Prvo moraš biti malen da bi bio velik

Svi mi sanjamo o velikim stvarima, svi mi želimo biti najbolji, doseći svoj vrhunac. Dobro, možda ne svi, ali vjerujem da većina ima vlastite snove i ambicije, kakve god bile. Vjerujem i da je većina nas u jednom trenutku htjela da nam sve to padne s neba jer… Zašto ne? Lijepo je misliti da si bolji od onoga što zaista jesi. Ili da zamijenim lijepo s letalno? Ili da ostavim oboje?

Može oboje, fakat je lijepo, ali i letalno jer ćeš prije ili kasnije shvatiti da si samo idiot sa snovima. Dobra stvar je što prvo zaista moraš biti idiot da bi naučio neke stvari, a i realno, samo idiot ima kuražu napraviti prvi korak ka cilju iako nema nikakve šanse u tom trenutku. Samo idiot može iznova i iznova pokušavati iako je već tisuću puta bio odbijen. Samo idiot je voljan osramotiti se i riskirati tu famoznu reputaciju radi višeg cilja. Pametnom će jednom biti dosta. Okej, nisam za to, odbili su me, bolje da se sakrijem. Ali ne i idiotu. Idiot je uporan. Idiot ne odustaje samo tako. Neće idiotu nitko govoriti kad je dosta. Neće idiotu nitko govoriti da to nije za njega.

Svijet treba više idiota i malenih ljudi.

Pogledaj samo neke od najslavnijih genijalaca:

Albert Einstein nije mogao govoriti do svoje četvrte godine. Njegovi učitelji su rekli da nikad neće ništa postići. Michael Jordan se zaključao u sobu i plakao jer je bio izbačen iz svog školskog košarkaškog tima.
Walt Disney je bio otpušten iz novina jer nije imao dovoljno mašte i originalnih ideja.
Steve Jobs je patio od depresije jer je bio izbačen iz tvrtke koju je on osnovao.  Oprah Winfrey nije više smjela voditi vijesti jer nije bila prikladna za televiziju.  Beatlese su Decca Recording Studios odbili jer im se nije svidio njihov zvuk i jer su mislili da nemaju budućnosti u showbiznisu.

Svi su oni u jednom trenutku svog života bili samo posramljeni idioti i maleni ljudi. Ali maleni ljudi su postali veliki.

Trebaš ponekad pasti na nos. Trebaš se ponekad osramotiti. Trebaš ponekad biti nedovoljno dobar. Ali trebaš i znati da je to dio procesa. Nitko nije bio pametan prije nego je bio glup. Nitko nije bio najbolji prije nego je bio najgori. Nitko nije bio učitelj prije nego je bio učenik. Nitko nije postao velik preko noći niti će itko ikad postati velik preko noći.

Dobro, možda i hoće preko noći, ali koliko će mu vremena i učenja i iskustva trebati da dođe do te noći? Možda će i netko nekog progurati, ali koliko truda i rada treba da te taj netko uopće primijeti? To nitko ne vidi. Najlakše je vidjeti uspješnu, veliku osobu i reći kako mu je sigurno sve palo s neba, da je rođen pod sretnom zvijezdom, da je sigurno imao neku dobru vezu i da ti nikad nećeš biti poput njega.

Što nije daleko od istine jer stvarno nećeš nikad biti poput njega ako je to tvoj mentalni sklop.

Svatko je krojač svoje sreće, ali sreća ponekad proizlazi iz nesreće. Samo te pad na dno može dovoljno naljutiti da udariš šakom o stol i odlučiš napraviti nešto za sebe, da odlučiš pretvoriti snove u stvarnost. Možda je to samo moj uvrnuti um, ali ponekad stvarno uživam u melankoliji jer samo melankolija može iz mene izvući ono najbolje. Samo me melankolija može natjerati da otkrijem tko sam u srži i koje su mi slabosti te kako ih ispraviti. Samo u stanju melankolije shvaćam što zaista želim, zašto to želim i što je bitno, a što nije.

Dopustite si pasti. Pogriješite ponekad. Budite odbijeni i nedovoljno dobri. Udarite koji put glavom o zid, ne doslovno doduše. Slomite si ego; boljet će, ali ne dugo i svaki put sve manje i manje.

Probajte ili se do kraja života pitajte što bi bilo kad bi bilo.

Rođena u malom mjestašcu pokraj Čakovca, obična je djevojka velikih snova i specifičnog pogleda na svijet. Iako joj je primarni posao organizacija i promocija zabavnih događaja, ljubav prema pisanju prevladavala je cijelog njezinog života. Ovo je njezin pogled na svijet te vaše putovanje kroz njezine misli i iskustva koja su je oblikovala kao osobu.

Komentari