Jovana Šekularac: (Ne)Ljubav

Kad sebi skriviš svako ti je kriv.

Kad se upucaš po ko zna koji put, kad zvekneš, onako dobro zvekneš glavom o zid, obično okriviš zid? Kako to birate partnere, kad na svaku fotografiju nekog oca s malim djetetom padate u trans? Kad na svaki znak pažnje, koji muškarac uputi ženi koju voli siječete vene od ekstaze? S kakvim to muškarcima pristajete da budete, kad vam je svaki “normalan” superheroj? U kakvim ste vi to odnosima kad ih dijelite na “veze” i na “prave ljubavi”?

Zar je zaista najvažnije ne ostati sam? Biti s bilo kim, po cijeni bilo čega?

Uvijek sam se čudila ljudima, koji bi mi čestitali na sjajnoj ljubavnoj vezi. Na tome koliko sam voljena. Ponekad mi je to bivalo i simpatično, dok nisam počela da posmatram dublje. Zar zaista imate partnere s kojima vam nije sjajno? Zar stvarno niste voljene? Zar pristajete na odnose koji su manje od onog “sedmog neba”?

Čudila sam se i ženama koje su govorile da su prestale da vjeruju u ljubav. Da su u ljubav razočarane. Da su svašta zbog ljubavi trpjele i da više neće. Da će rađe zauvijek ostati same nego da prolaze ponovo kroz ljubavne traume.

No ovdje mi nikad nešto nije štimalo. Ako si svašta “trpjela zbog ljubavi” onda odmah treba da znaš da u ljubavi nikad nisi ni bila. Ako si zbog ma kakvog uslova pristala na odnos u kojem nisi bila srećna, onda nisi bila u “ljubavnoj” već samo u traumi. Dala si sebi za pravo da ono što imaš zoveš ljubavlju. Dala si sebi povoda da povjeruješ da si u ljubavi. Ubijedila si se da zbog ljubavi umireš? Zbog ljubavi se samo živi i ništa više.

I ne, nisi se ti razočarala u ljubav, ljubav se razočarala u tebe. Zato što si pristajala u njeno ime na sve ono što ona nije. Zato što u njeno ime pod njenom zastavom lažno jurišala na vjetrenjače i sebe ubjeđivala da je zbog ljubavi.

I ne, nisi ti prestala da vjeruješ u ljubav, ljubav je prestala da vjeruje u tebe. Zbog toga što si u njeno ime bila ponižavana, nesrećna prestravljena i omalovažena. Zbog toga što si je okrivila za svoje rođene izbore i svoje rođene postupke.

Zbog toga što si svaki put, posle svakog pada govorila da ljubav boli. Da je slijepa, da uništava.

Nije tebe uništila ljubav. Uništilo te to što je nikad nije ni bilo. Sve što znaš o njoj su neprospavane noći, suze, razdor u plućima i praznina? U tome je problem. Ti ne znaš ništa.

Kako birate svoje partnere? O čemu razmišljate kad prvi put pomislite da to nije ono što biste željele da bude a ipak ostanete? Kad, u kojem tačno momentu pristajete da budete druga, treća? Zar od takvog muškarca zaista očekujete ljubav?

Zar vam nije dovoljan stisak šake i pogled da znate jeste li u ljubavi ili niste? Dovoljan je! Samo vi već u startu pristanete da u ljubavi ne budete, a sve kasnije je posledica toga. Kažete nije sve tako jednostavno? Oh, i te kako se varate. Sve je jednostavno. Ljubav je najjednostavnija pojava na svijetu. I dovoljna je, ako je ima uvijek je dovoljna.

Sve što nije jednostavno, nije ljubav. Svako “ali” nije ljubav. Vi to znate. Samo ste kukavice da priznate da u ljubavi niste, pa ostajete nadajući se da će se ona čudesno pojaviti. Neće. Otpisali ste je u startu! Rekli ste joj: “Bježi odavde, ovdje za tebe nema mjesta. Ovdje se samo pretvaramo da te ima”.

O da. Ljubav je sve ono što je tebi promaklo. Mir. Spokoj. Sigurnost. A promaklo ti je, jer si iz svojih sebičnih razloga svaki put pristala na odnos bez nje.

Jovana Šekularac: (Ne)Ljubav

Nisi ti prestala da vjeruješ u ljubav. Ljubav je prestala da vjeruje u tebe.

Zato što si pristala na to da je ne budeš dostojna. Zato što si u njeno ime i na njen račun pristajala na sramne emocije, na sramne praznine, na teror.

To što vi zovete ljubavlju, su jadni i mizerni pokušaji imitiranja odnosa za koje ni ne znate čemu vam služe. Kad birate muškarca pored kojeg želite da ostarate, vi ne birate samo jer ste se gle čuda zaljubile. Birate oca vašoj djeci. Birate da se od tog momenta do kraja života osjećate sigurno i bezbijedno. Birate stijenu ispod koje se krijete kad krenu gromovi. Birate sve, samo ne trenutnu zaljubljenost. Ali vaš je problem jer ne birate uopšte. Pristajete na tričave znake pažnje (koliko god se oni činjeli veliki) jer se bojite samoće. Hvatate se za svašta, jer u dubini sebe znate da pristajete na prosjek. Zatvarate oči i zaboravljate.

Kad volite onda ste u miru. Kad ste voljeni onda ste u miru. Srećni ste. Svaki dan. Ne na mahove, ne na trenutke, ne na kašičicu. Svaki dan. Svako “ali” izlazi iz definicije ljubavi. Na svako “ali” ste same pristale.

I ne, nisi ti razočarana u ljubav. Ljubav je razočarana u tebe. Prevrtljivo si pristajala na svašta u njeno ime bez dozvole. I ne, nisi prestala da vjeruješ u ljubav. Ona je prestala da vjeruje u tebe. Ti u ljubavi nikad nisi bila, a sve što si radila, radila si kao da jesi.

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*

Komentari