Naslov je preuzet iz crtića Madagaskar.

U jednom dijelu, na samom kraju, pingvini poprave brod kojim bi životinje trebale otputovati sa Madagaskara, na kojem su igrom slučaja završile, nazad u New York, gdje zapravo žive. Naime, silno su se htjele vratiti i jako dugo su čekale na popravak broda, tako da kada je konačno bio popravljen cijeli otok ih je došao pozdraviti, mašući im i izvikujući pozdrave.

I onda u jednom momentu jedan pingvin kaže drugome: ‘’Skipper, jel’ bi im trebali reći da nemaju goriva?‘’

A Skipper odgovara: ‘’Ne kvari trenutak, smiješi se, maši …’’

Kroz ovu kratku rečenicu se lako može provući moj život sa mojom sustanarkom multiplom sklerozom. Da, vrapci na grani znaju da je to bolest 1000 lica i da svakoga drugačije udara i na druga mjesta, no vjerujte svima, ali svima nam je zajednička gluma. Netko više, netko manje, netko svima, netko samo nekima, ali svi često glumimo do srži. One koštane.

Naime, toliko je simptoma, boljki i stanja koja se mogu izmjenjivati na mjesečnoj, tjednoj, a često i dnevnoj bazi, da vrlo brzo shvatiš, da onaj kome pričaš, što te sve muči, boli, peče, pika, grči, dozvoljava premalo ili previše, počinje poprimati blijedo preplašeni pogled, vrlo mu je neugodno, i ne može nikako vjerovati, da te to sve non-stop prati. U većoj ili manjoj mjeri, naravno.

Da, teško je shvatiti da danima spavaš 4-5 x dnevno i još najnormalnije „drapiš“ po noći, a onda se za nekoliko dana počinješ žaliti, da ti nesanica ne da živjeti.

Teško je shvatiti da nakon kraće šetnje imaš trudničku želju za sladoledom, ali ne da ga pojedeš, nego da u njega gurneš noge. Naravno, zbog mogućeg kolektivnog zgražanja gostiju, to ne napraviš, nego strpljivo čekaš toplinu svoga doma i hladnoću tuša.

Teško je shvatiti da si jučer obišla i majku i svekrvu autom, i još usput obišla pokoji dućan, a danas ne izlaziš iz kuće, jer cijeli dan vidiš duplo.

I meni je bilo jako teško pojmiti te famozne duple slike kada sam išla u srednju školu i učila o istima.

Teško je shvatiti da se danima ili čak tjednima pripremaš za neku feštu, i onda si primoran u zadnji tren otkazati, jer si ne možeš zamisliti, da danas izlaziš iz kuće, jer je prehladno ili prevruće.

Teško je shvatiti zašto je došao period da tražim samo tužne filmove, jer uz njih mogu plakati bez zadrške.

Teško je shvatiti da imaš potrebu svaki dan ići na misu, a pritom možeš zaboraviti tekst neke osnovne molitve. Onda moraš stati i priznati Bogu da si zaboravio riječi, ali da On zna, da moja duša poznaje svaku riječ, makar jezik ne zna, što bi trebao napraviti.

Da, teško je to sve shvatiti. A ima toga i još. Samo se sad ne mogu sjetiti. 🙂

Teško je shvatiti onome tko ne prolazi isto ili gore.

I onda shvatiš. Shvatiš da je zapravo loše nekoga zastrašivati ili izbezumljivati svojim stanjima koja su i onako vrlo promjenjiva.

Zato vrlo brzo naučiš koristiti – maši, smiješi se!  I shvatiš da je već u prvom upućenom osmjehu i tebi nekako lakše pri srcu.

Mirjana Krpelnik
Izvor: Alter.hr

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari