SRCE OD SOLI

Sanjao sam uzburkano more Neptunska kraljice,
I predevečernji šum talasa iz tvog zagrljaja
Sanjao sam i uzburkane zore
Dok je u meni tonuo posmrtni krik galebova,
Dok je u meni tonula nada i dok su se davile želje.

Ležao sam kao nasukani talas na pijesku
I umirao od zadobijenih ugriza kojim se
Želja grčevito držala za mene,
Želja i glad za tvojim mirisom od soli,
Za tvojom puti bakarnom, i tvojim srcem zapaljenim.

Umirao sam dok sam ti poslednji put stezao dlan,
I sanjao na jastuku tvog uzglavlja.

Nisam te trebao nikad pustiti neptunska krlajice,
Nisam pa makar i sva mora presušila,
I svi bogovi Indije ustali da me kazne,
Nisam trebao odustati od tvojih bokova
I tvojih obrisa koje sam tetovirao u krvi noćima
Trebalo je bar jednom da ti kažem da te volim,
Umjesto onih glupavih poruka ostavljenih ispod vrata.

Trebalo je bar jednom da te prvi zagrlim,
Da u tebe razlijem sve svoje odjeke,
Da se rodim i umrem na tvojoj koži,
Trebalo je mila…

Možda te više neću nikad zagrliti
I možda galebovi neće više umirati.

Možda pođem jednom na hodočašće putem tvojih koraka.

Možda zaboravim ukus vina i tvoju haljinu,
Ali neću zaboraviti ukus života kojim si me hranila
Tih prokletih noći kad je od mene ostajao samo vrisak

Ko sam ja?
Najmlađe dijete moje porodice. Diplomirani inžinjer (aha, jesam)
e-komunikacija. Kažu i da sam pjesnik. Rođena u Crnoj Gori, i nasukana na
njene hridi. Vegan koji vjeruje u bajke, i ljubav. Ponosna vlasnica
(trenutno) tri knjige poezije, “Deseto nebo”, “Maloljetni suncokret” i “Pjesme od krvi”.
Zaljubljena u more i nebo. Eto, čovjek sam. Žena sam.

Pratiti me možete i na blogu: tostokucanijesrce.blogspot.hr

Komentari