Late night story: Tvoja

“Kako se osjećaš?” pitao je “Napiši mi.”

“Ali ne znam odakle da krenem.”

“Najbolje da samo kreneš, pa ćemo vidjeti odatle.”

Tvoja. Osjećam se Tvoja.

Ne znam kada i kako se to dogodilo, negdje usput sam se spotakla i zaronila u taj osjećaj. I sada sam tu. Lagano plutam, obavijena mirom. Osjećam se sabrano, usredotočeno, nema straha, nema dilema, nema nedoumica.

Svaki centimetar moga tijela je ionako Tvoj, to je “najbezvrijedniji” dar koji Ti mogu dati. Dajem Ti i ono drugo, ono neopipljivo, skriveno i neprocjenjivo.

Dajem Ti svoje misli, da lutaš njima i otkrivaš skrivene uličice i prašnjave zakutke, da otkriješ mene kakvu se još ni sama ne poznajem, a tu sam, skrivena i čekam.

Dajem Ti svoje želje, da ih njeguješ, oblikuješ i preneseš u stvarnost, i učiniš je prekrasnom, jer to trebam i zaslužujem.

Dajem Ti svoje strahove, da ih preispitaš, shvatiš i nježnim dodirom učiniš da se rasplinu u tisuću lepršavih pahuljica i istope na Tvojoj toplini.

Dajem Ti svoju hrabrost, da ju rasplamsaš unedogled, da se odvažim učiniti sve ono što potajno priželjkujem.

Dajem Ti svoje suze, i one dobre i one loše.

Prve da potakneš i u njima uživaš, druge da ih brišeš i zaustaviš kada nekontrolirano krenu.

Dajem Ti svoje povjerenje, bezgranično, jer želim da me dovedeš do ruba, pa još malo dalje, da poletim u neistražene visine, a kad počnem padati da se pustim bezbrižno jer znam da si tu i da ćeš me uhvatiti.

Dajem Ti svoje osmijehe, da ih čuvaš, uživaš u njima, svakodnevno, da izmame jednake takve na Tvom licu u kojima ću ja uživati.

Dajem Ti sebe, da budem sve što želiš, da ostvarim sve Tvoje želje i nadanja i nadmašim ih, da me ljubomorno čuvaš samo za sebe, da Ti uvijek budem u mislima i snovima, da budem Tvoja.

Elena D.

 

Čitaj još...

Komentari