Dva lica seksizma

Kad spomenem riječ seksizam, mnogi će najprije pomisliti kako govorim o diskriminaciji nad ženama i gledanju spomenutog spola kroz prizmu fizičkog izgleda. Zar ne? Istina je da žene često bivaju gledane i osuđivane na temelju fizičkog, posebno onog djela koji podrazumijeva „seksualno“. No, gurnemo li malo glavu van balona aktualnog, shvatit ćemo da nisu samo muškarci ti koji na žene gledaju kao na seksualne objekte. Jedina razlika je u tome da se muškarci gotovo nikad neće pobuniti ako žene krenu na seksistički pohod.

Drage new age feministice, molim vas da ispustite paru iz ušiju i pročitate tekst do kraja jer smatram da će on koristiti jednom i drugom spolu da još malo sazre.

Naime, kako sam članica podosta književnih grupa, pa tako i onih u kojima se čitaju ljubavni romani (iako ih sama ne preferiram…uopće), u posljednje vrijeme primjećujem jedan zanimljiv obrazac. Svakog dana ugledam barem jedan post u kojemu horda žena, mogu besramno reći, slini nad slikama nabildanih frajera u toplesu.

Okrenimo sad lopticu i zamislite na trenutak da muškarac postavi sliku žene s naslovnice u donjem rublju i napiše „Uh, što bi joj radio.“, a ispod posta se oglasi horda muškaraca sa sličnim komentarima. Da, svima je jasno da bi spomenuti post uskoro bio zasipan stotinama komentara žena povrijeđenih ega, bio blokiran i izbrisan s društvene mreže. Jer to je zloglasni seksizam. No, kad žene rade istu stvar i gledaju muškarce kao seksualne objekte, to je ok i to je njihovo pravo.

Posebno mi se u sjećanje urezao jedan status mlade dame koju neću imenovati.

„Bila sam na večeri s curama i tamo je bio DOBAR konobar. Dobar, ponavljam…“ Bezazlen post, zar ne? Istina, bezazlen je. No okrenite sada taj post i postavite ga kao natipkanog iz muške perspektive. „Danas sam bio na večeri s ekipom i tamo je bila DOBRA konobarica. Dobra, ponavljam…“ oba posta dobila bi ovacije svog spola. No, začudilo me (nije ustvari,ali dramatika…) kad ispod ženskog posta nisam vidjela ni jedno povrijeđeno muško biće. S druge strane, ispod muškog posta (dajem ruku u vatru) našlo bi se barem nekoliko komentara sa ženske strane koje bi taj status osudile kao „seljački“, „bezobrazan“ ili pak „seksistički“. Ovo nije karikiranje, već jasno viđena šablona na javnim postovima.

Drugi post je ponovno iz neke grupe i radi se o slici muškog modela koji na golim prsima drži bebu.

Ispod slike komentari u kojima žene izražavaju želju biti majkama spomenutog djeteta. Okrenimo ponovno sliku i postavimo ženski model s djetetom na prsima i komentare muškaraca koji žele da su očevi tog djeteta. Shvaćate obrazac.

A sada dolazimo do točke u kojima su žene u većini slučajeva veći seksisti prema vlastitom spolu od muškaraca. Osjećaju li se žene u bilo koju ruku ugroženo od druge žene, možemo očekivati poplavu uvreda na račun subjekta. Od proljeva (da, dobro sam se izrazila) pogrdnih riječi kao što su „kurva“, „glupača“, „na što to liči“ itd., pa do komentara o inteligenciji osobe koju prvi puta vide na slici.

Mogla bi o ovoj temi razglabati do sudnjeg dana, no vrijeme je da tekst privedem kraju.

Da, svi imamo pravo govoriti i komentirati što želimo, no to ne znači da trebamo naše pravo zloupotrijebiti. Svi imamo pravo na druge gledati kao na ljude, objekte ili nešto treće, no to ne znači da moramo biti plitki. Smatram da bi se oba spola trebala povoditi onom- Ne radi drugima što ne želiš da rade tebi. I kada govorimo o seksizmu, ne pretvarajte ljude u ideale ljepote, ako i sami niste spremni postaviti se u okvir toga da i vas netko pogleda kroz takve naočale.

rođena je 1987. godine u Zaboku. 2015. godine završava Strukovno i umjetničko učilište Zabok smjer grafičkog dizajna. Iako je cijeloga života pokazivala ljubav prema pisanoj riječi, prvi roman je napisala sa dvadeset godina. Sedam godina kasnije, 2014. godine objavljuje prvi roman, psihološki triler „Štorka“ u privatnoj nakladi. Roman je ubrzo zadobio simpatije publike i kritike, te je 2017. godine dobio i drugo izdanje. 2016. godine objavljuje horor „Durgina kuća“. 2017. godine objavljuje nastavak psihološkog trilera „Štorka“ pod nazivom „Štorka Manifest“, a 2018. godine objavljuje jedan od svojih prvih napisanih romana, SF triler „Dedivinacija- Nacija psihoze“. Članica je „Hrvatsko zagorskog književnog društva“.

Osim romana, Jelena piše kolumne za online časopis „Kvaka“, kratke priče i članke za „APortal“ i vodi satirični blog pod nazivom „Blogodakanje“. Osim pisanja Jelena se bavi ilustriranjem i slikanjem, te je do sada imala nekoliko samostalnih izložba slika. Svoju ljubav prema umjetnosti upotpunjuje sviranjem bas gitare i klavira.

Komentari