Je li Božić postao izlika za pretjerivanje?

Kako se nosite s hladnoćom i sivilom ovih dana? Skrivate li se ispod dekice ljuti na sve, uplašeni od onoga što će doći? Grintate li jer ne volite mrak, hladnoću, turobnost, blagdansko ludilo?

Planirate li tek preživjeti zimu koja slijedi, raditi kao roboti na pokretnoj traci, jesti, spavati i to je to? Propuštati prve bijele pahulje, blagdansko raspoloženje, mrziti sve one shopping centre jer mjesec i po ranije postave sve ukrase,kako bi privukli što veći broj kupaca u prosincu kada histerija bude na vrhuncu?

Postajete li svojevrstan Grinch iz godine u godinu jer se mrgodite na ljude koji se iskreno vesele svim promjenama, blagdanima iznova i iznova? Jer, čemu se veseliti kad je svake godine isto? Dođe, prođe sve više-manje radno, u strci i zbrci, troše se novci i odoše, odoše dani, odoše godine..

Postajete li Grinch jer ste upravo radi pretjeranosti i drugih ljudi zamrzili blagdane? Eh, ajmo reći da je svima manje više dosta blagdana, ne radi blagdana, nego radi presinga koje filmovi i društvo vrše na nas.

Sve nešto mora bili ulickano, pripremljeno, lijepo kao u filmu Sam u kući (koji vam svima izlazi na uši). Svi moraju biti nasmiješeni, raspoloženi jer se Božić bliži.

Ne daj Bože ući u novu godinu nabrijan, neriješenih stvari s drugima…

Ne daj Bože da dođe 01.01.2019-te a da niste pobacali sve stare stvari i uspomene koje vas vežu za prošli život, jer nećete sigurno preživjeti, napredovati.

Ajmo se svi uhvatiti maničnog čišćenja mjesec i po dana ranije, ajmo napraviti sto vrsta kolača koje će završiti tko zna gdje u frižideru tjednima, umjesto da se podijele onima koji ih nemaju.

Ajmo potrošiti što više novaca na banalne poklone, na ono što drugi ne vole toliko, ali eto, da se pokaže da je Božić, da se ima, nek se isprsi.

Ajmo svi u Zagreb na advent, ne radi uživancije u lampicama, dobrom kuhanom vinu uz stare prijatelje, kobasicama sa zeljem.. Nego da se svi slikamo na Zrinjevcu, da se odemo klizati iako to mrzimo, ali slike su takooo savršene i must have i ove sezone. Jerbo, nisi bio u Zagrebu na adventu ako nisi objavio 100 000 slika, kao i na drugim lokacijama. Jer, ti živiš samo da se naslikavaš i uvjeravaš druge da živiš dok zapravo doma sjediš svaki dan besposlen, dosađuješ se sam sa sobom, jedeš sladoled na žlicu i glumiš Bridget Jones.

To će se dizati krediti da se pripremi najskuplji objed za blagdane, dizat će se krediti za poklone, ulaziti u basnoslovne minuse jer treba kupiti novu bundu od kakve jadne životinje/crkotine.

I ne, neće biti to ona bunda do poda, kako i priliči kad zazimi kao u Sibiru, ironije radi bit će to bundica do pupka, da se vidi kako se i zimi priprema za ljetno tijelo.

Jer, to je ono što je bitno.

Tko je kako okitio grad, bor, stan, kuću ili nakinđurio sebe. Koliko je tko potrošio, tko se uvukao svekrvi/punici u dupe jer je napravio više kolača i kupio najskuplje poklone.

Što je s onim istinskim guštom i zajedništvom koje smo godinama prije njegovali? Što je s pričama dugo u noć, druženjem radi druženja? Što je s ručno izrađenim čestitkama, koje ste satima pokušavali sklopiti tako lijepo da izgledaju kao kupljene, a ruku na srce nisu izgledale, no vrijedile su deset puta više?

Što je s omatanjem poklona s ljubavlju, a ne ono daj odi pitaj u DM ili cvjećarnicu neka ovu glupost zapakiraju? Kupovina poklona umjesto onoga prije, izrađivanja nekih posebnih sitnica, malih ali bitnih za drage nam osobe?

Može li novac zaista nadomjestiti sve?

