Jedan dan života

Koliko dugo vi živite? Koliko dana iza sebe brojite? Ja sam Marija, imam 28 godina. Ne, nije ovo sastanak za anonimne alkoholičare, pa da se zato predstavljam. Iza sebe brojim otprilike 10546 dana života. Wow. I dalje čitam taj broj, i dalje ne mogu pojmiti koliko je to mnogo, koliko vremena je prošlo da koračam i živim. Zašto vas to pitam, zašto sebe podsjećam?

Negativan početak dana, ili onaj osjećaj kad te netko udari šlapom u glavu

Zamislite, probudite se jedan dan, obavljate svoje jutarnje obaveze, vežete kravatu ili peglate haljinu.. Ne stignete doručkovati jer ste opet zaspali uz sve moguće alarme koje ste postavili, proklinjući svaki novi dan koji svane jer morate raditi. Preko klinca radite pripreme za posao koji ionako ne volite pretjerano, ali eto, plaća račune koliko toliko.

Ispijate kavu/čaj/sok/smoothie (hešteg healthylifestyle), pripremate si užinu za posao ili odmahujete rukom i kupujete neku glupost u dućanu tek da želudac ne kruli. Dolazite na posao psihički nabrijani i iscrpljeni jer ne želite biti tamo, prema drugima ste isto tako nabrijani, svađate se čim uhvatite priliku, ili ste samo jako neljubazni.

I onda, podsjećate se da nakon posla imate te i te obaveze. Morate otići po klince u vrtić, a gužve su u gradu luđačke, opet ćete biti ”najgori tata” na svijetu, jer će vaše dijete zadnje čekati ondje na vas kao ozeblo sunce. I kad dođete doma nabrajate si sve kvarove na autu i koliko će vas koštati, pa zatim sve neplaćene kazne.

Brojite ženi jer nije skuhala ručak koji volite, jer vam je podgrijala jučerašnji. Skidate uniformu ili odijelo i gunđajući odete do prve birtije, željni mira i čitanja novina.

Ondje, ne pronalazite mir nego skupinu nadobudnih balavaca koji za susjednim stolom pljuju po svemu i svačemu, deru se i hihoću kao nadrogirani dok vi pokušavate vidjeti tekmu ili pročitati nešto o stanju nekretnina. I u sebi psujete i vlastitu djecu nadajuć se da neće izrast u ove idiote, ovisnike o samopromociji, internetu i mobitelima koje ne ispuštaju iz ruku ni kad su u bircu, jer moraju se taggati i objaviti cool fotke.

Pored vas prođe prekrasna, utegnuta mlada djevojka, puna elana, iskričavih očiju, pozamašne zaobljene guze, vilica vam padne do poda. Zamišljate kako bi bilo s njom dijeliti krevet, ljubiti njeno tijelo, buditi se uz takvu krasoticu.

Padne vam mrak na oči kad se sjetite svoje žene, jer eto nakon poroda nije uspjela zadržati liniju kakvu je imala prije. Puna je strija i viška kože na iznenađujućim mjestima, konstantno je nezadovoljna, ljuta ili tužna i dere se na vas i klince.

Opet uzimate piće, želeći na tren odmaknuti od dana, od života, jer znate iza 21h morate biti doma, odraditi ostatak posla na kompu i ujutro opet iznova uz kreštavu djecu, nabrijanu ženu.

Ženska perspektiva lošeg dana:

Budite se ujutro prije svih, misleći da ćete uhvatiti vremena popiti tu prokletu kavu u miru, dok klinci još nisu zavrištali, a vaš ljepotan nesposobno tumara po sobi tražeći gaće ili čarape. Pritom navlačite na sebe odjeću za posao i uspijete si na košulju od 400 kn prosuti najcrnju kavu, jer takva vas uvijek razbudi. Well, danas vas je definitivno razbudila, razbudili ste i vi cijelu zgradu plakajuć jer je ta košulja jedino što ste si kupili unazad 5 godina.

Klinci su vas čuli i rastrčali se po stanu, rušeći sve pred sobom kao tornado, čak su i mačku stjerali negdje u crnu rupu. Uspjeli ste nekako klincima spremiti doručak, obući ih za vrtić, bez obzira na to što imaju dvije različite čarape i čuperak nasred glave od spavanja. Uspjeli ste se putem i posvađati s mužem, jer njegovo visočanstvo ne želi prolaziti kroz gužvu nakon posla po njih, a vi ne stignete jer morate kupiti namirnice za tjedan dana.

I dolazite na posao, kolege vas mjerkaju i podbadaju kako u toj suknji ne izgledate više lijepo kao prije, jeste li se to udebljali i zapustili.. Odluče vam za rođendan pokloniti članarinu u obližnjoj teretani.

Koji dripci, vrisnete sebi u bradu da nitko ne čuje. Na poslu standardno podbadanje mlađih kolegica, mjerkanje i natjecanje za šefovu pozornost i povišicu, otimanje ponekih ideja i projekata koji su prije svega zaživjeli u vašoj glavi ali ste ih nesmotreno pustili među ženski klan.

Prolazi posao, ali sporo kao vrag, dok vi u glavi nabrajate što sve morate učiniti kad ste doma, jer on ide po djecu.

Vi ćete se vjerojatno ranije vratiti iz dućana, obaviti rutinsko spremanje stana, pranje, peglanje, usisavanje. Dođete doma kad ono tri brda veša u svakoj sobi, što opeglanog, što zgužvanog.

Rerna prljava kao da bi vam dobro došao odred za čistoću, jednako tako i kupaona zašpricana vodom i dekorirana neizbježnim kamencom. Opet ono govno od odvoda smrdi pa se u cijelom stanu osjeti na ustajalost, jer su cijevi katastrofa.

