"Never grow up it's a trap"

Čini mi se kao da sunce već tjednima ne sja. Svijet su prekrili sivilo i magla, a ljudi su puni boli i nezadovoljstva.                                                                                                                                                   

Ljudi koje volim navlače maske lažnog osmijeha, ali u njihovim očima se zrcali slika tereta koji vuku sa sobom iz dana u dan. I premda osmjehom pokušavaju sakriti svoju bol od ostatka svijeta, ja ju osjetim. Uhvatim ju u onim trenucima kad ih savlada umor od svakodnevnog pretvaranja. Postoji kutak u njihovim očima iz kojeg mogu zaviriti u njihove polomljene duše. I voljela bih više od svega da mogu zakrpati te krhotine i ponovno ugledati sjaj dječje bezbrižnosti i hrabrosti u njima.

Sjećate li se kako smo bili hrabri i nezaustavljivi kao djeca?

Zamislili bi si nešto i ne bi razmišljali o posljedicama, ne bi vagali pozitivne i negativne strane svojih djela, zacrtali bismo si neki cilj i ostvarili bi ga bez puno razmišljanja. Bili smo tako bezbrižni i zaigrani. I vjerovali smo u sebe. Bili smo mala magična nezaustavljiva bića.

A onda smo odrasli. I što više godine prolaze, to više slabi naša hrabrost i bezbrižnost. Sve više preispitujemo i važemo svoje odluke i sve veći teret nosimo na plećima. Sjaj u našim očima blijedi, a onaj dječji duh se polako ali sigurno gasi. Zaboravljamo na sve naše želje i snove, dok naš život tiho preuzima frustriranost svakodnevice. Na kraju jednostavno prihvatimo život kao gorki put koji jednostavno moramo proći jer nam druge nema. Navlačimo lažni osmjeh za publiku koja nas okružuje dok u sebi trunemo zbog nezadovoljstva. Iz dana u dan ponavljajući iste radnje lažući sami sebe da je to život.

Ali nije! Život nije i ne može biti samo sivilo, bol i brige.

Ako se samo malo potrudimo probuditi ono dijete u sebi, dijete koje na svijet gleda radoznalo i prepoznaje čaroliju svakoga trenutka, osjetit ćemo kako se smanjuje teret na našim plećima. Ako se samo pokušamo prisjetiti kako da opet budemo hrabri, pronaći ćemo put ka ostvarenju onih skoro zaboravljenih snova.

"Never grow up, it's a trap"
Photo: Pinterest

Malo je potrebno da bi otklonili sivilo što prekriva nas i one koje volimo- pokoja topla riječ nježni zagrljaj ili sretna misao.

I premda znam da ne mogu zakrpati tuđe krhotine na duši, mogu im pružiti rame na kojem će odmoriti glave teške od briga. Mogu ih natjerati da otvore oči i spoznaju čaroliju koja ih okružuje iz dana u dan, a koju su zaboravili prepoznavati. Čaroliju dječjeg smijeha, cvrkuta ptica ili pak otpalog lišća što je obojilo svijet u različite nijanse žute i crvene. Mogu im ukazati na sva mala čuda ovoga svijeta koja su zaboravili prepoznavati, zagrliti ih jako najjače i podsjetiti ih kolika hrabrost leži u njima i koliko me ponosnom čine.

I vratit će se sjaj u njihovim očima i ona dječja razigranost, te otjerati ovo sivilo i maglu. A ja ću sa strane promatrati kako se sunce polagano probija nazad u naš svijet kojim vlada dječja hrabrost i sigurnost u ostvarenje svakog cilja.

Samo obična cura u potrazi za smislom života. U jednom trenutku stara duša, a već u sljedećem neiživljeno dijete.

“Vjerujem da još postoji magije na ovom svijetu, da priroda liječi sve boljke i da je ljubav najjača sila na ovom svijetu. Vječiti sanjar i nepopravljivi romantičar”

Komentari