J**em ti život (ali sa šljokicama): Horor

Jebem ti i život i Blaža i tebe bilježnice! Sve! Ako jednog dana netko uzme ove moje škrabotine i iz njih krene učiti, prva lekcija koju želim da žene nauče je NE ŽIVITE SA SVEKRVOM.

Malo je reći da s Blažem ne planiram pričati sve dok se ne reinkarniramo u puževe. A ni onda neću moći pričati, tako da ukratko: ne pričam s njim nikad više. Pa kolika prokleta šeprtlja moraš biti da zapališ kuhinju i onda me ovako fino nagraditi preseljenjem kod svekrvopije?! Bilježnice, kad je došao po mene i malu u rodilište i rekao mi „sretnu“ vijest, doslovce sam se okrenula i vratila u rodilište. Jebi ga, medicinske su me fino otjerale van.

Uglavnom, od trena kad smo došli kod svekrvopije i svekra ta žena mi se ne miče s grbače.

Kao da se povampirila. Vuče se po kući s tom štakom kao serijski ubojica u treš filmovima. Čim čujem taj zvuk u hodniku počnem prditi od nervoze. Druga stvar, od kad smo stigli prije par dana ta luda baba ne skida medicinsku masku s nosa jer, pazi sad, ne želi zaraziti malu. Ne želi ju zaraziti čime?! Dijete kad vidi tu masku i spodobu iza nje počne vrištati kao da je vidjelo samog sotonu. I naravno, onda sam ja kriva jer mala previše plače i ja joj ne znam dati što treba. Znam, kozo stara! Trebam joj dati oslobođenje od tebe i tvoje sablasne pojave.

Halo! Pazi dokle je žena došla. Preksinoć se probudim i idem dojiti malenu, a ta luda baba sjedi u stolici pored kreveta s maskom na nosu i pilji u nas. Šapnula sam joj da ako nije problem da nam da malo privatnosti, jebi ga, kulturna sam prema njoj. I što žena napravi?! Samo odmahne rukom kao prokleti psihopat i nastavi piljiti u moje cice. Pa je l’ to normalno?! Rekla sam Blažu da ima tjedan dana da nas makne i popravi tu prokletu kuću jer će se dogoditi ubojstvo.

Svekar siroče samo bježi po kući od nas i od nje.

Tako je ko’ udomljena mačka. A hrana! Hranu ni ne želim spominjati. Žena kuha kao da svaki dan imamo svatove i onda maloga šopa toliko da je siroče dobio 3 kile u tjedan dana i dupe mu se začepilo od tone čokolade koju mu uredno daje. E, bilježnice moja, nije pametno kupovati sexy rublje. Nimalo. Evo kakvo sranje ti se dogodi! Zbog samostojećih završiš u paklu. Onom stvarnom. A sad moram ići jer čujem horor struganje štake po hodniku. Stiže, stiže psihopat.

rođena je 1987. godine u Zaboku. 2015. godine završava Strukovno i umjetničko učilište Zabok smjer grafičkog dizajna. Iako je cijeloga života pokazivala ljubav prema pisanoj riječi, prvi roman je napisala sa dvadeset godina. Sedam godina kasnije, 2014. godine objavljuje prvi roman, psihološki triler „Štorka“ u privatnoj nakladi. Roman je ubrzo zadobio simpatije publike i kritike, te je 2017. godine dobio i drugo izdanje. 2016. godine objavljuje horor „Durgina kuća“. 2017. godine objavljuje nastavak psihološkog trilera „Štorka“ pod nazivom „Štorka Manifest“, a 2018. godine objavljuje jedan od svojih prvih napisanih romana, SF triler „Dedivinacija- Nacija psihoze“. Članica je „Hrvatsko zagorskog književnog društva“.

Osim romana, Jelena piše kolumne za online časopis „Kvaka“, kratke priče i članke za „APortal“ i vodi satirični blog pod nazivom „Blogodakanje“. Osim pisanja Jelena se bavi ilustriranjem i slikanjem, te je do sada imala nekoliko samostalnih izložba slika. Svoju ljubav prema umjetnosti upotpunjuje sviranjem bas gitare i klavira.

Komentari