Što me pitaš što sam nervozna?!

Što sam nervozna? Ko? Ja? Baš nisam. Što, je l’ izgleda da jesam? Da nisam čudna? Da nisam ružna? Što me to pitaš?

Pitanje koje nikad ne smiješ da postaviš.

Pitanje koje zasigurno započinje svađu, raspravu ili drugi oblik trećeg svjetskog rata. Znači nikad, nikako i to naročito ne ti ne postavljaj ovakvo pitanje. Naravno da je nervozna pa vidi se iz svemira koliko joj se puši iz ušiju ali to se ne pita druškane.

Znači ovo ti dođe kao neko uopšteno uputstvo za svaku ženu jer što se ovoga tiče sve smo iste tako da možeš mi se unaprijed zahvaliti. Nikad ženu ne smiješ pitati što je nervozna. Znači nijednu jer tu smo sve slične ili iste. Jedina razlika je u intenzitetu nervoze koja zavisi od vremena, razloga ili naposlijetku od tebe kao glavnog faktora i uzroka njene nervoze.

Ne pitaš je da li je nervozna jer ona misli da se to ne vidi. Jer se taman sabrala i došla pravo pred tebe misleći kako izgleda dovoljno dobro i dovoljno jako. Nemoj da si se usudio kvariti sve to, sav taj njezin trud pa pitati je da li je nervozna jer obruši li se ta nakupljena nervoza na tebe nećeš baš dobro proći.

Nisi spreman na odgovor tako da zaključujemo da je bolje ništa ne pitati.

Ne pomažeš puno pa nemoj ni odmagati. I da, nemoj da si se usudio pitati da nećeš dobiti kad si nervozna. Znači jedino gore što možeš uraditi od toga da je pitaš što je nervozna je da sam postaviš dijagnozu nervoze i pitaš da li je nervozna jer treba da dobije. Tu ti rat ne gine.

Naravno da je nervozna.

Nekad zato što je ustala umorna. Nekad zbog posla ili ručka. Nekad zbog djece, vremena, ili nedostatka istog. Zbog roditelja i prijatelja, i naravno, naposlijetku opet zbog tebe. Uglavnom, upamti, uglavnom razlog njezine nervoze si zapravo baš ti. Sad se ti tu pitaš kako možeš ti biti razlog nečega a ovamo misliš ništa nisi uradio e pa, tu bi ti trebao i odgovor biti. Upravo je to, nisi nešto uradio, nečega se nisi sjetio ili na nešto nisi obratio pažnju. Nisi joj obično bio tu kada te je trebala pa je sve palo na nju.

Nekad je nervozna sama od sebe jer stvari nisu onakve kakve bi trebale biti. Ne zamjeraj joj, nije do nje. Ona ne zna podijeliti teret sa tobom pa sve uzima sama. Ne možeš ni da zamisliš koliko je teško biti žena u današnje vrijeme i šta sve to njezina pleća nose na sebi, koliko samo tebe ima tu I sa čim se ona svakodnevno bori i suočava, potpuno sama. To ne vidiš, nijednu njezinu borbu, nijednu žrtvu ti vidiš samo da je nervozna i nadrndana pa tako kad već nisi vidio razloge nemoj poslije da je pitaš jer samo dolijevaš ulje na vatru. Da nervozna je i ne ne smiješ je pitati zašto.

Onda, šta trebaš kad već ne smiješ pitati?

Pa malo za promjenu budi joj tu. Reci joj da je voliš jer ona to voli čuti. Čak i ako je ljuta na tebe i pravi se da ne razgovara sa tobom ona to voli čuti i ona neka njena malena djevojčica u njoj će poskakivati i radovati se samo zbog toga što si rekao da je voliš. NIje teško zar ne? Ne, nije.

Ali ti to zaboravljaš ili ne da ti se jednostavno a nesvjestan si koliko mnogo njoj to znači. Uradi nešto za nju. