na vrijeme sagnuti i vidjeti da i tuđi život ima svoje prednosti i mane, da i ti životi traže rješenja i da, ono najvažnije, nisi sam i nisi jedini. Vidjeti da se svi bore na jedinstven način, ali u suštini svi se borimo za isto – za vlastitu sreću, sreću naših najbližih i lakoću življenja.

Imam 22 godine i prvostupnica sam novinarstva. Trenutno radim na Slavonskom radiju gdje sam urednica i voditeljica informativnog programa. Volim svoju jutarnju kavu, a obožavam kuhanje i pisanje. Uživam u jednostavnosti stvari i situacija. Vožnja autom me opušta i to je nešto što sam naslijedila od tate, a najviše bi se voljela sakriti među planine i uživati u stvarno-nestvarnom. Na Internetu provodim sate čitajući citate – daju mi inspiraciju za vlastite priče. Volim imati organiziran dan, a planer je jedan od mojih najboljih prijatelja.
P.S. hvala ti što me čitaš. 🙂

Komentari