Ne baš najbolja mama

Rekla sam da neću nikada. Mnogo sam to puta rekla. I, vjerovatno sam još duplo više puta pregazila vlastitu riječ. Zašto? E pa ne znam. Valjda jer to tako ide. Valjda jer jednu vlastitu riječ nikada ne pogaziš samo jednom, pogaziš  je po nekoliko puta, pa se nakupi. Čisto da utvrdiš gradivo. Da znaš da si je jednom dao i da si se od tada promijenio. Jer to je život. Promjena. Jer jednostavno nisi isti dok govoriš i radiš. I u redu je.

Znaš, kad sam te rodila obećala sam ti da ću biti najbolja majka.

Nisam znala šta to znači niti šta to tačno treba da radim i uradim kako bih to ostvarila ali sam željela svim svojim srcem i bilo je toga trena ispravno. Bilo je iskreno, rečeno i obećano iz dubine moga srca koje je od trenutka kada je saznalo za tebe za tebe počelo i kucati. No znam da nisam bila. Znam da nisam ni sada. Daleko sam od najbolje majke. Često sam umorna, ljuta i ogorčena. Često ti nisam baš najbolji primjer kakav treba da budeš i kako treba da se sa nekom situacijom nosiš. Često stavljam sve ispred sebe i rješavam svačije probleme osim svojih, a to nikako ne bih voljela da ti radiš jednom.

Ali nešto sam shvatila, ni ne treba da budem najbolja. Ne treba da budem savršena. Nijedna od nas žena ne treba da se bori da bude najbolja. Jer, znaš sine, najbolje majke ne postoje. Ali postoje one koje se trude. Ja sam se trudila, valjda se i to računa?

Ti si rođen osmijehom da razoružaš svijet. Rođen si da obojiš svijet bojom svojih očiju, nebeski plavom, čistom, kao more. Rođen si da donosiš sreću, jer ti jesi sreća. Jer je tvoje dražesno lice lijek za svaku bol što postoji na ovom svijetu.

A ja, ja sam tu da te vodim.

Da ti pokažem kako treba da grliš život, da voliš svaku njegovu sitnicu i budeš zahvalan na svemu što imaš. Ja sam tu da budem budna kada ti spavaš, da ti brišem suze i svaku ponaosob i sama isplačem. Ja sam tu da ti budem anđeo čuvar, prijatelj i onaj neko ko će do kraja svog života postojati za tebe. I vrlo često, samo zbog tebe.

No ja sam i odgovorna za tebe, odgovorna sam za to kakav ćeš čovjek sutra postati, a ta se odgovornost često kosi sa majčinskim instinktom da te zaštitim od svega na ovom svijetu. Jedan dio mene želi da te sakrije, da nametne moje biće umjesto tvog da primi svaki udarac koji ti je ovaj svijet pripremio, a drugi dio, onaj realni zna da ćeš neke borbe morati voditi sam. Zna da moraš da bi postao pravi čovjek, da bi spoznao razliku između onog što je dobro i onoga što nije da se suočiš i sa onim što je loše, i što nije dobro i što je ružno.

Ne baš najbolja mama

Dužna sam ljubavi da ti pokažem ovaj svijet a ne da te sakrivam. Da ti pomognem da se suočiš sa strahom a ne da te štitim. Da ti pokažem ali ne i da te naučim. Da te ohrabrim ali ne i da uradim umjesto tebe. I da I ja moram da naučim neke stvari. Kao prvo moram naučiti da te dijelim. Moj si, moja si krv i moje sve, ali pripadaš i ovom svijetu, i ma koliko mi teško bilo da to priznam i uradim, moram da te dijelim. I kako budeš rastao moraću da to radim sve više i više.

I da, nisam savršena mama, priznajem da mi je jasno da to nikada neću biti.

Priznajem da ću još hiljadu puta pregaziti vlastitu riječ i vlastiti kodeks, da ću još hiljadu puta pogriješiti i odabrati krivi izbor. Priznajem da ću nekada odahnuti kada se malo sklonim od tebe ali i da ću plakati jer mi nedostaješ. I znaš šta još? Prihvatam to. Prihvatam da ne mogu biti savršena, čak ni zbog tebe, ali  da mogu biti, zapravo da treba da budem ponosna na sebe. Ponosna jer sam na svijet donijela tako savršeno biće, jer imam priliku da ga oblikujem i pružim ovom svijetu savršenog kakav i jeste.

Ponosna jer sam tvoja mama. Nesavršena, ne najbolja ali dajem sve od sebe.

Čitaj još...

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Komentari