Špricate sebe, špricate mačku i njeno prijestolje, špricate po cijelom stanu i vrištite. Toliko mrvica na podu a baš jučer navečer ste usisali i oprali pod. Toliko suđa, a prije jutra je sve blistalo. Kako, zašto i pobogu dokle??

On dolazi s djecom, ne pozdravlja vas kako spada, već se presvlači i gleda kako da šmugne van. A tebi eto djeca, mila moja. Trči za njima dok naganjaju nedužnu mačku i razbijaju mamin porculan. Skaču, vrište, prljaju ono što si očistila. Pa plaču pa se smiju, pa bi se kupali, pa bi spavali kraj tebe.

Nije ni devet već si na rubu sloma živaca. I dalje te čeka sva posteljina, odjeća za pranje, peglanje, kuhinja, kupaona, gladna mačka. I dalje imaš posla za obaviti, pripremu za posao sutra a ne stigneš jer njega nema, u birtiji vjerojatno pije i škica balavice.

Vraća se doma, progovara dvije tri, ide pod tuš. Želiš se pridružiti al’ on je vidno živčan. Otuširaš se nakon njega, izvlačiš lijepo donje rublje i paradiraš po sobi ne bi li te primijetio, uputio barem jedan kompliment i poljubac..i ništa.. NULA BODOVA.

On je već zahrkao, ti si živčana i tužna, odlaziš u dnevni plakati toliko tiho da ne probudiš djecu, otvaraš bocu vina/piva. Svjesna da će sutra biti duplo gore jer ćeš se buditi s mamurlukom.
Sutra je novi dan.

Zamisli sad, sutra ne dođe. Ne desi se. Ne probudiš oči. I život ti je proletio radeći stvari pogrešno. Nisi ni živio, samo si egzistirao, kukao, svađao se, uzimao sve što imaš zdravo za gotovo.
Krenimo ispočetka.

Kako bi trebalo izgledati:

Budite se oboje umorni ali nasmijani, jer znate da imate posao, divnu iako pomalo pomaknutu obitelj, stan, prijatelje. Imate na čemu biti zahvalni. Umjesto grintanja ujutro jedno na drugo, dajete si ohrabrujuće puse, spremate zajedno djecu za vrtić. Bez puno pregovora dogovarate se tko će pokupiti djecu, dogovarate da se nešto brzinski skuha kako bi oboje imali vremena biti s djecom, odmoriti se i nadoknaditi sve obaveze, pospremati stan i sve ostalo što ide uz to.

On umjesto što ide van i bježi od tebe odlučuje s tobom uspavati djecu bez obzira koliko je naporno. Odlučuje ostati kraj tebe, pogledati neki film ili jednostavno sjediti i razgovarati. Zajedno idete pod tuš, zajedno odlazite u sobu provjeriti kako ti stoji onaj novi komplet donjeg rublja koje si odabrala samo za njega.

Ponavlja ti koliko si lijepa i savršena takva kakva jesi, sa strijama i viškom kože, jer si mu pružila najljepši poklon, vašu djecu. Svjetla se gase, život je ponekad naporan ali i lijep. Jer ste odlučili učiniti ga lijepim svaki dan.

Svako jutro odlučujemo hoćemo li grintati i biti nezadovoljni sami sa sobom, partnerom, poslom, djecom itd. Hoćemo li ako smo već ustali na lijevu nogu ostati nabrijani i nemoćni, ili ćemo od limuna napraviti limunadu. Odlučiti ostaviti suđe po strani pa ga zajedno oprati. Isto i za veš i spremanje stana, kuhanje. Posvetiti se sebi, bližnjima. Kvalitetno odmoriti i kvalitetno se družiti.

Naučiti cijeniti i tu jutarnju kavu, popili mi nju u miru ili u strci. Biti sretni jer imamo auto pa sve i da zapnemo u gužvi, jer ima ljudi koji nemaju ni krov nad glavom nego spavaju zimi na ulici. Odlučimo raditi na našim odnosima i nesavršenostima, jer smo se odabrali.

Odabrali smo baš tu osobu, nitko nas nije tjerao da budemo s njom. I naučimo živjeti s njom i kad smo super i kad smo si loši, nepotrebni, depresivni, s par kila viška ili manjka, sa strijama, celulitom ili bez.

Zamislite, imate još toliko dana u životu pred vama!

Zamislite, probudite se svaki dan s ciljem da on bude lijep. Da se smijete s ljudima do kojih vam je stalo, pa i s prolaznicima. Zamislite, probudite se i shvatite koliko vremena živite, a još niste napravili sve po što ste došli na ovaj svijet.

Zamislite, imate još uvijek vremena napraviti sve, početi cijeniti sebe, druge, život.. Jer, srce vam još uvijek luđački tuče, tijelo vas još nije izdalo, divlja vrela krv i dalje kola vašim venama. Probudite se, sad. Jer doći će dan kad se nećete moći probuditi, niti da proživite onako od početka naopak i mutav dan.

Rođena 01.02.1990, u Vinkovcima, mladost provela u najljepšem Zadru, trenutno živi i radi u Zagrebu. Ekonomist po struci, umjetnik po duši. Divljeg, nesputanog duha, vedra i pozitivna. Transformira se iz sanjara u snažnu ženu, punu vizija i ideja. Njena želja da podijeli vlastita iskustva i boli, nadilazi sram i osudu te svoje rane pretvara u pobjede. Njene riječi utjeha su i ogledalo drugima. Ona je ono što se većina njih boji biti – SVOJA. Najveće strasti su joj pisanje i ples, dva različita svijeta u kojima na posebne načine izražava svoju suštinu i dualnost.

Komentari