Danijel Špelić: Zašto su izdavači važni?

Posljednjih dana često nailazim na objave u kojima se propituje vrijednost izdavača. To nije onaj zanimljivi dio. Zanimljivi dio dolazi u obliku komentara ljudi koji nemaju apsolutno nikakve veze s tim poslom, ali opet, nekako sve znaju o tome. Za običnog čitatelja dobro napisana knjiga je dobro napisana knjiga, nevažno mu je tko ju je izdao, važno je samo mu se sviđa i da ju je pročitao. Što je dobro stajalište, ali iz perspektive pisca, imati službenog izdavača iza sebe potpuno je drugačiji set stvari koje mu pomažu ili odmažu, ovisi na kojega naletite.

Često slušam gdje se pisca savjetuje da se ne obazire na izdavače, da se gura samostalno, da bije poštenu bitku i ispadne pobjednik. N-da, to možda zvuči lijepo kao životni savjet napisan na poleđini jedne od onih kartica koje prodaju očite životne mudrolije tipa „ako stojiš na kiši bez kišobrana – iznenađenje – pokisnut ćeš“ ali stvarnost je malo drugačija. Odmah ću vas zaustaviti na početku – ako vam izdavač kaže u roku jednog dana da ga je vaš roman oduševio, da je savršen i da će ga objaviti – ali da sve sami platite – vaš roman nije nikoga oduševio jer niste pronašli izdavača već posrednika između vas i tiskare, koji će dodatno i naplati to posredništvo, pa jednako tako možete roman izdati i sami, smanjiti si troškove.

Kako iza sebe imam već skoro dvadeset godina iskustva u tom svijetu i tim vodama, pokušat ću objasniti zašto je dobro imati službenog izdavača iza sebe jer ako pročitam još jedan komentar potpunog laika o tome da su oni nebitni – netko će ozbiljno nastradati, a ja sam pacifist duboko u duši, pa to ne bi bio lijep prizor.

Prvi i ponešto banalni razlog je – sa izdavačem dobivate službenu potvrdu sebe kao autora.

O, da, danas su svi pisci, ali ustvari nisu. Doduše, jesu, nitko vam neće oduzeti to da ste napisali i samostalno objavili roman, možda ste čak i dobri u tome jer znam da postoje ljudi koji su strašno dobri pisci, ali samo izdavanje je jedno veliko – nula bodova. Možete izdati i deset romana, možete imati vlastitu Facebook stranicu s deset tisuća sljedbenika, ali to vam neće značiti ništa jednom kada se nađete oči u oči s nekim službenim imenom jer to je prva stvar koju vas pitaju.

Postoje dva pitanja. Što ste do sada izdali? Tko vam je izdavač?

Možete pričati pet sati o vašim kvalitetama i romanima različite žanrovske pripadnosti, na kraju dana će vam se zahvaliti i poslati na daljnji put. Samo izdavaštvo je u Hrvatskoj, nažalost, čak i jedini izbor da netko vidi svoju knjigu, ali svijet književnosti još uvijek operira po zastarjelim pravilima i u njima je bitno samo to da ako ste sami izdali roman – s njime nešto nije u redu. Znam, zvuči grubo i zvuči crno i, opet nažalost, u cijelosti je istinito. Službeni svijet književnosti vas jednostavno ne vidi kao pisce ako nemate iza sebe ime koje će to potvrditi. I, ne, ne mislim na tiskare tipa „Redak“ i slične jer to su tiskare.

Ne nakladnici, ne izdavači – tiskare.

Znači, sa službenim izdavačem dobijete nešto kao vizit-kartu koja će vam jako dobro doći kada budete pokušavali ponuditi vaš rukopis nekome na čitanje. Možda vam ga neće objaviti, ali ga neće odmah ni odbiti. Napišete li u vašem rezimeu da ste samostalno objavili deset romana, jednako tako možete napisati da niste objavili nijedan i može se dogoditi da vas čak prije uzmu na red za čitanje nego s onom prvom stavkom.

