Hod po vatri

Jesi li nedavno hodala po vatri bosonoga? Jesi li hodala po njoj ili po žari prošloga života?
Boli vraški, znaš i sama. Kada si napuštena, jadna, zabrinuta, negdje tamo između jave i sna, nedorečena.

Hodala sam davno, po najvećoj vatri.

Nisu me drugi ondje gurnuli, uletjela sam ondje sama, svjesna posljedica. Bila sam mlada, pomalo naivna, pomalo zaluđena. Kažu mi ljudi, izašla si bez opekotina, bez ožiljaka.. Moglo je i gore, kao tješe me. Moglo se baš desiti da ti postane netko tko je postao nitko. A ne slute oni, da je upravo bio netko tko je postao nitko. Da to što me svojom nije htio zvati, srcu ulogu igralo nije.

Kako netko drugi, tebi stran, može postati netko tko postaje nitko? Tako. Lijepo, sasvim nepozvano, iznenada..

Boj je to u kojemu nema pobjednika, samo poraženih. Poražen on, poražena ja. Jesam li gubila godine, gubila sebe? Kažu da jesam.  Kažem da nisam. Tražila sam sebe, učila kroz te silne godine. On je u momentima bio sve, u momentima bacao u ponor.

Na kraju, sebi je najviše štete napravio i presudio.

Sada je on netko tko je nekome bio netko, i njoj je netko, ali ona je njemu nitko. Samo ona ne zna, ne sluti koliko je on zapravo nitko, kao i ona njemu. On se nije niti imao u tome svemu. Svojim postupcima je iz godine u godinu pokazivao koliko si uzaludnih emocija potrošila na njega.

Sada, da ga imaš priliku sresti, vidjeti ili zagrliti, vjeruj mi – odustala bi. Zašto? Jer sam je odlučio biti nitko. Netko koga se ne može voljeti. Kažu, ljubav je kada voliš onoga koga je teško voljeti? Zašto? Čemu ako je netko sustavno odlučio rušiti sebe a potom i spaliti druge, čemu onda voljeti i uzdizati ga na pijedestal? Je li zaslužio količinu emocija kojima si ga branila i čuvala i bodrila godinama? Vjerojatno nije.

Jer oni koji zaslužuju i čuvaju..

Čuvaju kao kap vode na dlanu, svjesni koliko negativan ishod ili jedna ružna riječ može boljeti i uništiti. Ljubav je hod po vatri, zaista. Kada se jednom tako jako opečeš, drugi puta budeš siguran da nećeš ponoviti na taj način.

Ako već i ponoviš, odlučiš egzistirati na samoj ivici života i osjećaja, znaj, to nije pogreška, niti slučajnost, to je bio tvoj odabir. Ne pripisuj to gluposti i trenutnoj slabosti, jer svi mi biramo gdje i s kime želimo biti.

Ostat će uvijek isti, znaš to. Nije od onih sklonim promjenama na bolje, on odlučuje tonuti samo dolje. Ne, ne možeš si dopustiti još jedan hod po vatri, još jedan veliki pad. Za razliku od njega, tvoje srce u grudima teče svom silinom, osjećaš i sebe i druge. Znaš kamo stremiš i što zaslužuješ.

Znaš, ponekad nije vrijedno boriti se s onima koji su predali borbu, niti za njih. Ponekad ih moraš ostaviti, kako bi se sami trgnuli i bacili se u vatru, ali ne u vatru ljubavi koja kožu pali, nego u vatru osobnih promjena.  Ti ćeš ionako pronaći sebe, na tome si putu odavno. Jer, uvijek si odlazila kada bi osjetila miris paljevine i bol na sebi. Uvijek bi pronašla novi način da prebrodiš sve što je bilo, da zaboraviš onu sebe.

Znala si da ne može tako boljeti i na taj način trajati.

I koliko god da je to bilo tvoje prokletstvo, bio je i blagoslov. Spaljene kože, uzdrmane duše, uzdignula si se jača nego ikada. Sada, jedini hod po vatri u koji se možeš baciti, jest onaj za sebe. Isključivo za sebe i svoje snove.

To znaš da je istinski vrijedno žrtve i ožiljaka na duši i koži. Ostalo, treba da ti služi, da ti pomaže iznova procvjetati i zaviti rane. Znaš, oni posebni koji te čekaju neće zadirati u rane, oni će ih svaki dan pomoći iscijeliti.

Oni će pokazati koliko je sve imalo smisla.

Ostavi hod po vatri za sebe, daj sebe za svoje snove, jer obećala si sebi boriti se. Ono, što je ostalo ugravirano u nama neka te podsjeća koliko si loše mogla živjeti.

I budi zahvalna, vrijedilo je barem toga da pronađeš iznova sebe.

Rođena 01.02.1990, u Vinkovcima, mladost provela u najljepšem Zadru, trenutno živi i radi u Zagrebu. Ekonomist po struci, umjetnik po duši. Divljeg, nesputanog duha, vedra i pozitivna. Transformira se iz sanjara u snažnu ženu, punu vizija i ideja. Njena želja da podijeli vlastita iskustva i boli, nadilazi sram i osudu te svoje rane pretvara u pobjede. Njene riječi utjeha su i ogledalo drugima. Ona je ono što se većina njih boji biti – SVOJA. Najveće strasti su joj pisanje i ples, dva različita svijeta u kojima na posebne načine izražava svoju suštinu i dualnost.

Komentari