J**em ti život (ali sa šljokicama): Ja sam budala

Draga moja bilježnice, ja sam budaletina nad budaletinama. Ali onako, prava. Samo mi diploma fali. Savjet sebi: ne slušaj svoje mutave prijateljice i njihove mudre savjete dok si trudna.

Sve je naravno počelo s kavicom.

Sjele ja i Katica na kavu i žalim ti se ja njoj kako sam zapostavila Blaža i kako se baš vidi da je tužan. Kao ono, postavi meni Katica pitanje svih pitanja: „Jesi li razmišljala da ga malo iznenadiš?”

U tom trenu je odgovor bio Ne, ali se danima kuhala ta ideja u meni i kako me trudnoća ubija, sjedim dosta pred ekranom i razmišljam o sranjima. I naletjela sam na neku scenu u filmu (ubi me ako se sjećam kako se film zvao) u kojoj muž i žena odlaze u neki restoran i predstavljaju se kao neki drugi ljudi. Njima je to bilo sexy do bola. Eto, nemam pojma zašto se i meni učinilo da bi to moglo biti sexy, ali je.

I skovala je Štefica plan. Pošto sam imala sa strane nešto novca koje je mali dobio od svekrvopije, a ja mu to ukrala pod parolom „Što će balavcu toliki novci?”, odlučila sam počastiti Blaža. U srijedu sam otišla s Katicom do trgovine i našla donje rublje u kojem sam, s obzirom na okolnosti (trbuh veličine lopte) izgledala sexy. Nekakve proklete roze samostojeće i prozirni ogrtač s perjem. Ja sam zaključila da izgledam kao kokoš transvestit, ali je Katica rekla da je sexy. Jebi ga, nisam imala previše opcija, pa smo to kupile.

E sad dolazimo do djela koji moj hormonima opkoljen mozak nije promislio do kraja.

Plan je bio sljedeći: ja ću fino ostaviti račun za donje rublje negdje gdje će ga Blaž naći. I jesam. Ostavila sam ga smotanog na kupaonskom ormariću dok sam išla u lokalni hotel i napravila rezervaciju za sobu s petka na subotu. Usput sam se dogovorila sa svekrvopijom da mali prespava kod njih. Sve je išlo po planu. Ili sam ja tako mislila. Drugi dan, dok je Blaž samo pogledavao sa smiješkom kad ću se pojaviti u sexy rublju (perverznjak pohotni), ja sam „slučajno” ostavila papir s rezervacijom u kuhinji na stolu i otišla u trgovinu tako da je on već bio na poslu kad sam se vratila. Popodne sam mu poslala poruku da idem na sastanak u hotel i da me može pokupiti oko devet. Pazi, ja budala nikada ne radim takve stvari, pa sam iz nekog razloga mislila da će shvatiti. Da, možeš misliti.

I tako ja fino maloga ostavim kod svekrvopije, odem u hotel i usput pokupim mirisne svjećice.

Romantika i to. Upadam u sobu, a ona preeeeekrasna. Krevet veličine Švicarske. Obučem donje rublje, sva sam si sexy iako imam trbuh kao kornjača oklop, upalim svjećice i ugasim svjetlo. Pola sata sam se gnijezdila po krevetu kako bi izgledala sexy. Blaža nema. Prošlo je devet sati, Blaža nema. Pola deset. Deset. Upalila sam Tv i jebi ga, mir i tišina su uzeli svoje. Zaspala sam kao klada u toj vražjoj hotelskoj sobi.

Nemam pojma koliko je sati bilo, ali prokleto dobro znam da me zvuk toliko prepao da sam se na buku probudila i malo ukenjala roze gaćice. Podignem pogled, kad ono, ispred mene stoji Blaž i drži bejzbolsku palicu. Lice mu je crveno kao da je kuhani rak i diše na nos kao razjareni bik.

Ja sva pospana uredno viknem, „Iznenađenjeeeeeee!”, a on mi odgovara sa, „Gdje je govno?!”

Meni pola lica slinavo od spavanja, njemu oči krvave od bijesa. Hmm…

Na prvu sam si mislila, jebo’ te, kako je skužio da sam se pokenjala od straha. A onda mi je sinulo. Da, glupa sam kao noć. Umjesto da sam mu rekla da ću za njega pripremiti iznenađenje, to jest, da sam mu rekla za iznenađenje, možda siromah ne bi došao na ideju da ga varam po hotelskim sobama.

Malo je reći da nismo dva dana pričali i da sam morala dovući Katicu koja mu je na kraju objasnila da je sve bilo osmišljeno kao iznenađenje za njega. Malo je reći da me još gleda pod okom, a ja se budala ne mogu sjetiti filma u kojem sam vidjela tu scenu. I tako, jebeš kavice i ideje. Jebeš iznenađenja i roze gaćice. Bilježnice moja draga, ja sam budala.

p.s. Jedini način da primirim Blaža je taj da sam mu obećala kako ćemo napraviti test očinstva kad se beba rodi. Jebi ga. Sama sam si kriva kad slušam Katicu i svoje hormone. 

Zgode i nezgode nesretne Štefice, pratite Ovdje 🙂

rođena je 1987. godine u Zaboku. 2015. godine završava Strukovno i umjetničko učilište Zabok smjer grafičkog dizajna. Iako je cijeloga života pokazivala ljubav prema pisanoj riječi, prvi roman je napisala sa dvadeset godina. Sedam godina kasnije, 2014. godine objavljuje prvi roman, psihološki triler „Štorka“ u privatnoj nakladi. Roman je ubrzo zadobio simpatije publike i kritike, te je 2017. godine dobio i drugo izdanje. 2016. godine objavljuje horor „Durgina kuća“. 2017. godine objavljuje nastavak psihološkog trilera „Štorka“ pod nazivom „Štorka Manifest“, a 2018. godine objavljuje jedan od svojih prvih napisanih romana, SF triler „Dedivinacija- Nacija psihoze“. Članica je „Hrvatsko zagorskog književnog društva“.

Osim romana, Jelena piše kolumne za online časopis „Kvaka“, kratke priče i članke za „APortal“ i vodi satirični blog pod nazivom „Blogodakanje“. Osim pisanja Jelena se bavi ilustriranjem i slikanjem, te je do sada imala nekoliko samostalnih izložba slika. Svoju ljubav prema umjetnosti upotpunjuje sviranjem bas gitare i klavira.

Komentari