Otkrivenje

Dakle ljudi moji, ja sam danas došla do jednog vrlo važnog zaključka! Hrvatska je zemlja homoseksualaca! Kako, zašto i zbog čega, pitate se?

E pa ovako. S obzirom na to da je ovih dana vrlo aktuelna tema usvajanje i treba li ga dozvoliti istospolnim parovima, ja, kao i većina vas pretpostavljam, nisam mogla zaobići tu temu i pročitala sam hrpetinu komentara. Većina onih koji su protiv toga, da djecu smiju usvojiti istospolne bračne zajednice, kategorički tvrde jednu stvar : homoseksualci odgajaju homoseksualnu djecu. Hm. Sad razmislite malo o toj činjenici.

Znači svi koji imaju homoseksualnu djecu su zapravo – homoseksualni?

Pa se valjda stide priznati. Nije čudo što je seksualnost tabu tema u zemlji. Zamislite da se cijelog života morate seksati sa partnerom krivog spola. Užas! I onda ta grižnja savjesti…. I kome se obratiti nego lokalnom tooootalno heteroseksualnom svećeniku. Pune crkve heteropravednika, puna škrabica novaca, puna usta pljuvanja po onima koji se usude biti različiti (čitaj svoji), puni ormari nedoje*anih latentnih homoseksualaca.

I sad kad razmislim, logično je što žele zabraniti pobačaj.

Jadni se toliko namuče da to uopće obave, i onda bi sad još neki i birali. E pa ne može! Neće narod vječito vjerovati da natalitet opada zbog iseljavanja i neimaštine.

Ali ni to nije dovoljno. Hormoni su zlo. Ako ih ne oslobađamo na sasvim prirodan način, onaj koji je odredila priroda, ili ako hoćete Bog, Alah, Buda, Manitu, Tvorac, veliki prasak, evolucija, ili kako god već zovete to nešto što nas je stvorilo, oni se gomilaju i stvaraju nervozu i agresiju. A prema kome ih ti veliki ljudi najbolje mogu ispoljiti ako ne prema najranjivijima u društvu.

Očito većini ovih “pravih” heteroseksualaca koji se je*u jednom godišnje sa krivim partnerom, kako je to red u Hrvatistanu, odgovara ovakva situacija. Zamislite kaosa kad bi se sve riješilo argumentiranim razgovorom i mirno. Po kome bi oni onda pljuvali? Za koga bi se u herojska prsa busali? Koga bi sa lažnih profila virtuelno napadali otrovnim komentarima na društvenim mrežama?

A ne, ne… Ne može to tako. Zahtijevamo pravdu za pećinske ljude! Tko je vidio da društvo napreduje, kad nam je fakat baš bajno ovako. Par pametnih kupi lovu i stvara fiktivne probleme, a ovce bleje i vide sve osim onog što trebaju. Sebe.

Jer zašto bismo upoznali sebe i živjeli sretno kad možemo biti isfrustrirani i na drugima se liječiti. Logično, zar ne?

Zaljubljenica u jezik i njegovu formu, prevoditeljica, lektorica, urednica, mama. Pisanje volim odmalena, no škrto svoje riječi čuvam za sebe. 🙂
Veliki emotivac i empat, introvert, komplicirana, često sebe skrivam iza humora, ironije i sarkazma. Alternativka, vegetarijanka, otvorenog uma, osjetljiva na nejednkaost i nepravdu. Uvijek spremna pomoći, no ne volim lažna tapšanja po ramenu, niti ljude koji ne cijene moje vrijeme. Cijenim iskrenost i ako nje nema, teško ćemo se slagati 🙂

Komentari