Jelena Kastaneti: Sarajevo

Plan mi je bio Sarajevo opisati u tri fotografije hrane koju jedem. Prva, vidi me sretne, jedem ćevape. Druga, vidi me sretne, jedem burek. Treća, vidi me sretne, opet jedem ćevape.

No, trenutak kada sam shvatila da samo izmjenjujem burek i ćevape, bio je trenutak kada sam shvatila da ću “svoje” Sarajevo očito opisati u samo dvije fotografije.

Prva, vidi me sretne, jedem ćevape. Druga, vidi me sretne, jedem burek.

I, iako su se ćevapi zaredali jer “Kako da probam na samo jednom mjestu kad svatko za neke druge tvrdi da su najbolji?” ja nekako nemam fotografiju svoje sreće dok ih jedem.

Niti jednu.

Zato, nakon divnih nekoliko dana u posebnom Sarajevu, promocije knjige, upoznavanja genijalnih ljudi, istraživanja ulica, bježanja od golubova, nakon bosanske kave i baklave na Baščaršiji, koračanja uz Miljacku (i to koračanja – samo pravo – jer tako je to valjda ondje, na sva mjesta koja tražiš stigneš ako ideš pravo), vožnje nedavno obnovljenom žičarom, izlaska u možda najbolju birtiju ikada igdje i gostoprimstva te ljubaznosti na svakom kutku, ja ću Sarajevo ipak (osim riječima) opisati samo jednom fotografijom.

Otpjevao je to Kemal kako treba u poznatoj “Sarajevo, ljubavi moja”.

A, kako ljubav ide kroz želudac, valjda i sreća ide istim putem.
Pa zato, prva i jedina.

Vidi me sretne, jedem burek.

Izvor; Jelena Kastaneti

Ja sam Jelena Kastaneti, djevojka koja balansira između sporta i umjetnosti.
To činim u Zagrebu, spremna u bilo kojem trenutku zalutati na neki drugi kraj svijeta. Volim zelenilo, čokoladu i tratinčice. Volim život, smijeh i ljubav.
Zaljubljena sam u knjige i u snove koje kroz njih živim. Zaljubljena sam u ljude. I zaljubljena sam u čovjeka. Ne jednako kao u druge ljude, ne. U njega drugačije.

Komentari