Može li nova bunda, klizanje na ledu, ispijanje vina dok slikate selfie i propuštate zabavu i smijeh nadomjestiti ona valjanja u snijegu, pjevanje punim srce, umiranje od smijeha s najdražima? Koliko zapravo vrijede ovi današnji blagdani, zapitajte se. Koliko nula na bankovnom računu? Koliko minusa?

Što ste točno dobili frkom i strkom oko tih par dana, kad ćete se pretvarati da je sve savršeno, a vi najdivnija verzija koja postoji? Kad ćete glumiti zajedništvo a okrenuti glavu od onih potrebitih koji nemaju nikoga svoga, niti kuću niti stan?

Glumiti ljubav i dobrotu psovati sve i svašta, proklinjati i blagdane i plaću, poklone, prisilne odlaske kod familije/prijatelja.. Jeste li dobili sve što ste htjeli otvorivši te savršene poklone, ispod savršeno dekoriranog  bora?

Jeste li dobili i dali ljubav, nježnost, lijepu riječ, pozitivnu promjenu, vjetar u leđa, novu priliku za popraviti neke odnose?  Jeste li mirni zato što izbjegavate ljude do kojih vam je stalo, a pružate im poklone za utjehu jer ne marite za njih?

Smatram da se prevelika pompa diže oko blagdana, pogotovo u prosincu. I ne rade to ljudi jer vole blagdane, rijetki su oni koji se kao i djeca vesele tome. Rade to samo da bi se pokazali, samo jer su zaslijepljeni filmovima, stvarima, slikama u novinama, Instagramu, Facebooku i slično.

Živite svoj život, nemojte ga živjeti samo kroz slike i poklone, kroz novac.

Da sam slikala svaki, pa i najmanji smiješni, lijepi, savršeni trenutak koji sam doživjela, ne bih ih doživjela. Ne bih imala o čemu pričati ni pisati. Ne bih se imala čega sjećati osim mobitela u rukama.

Nisu blagdani da se troši, da se pokazuje, da se trči iz jednog grada u drugi. Blagdani su da imaš mir, da uživaš s onima koje voliš, da zajedno kuhate, smijete se, pričate i vratite barem djelić onog osjećaja koji smo imali kad smo bili maleni i vjerovali u sto čuda.

Blagdani su tu da ponovno podsjete da čuvamo i dijelimo svoju dobrotu i toplinu, da se otvaramo ljudima, da nismo 24h dnevno nabrijani i otuđeni.

Blagdani su tu kao jedina sigurnost, uporište koje imamo i kada imamo ili nemamo ljubav, obitelj. Jer uvijek nas podsjećaju na zajedništvo, na lijepe trenutke. Zašto onda kupovati te trenutke pa ih propustiti?

Ostavite skupe poklone i još skuplje destinacije.

Jedine destinacije na koje morate doći tad su srca vaših najbližih, i njihovi domovi.

Ostavite skupe poklone po strani, radije kupite nešto onima koji nemaju ništa, udijelite im kolače, napravite im večeru. Jedini poklon koji nikada neće izaći iz mode za blagdane i za života jest osmijeh, iskren osmijeh i lijepa riječ.

Postavite si dobre namjere za godinu koja slijedi. I ne brinite, nećete se pretvoriti u prah ako ne očistite sve prije ulaska u novu godinu, nećete umrijeti niti doživjeti nesreću.

Čak ni tad ako radi sebe ne riješite neke stvari, ne poboljšate ili završite neke odnose. Ne. Jer to je samo medijska varka.

Na odnosima treba raditi svaki dan, kao i na sebi.

Ako toga niste svjesni, propustili ste život. Jedan dan neće promijeniti sve, ako ne postane vaš ustaljeni način ponašanja i gledanja na stvari.

Ugodna vam blagdanska ludnica svima, birajte mudro kako ćete se provesti.

Rođena 01.02.1990, u Vinkovcima, mladost provela u najljepšem Zadru, trenutno živi i radi u Zagrebu. Ekonomist po struci, umjetnik po duši. Divljeg, nesputanog duha, vedra i pozitivna. Transformira se iz sanjara u snažnu ženu, punu vizija i ideja. Njena želja da podijeli vlastita iskustva i boli, nadilazi sram i osudu te svoje rane pretvara u pobjede. Njene riječi utjeha su i ogledalo drugima. Ona je ono što se većina njih boji biti – SVOJA. Najveće strasti su joj pisanje i ples, dva različita svijeta u kojima na posebne načine izražava svoju suštinu i dualnost.

Komentari