Sljedeća stvar koja ima svoj značaj jeste distribucija knjiga. Ne znam za vas, ali meni su već pomalo dosadile objave o ponudama za prodaju knjiga. Svjestan sam činjenice da se samo objavljeni autor mora reklamirati ne li se pročulo za njega, da mora nuditi svoju knjigu i iskakati doslovno iz paštete, ALI to je ujedno i put prema tome da postanete naporni i da napravite kontra efekt, tj. da okrene ljude protiv sebe.

Sa službenim izdavačem, vi ste pokriveni.

Oni koji su u tom poslu već duže imaju svoje putove, veze i mjesta na kojima nude vašu knjigu, na njima je sav posao.

Vaše je samo da knjigu predstavite i da usmjerite sve zainteresirane u njihovom smjeru. Logistika je na njihovoj strani. Uz to, kao u mom slučaju, izdavač se specijalizirao za prodaju po gradskim knjižnicama, pa se vaš krug čitatelj drastično povećava, a ako imate dugotrajniju suradnju, to znači da će se vaše ima ustaliti u krugovima koji će to ime širiti dalje i dobijete reklamu bez da postajete naporni sami sebi i ljudima oko sebe stalnim isticanjem kako ste – pisac.

Danijel Špelić: Zašto su izdavači važni?

Posljednja stvar je zarada. Da raščistimo to odmah na početku – od pisanja se u Hrvatskoj ne može živjeti.

ALI, postoji način da, ako ste sretni, možda i zaradite nešto. Kada idete samo objavljivati knjigu – već ste u minusu. I da prodate sve primjerke koje imate, što sumnjam da je bilo kome pošlo za rukom, i dalje ostajete u minusu ili, da budem, blago optimističan, možda budete na nuli. Ako vas izdavač traži da pokrijete sve troškove tiska – produžite dalje.

Pravi izdavač će uložiti u Vas i vaš rukopis jer vjeruje da je toga vrijedan i možete znati da će se potruditi da ga proširi, proda, preporuči u što većem broju jer to je posao u koji je on uložio. Da budem brutalno jednostavan – nemate zarade, ali nemate ni troškova.

Ovisno o izdavaču, dobijete autorske primjerke i slobodno ih možete sami prodati i čak nešto zaraditi. Sada stvari koje ne idu bez izdavača – poticaj za objavu knjige. To ne možete poslati sami, to mora napraviti vaš izdavač. Ako to ne prođe, okej, postoji sljedeća stvar. Prosječna naklada u Hrvatskoj ide od oko 300-500-700 primjeraka, ako se radi o manjim izdavačima koji rade neovisno o državnom poticaju. Proda li se ta naklada i bude potrebno raditi novu rundu, postoji mogućnost da nešto dineros kapne i u vaš džep jer u drugom krugu više nije potrebno platiti lektora i grafičku pripremu knjige.

Treća opcija da zaradite – ako Ministarstvo otkupi vašu knjigu.

To se ne događa često, ali tko zna… Dakle, sve to jednostavno je neizvedivo bez pravog izdavača. Odmah da raščistim i neke sporedne stvari – izdavači su potplaćeni, ne objavljuju nikoga nepoznatoga i slične nebuloze koje redovito čitam u komentarima. Ja osobno sam još uvijek nitko i ništa, nebitan autor, no ako se stvari ne promjene, iduće godine ću napraviti suradnju s već trećim izdavačem. Ne plaćam nikome ništa, nisam politički povezan i sve što napravim jeste da se nekome javim, odgovorim na ona dva pitanja, pošaljem rukopis i budem objavljen. Budem i odbijen, svakako se dogodilo nemali broj puta, ali s tri različita izdavača iza sebe mogu bez muke reći da oni koji govore one spomenute stvari nemaju blagog pojma.

Ne očekujte čuda, ne očekujte da vaš roman sutra bude vani jer u Hrvatskoj se tiska jednom do dva puta godišnje, ne očekujte zaradu – kraće od toga ne ide.

Tko zna, možda se kockice poslože i baš netko od Vas postane nova velika nada Hr. književnosti. Zato za kraj – da, pisci trebaju iza sebe imati pravog izdavača, jer ma koliko Vam neke stvari zvučale banalno, one su dio spisateljskog svijeta i bez njih se, barem dok se neke stvari ne promijene – ne može.

Komentari