Ljubav za ljubav - zbrajaš li koliko daješ a koliko primaš?

Pitaš li se, u okrilju noći, koliko ljubavi si drugima poklonila a koliko emocija je zaista bilo uzvraćeno? Zbrajaš li i ti kao i drugi što si dala, a što si primila? Shvaćaš li da koliko god to bilo ljudski, nešto za što smo očito programirani, toliko je i loše? Shvaćaš li da tako kaljaš svoj obraz i sve one lekcije i ljubavi koje si suzama platila, blatiš ih i gaziš time sve ono što je nekoć bilo sveto?

Najljepši osjećaj jest upravo kada znaš da si sebe nesebično dala drugima, ne tražeći da te vole zauzvrat. Oni momenti kada si ih zaista voljela više nego sebe. Nisi im zbrajala pogreške, nisi im izazivala suze u očima, nisi ih iznevjerila, barem si se trudila ne iznevjeriti ih kao što su oni tebe.

Ali znaš li da je upravo to i najrjeđi, najteži oblik ljubavi? Ona ljubav koju rijetko tko može reći da je znao živjeti ili voljeti. Ne razmišljati o posljedicama, o spaljenoj koži i primljenim udarcima. Ne razmišljati o kompletno slomljenim krilima, potrošenoj životnoj energiji, za dobrobit one osobe koju si zavolio toliko..

Shvaćaš li da možda i u toj ljubavi nisi bila kompletno iskrena i nesebična? To možda mogu odigrati samo oni izuzetno posebni, puni radosti i svjetlosti.

Oni koji su godinama ispred nas, koji se ne opterećuju onime što će oni imati ili dobiti, nego jednostavno kroz život odluče ići tako jednostavno, tako da samo žive i dijele ljubav. Što prema biljkama, životinjama, prirodi, tako i prema ljudima.

Gotovo nemoguće, veliš. Utopija, savršenstvo koje ne postoji…

Kako i može postojati, kada ne volimo nesebično onu osobu s kojom u životu provedemo najviše vremena? Ne, ne govorim o djeci, govorim o nama samima. Voliš li zaista sebe nesebično i najljepše kroz cijeli život? Ne, masu puta se bacaš na dno i u ponore, kako bi kroz suze dolazila do spoznaja i lekcija. Masu puta se i bez razloga bacaš u neke loše stvari, jer zaboraviš voljeti i cijeniti sebe, a tek druge..

Možeš li onda takva istinski i bezuvjetno voljeti?

Sve ovo što nam čini život i što dijelimo s drugima, ljubav je, ali ne ona bezuvjetna. Ljubav je to bez koje znaš da možeš, da možeš i dalje koračati koliko god slomljen bio.

Ali, ako ikada izgubiš dijete, oca ili majku, spoznaješ koliko su zapravo jake te naše spone i ista krv koja kola našim venama. Ta povezanost je ipak nešto neusporedivo. Ti ljudi, koji mogu biti toliko različiti od nas, najbliži su primjer neke bezuvjetne ljubavi.

Možemo ponekad u životu približno zavoljeti i one druge ljude, koji su nam dali svu svoju radost i emocije. Ali, istina je da su takvi izuzetno rijetki.

I ako ih pronađeš, zahvali im na postojanju.

Zahvali im jer su se spustili kao anđeli s neba, da bi ti pokazali da ipak postoji nešto tako čisto, tako lijepo i postojano.

Potrudi se barem približno biti kao takve osobe. Potrudi se sve vrste ljubavi jednako jako živjeti i voljeti ljude koje puštaš u svoj život i s kojima dijeliš sebe. Na koncu, nauči voljeti sve ljude, koliko god svi različiti bili, iznutra smo jednaki. Jednako plašljivi, jednako prolazni, jednako nesretni.

Ljubav koju daješ drugima ne traži zauzvrat.

Ljubav je najveći dar koji postoji, koji smo dobili kako bi ljepše živjeli i plovili ovim životom, nemirnim morima.

Ljubav treba znati dati i cijeniti, isto tako znati primiti. Bez nje, život nije život.  Tretiraj ljubav kao najveći blagoslov i otvorit ćeš srce tako da samo daje, bez prevelikih razmišljanja o primanju.

I nauči biti zahvalna za svu ljubav koju možeš dijeliti s drugima, kao i za sve ono što si od drugih dobila, makar i za ono što je tebi djelovalo tek kao mrvice ljubavi..

Rođena 01.02.1990, u Vinkovcima, mladost provela u najljepšem Zadru, trenutno živi i radi u Zagrebu. Ekonomist po struci, umjetnik po duši. Divljeg, nesputanog duha, vedra i pozitivna. Transformira se iz sanjara u snažnu ženu, punu vizija i ideja. Njena želja da podijeli vlastita iskustva i boli, nadilazi sram i osudu te svoje rane pretvara u pobjede. Njene riječi utjeha su i ogledalo drugima. Ona je ono što se većina njih boji biti – SVOJA. Najveće strasti su joj pisanje i ples, dva različita svijeta u kojima na posebne načine izražava svoju suštinu i dualnost.

Komentari