Kome se žaliti zbog vlastitih izbora?

Bila jednom dva brata. Jedan je bio cijenjeni profesor na Sveučilištu, a drugi je bio pijanica i kockar. Kad su ih upitali, kome duguju za ono što su danas, obojica su odgovorili- roditeljima.

Ovih dana razmišljala sam koliko me izbora, svakodnevnih sitnih odluka dovelo do mjesta na kojem sam danas. Prije nekoliko godina susrela sam se s postavkom da smo kreatori vlastite stvarnosti, no spoznala sam te riječi u njihovoj punini tek nedavno.

Većina ljudi živi potpuno nesvjesno.

Još je mali broj onih koji zastanu i zagledaju se u tog putnika koji korača ovim svijetom. Spoznaja da je moj život u mojim rukama istodobno mi je ulila strah u kosti, dok je s druge strane djelovala veoma oslobađajuće. Zašto strah? Zbog izbjegavanja odgovornosti i posljedica svojih vlastitih izbora i djelovanja.

Što bi bilo kad bi bilo?

Što bi bilo da sam izabrala drugi fakultet, što bi bilo da sam izabrala živjeti u inozemstvu, što bi bilo da sam jučer izišla iz kuće pola sata ranije, što bi bilo da sam u ključnim trenutcima izabrala samo reagirati drugačije?

Ova pitanja me zapravo ne muče. Ne opterećujem se njima jer znam da svatko od nas u svakom trenutku radi najbolje što zna i umije. U svakom trenutku djelovala sam u skladu sa svojom razinom svijesti. Ono zbog čega se danas možda kajem, u jednom sam trenutku mislila da će me dovesti do osjećaja kojem težim. Simple as that.

Život nije mirna luka, to je valjda svima jasno.

Život je kolo sreće gdje si ponekad na vrhu, a ponekad na dnu. Malo se smiješ pa malo plačeš. Nakon sunca dođe kiša i obratno. Kad nestane taj silan strah, tada kroz cikličke i prirodne promjene tečemo lako i opušteno. Iz iskustva mogu reći da proces prepuštanja Životu nije lagan, ali vrijedi.

Oni koji me poznaju znaju kako imam nultu toleranciju na sažalijevanje. „Jadan ti, jadan on, jadna ona, jadni oni… Jadan JA!” S takvim ego triperskim stavom u prvom redu postavljate se iznad Boga, Svemira, Univerzuma, Više sile (nazovite imenom kojim hoćete), smatrajući da ste baš vi, ti koji znate što je za nekog drugog najbolje ili što mu je u ovom trenutku potrebno i nužno za rast,, razvoj, spoznaju i ekspanziju. S druge strane, postoji mogućnost izbora.

Kada kažem da je moj život u mojim rukama, tada to uistinu i mislim.

Što ću prvo učiniti ujutro kada otvorim oči, kakvu ću muziku slušati, što ću gledati na televiziji, s kim ću toga dana otići na kavu, s kakvom ću osobom navečer zaspati, kakvu ću hranu jesti, čemu ću pridavati svoju pažnju, kakve ću misli birati i kakve ću razgovore voditi. Odabirem što će mi biti prioritet, odabirem kako ću reagirati na prepreke i nevolje na putu. A izbor znači slobodu.

Čim upalim televizor ili se nađem u nepoznatom društvu, primjećujem da su uvijek aktualne teme novac, moć, slava, uspjeh i utrka. Utrka sa Životom. Protiv sebe. Jer čini se da malo što možemo poduzeti i da ništa o nama ne ovisi. Na trenutak povjerujemo da smo posve bespomoćni. Kriv nam je državni vrh, partner ili prvi susjed.

„Mora se“, kažu, „kako drugačije. Ili si lovac ili si lovina.“ I tako, kada ponekad upadnete u zamke društva, kao i svoga uma, trgne vas taj isti život, pa se nanovo prisjetite tko ste i zašto ste krenuli.
Ah, da- „LAKO JE TEBI, roditelji su ti sve pružili.“

Zato jedni kojima roditelji sve pruže ostanu ne educirani, odaju se porocima i ne znaju što bi sa sobom, dok se drugi, kojima roditelji sve pruže, bore rukama i nogama da opravdaju ono što im je dano. Da se educiraju, da marljivo rade, stvaraju, da se jednoga dana ti roditelji mogu ponositi njima. Zato jedni koji ostanu bez ičega, od svoga života naprave avanturu, a drugi tragediju. Zato postoje bogataši koji plaču i siromasi koji se smiju.

Kome se žaliti zbog vlastitih izbora?

Ako IZABERETE raditi posao koji ne volite zbog određenog cilja, držite fokus samo na istom.

Inače, nema baš smisla da se svakodnevno žalite na loše uvjete i malu plaću, na ono na što ste pristali.

Ako IZABERETE sjediti kući i čekati da vam posao padne s neba, vjerujte u to, svim svojim bićem, inače, nema baš smisla da se svakodnevno žalite kako vam je dosadno, na ono što ste izabrali svojom voljom.

Ako IZABERETE ići na fakultet, onda prihvatite sistem, profesore i ono što se od vas traži. Nema baš smisla da se svakodnevno žalite na ono što ste sami izabrali.

Ako IZABERETE ići na dodatne aktivnosti poslije škole ili posla, ako idete na zbor, pohađate školu stranih jezika i idete na fitness, nema baš smisla da se svako toliko žalite kako ste preumorni, iscrpljeni i kako nemate dovoljno vremena.

Ako IZABERETE imati za partnera osobu koja vas ne poštuje, nema baš smisla da se žalite na njegove uvrede i loše postupke.

Ako IZABERETE ostati u braku samo radi djece, onda se fokusirajte na djecu, jer nema baš smisla da se svakodnevno žalite zbog toga što vam partner ne pruža ono što želite. Sjetite se, niste u tom braku zbog sebe, već zbog djece.

I kada tako prođu dani, mjeseci ili u najgorem slučaju godine, a vi i dalje ostanete nezadovoljni i neostvareni, zapitajte se, kome biste točno dali da nosi breme posljedica vaših (ne)činjenja? Pošaljite kome želite račun s vašim imenom za sve ono što ste birali tijekom života, ali nemojte se iznenaditi kada se taj račun opet vrati na vašu adresu.

Volim sunce, prirodu, duge šetnje, kasne razgovore, dobru muziku i finu hranu. Kombinacija melenkolika i sangvinika. Inspiriraju me oni koji žive ljubav, a nadam se da ću ja inspirirati vas.

Komentari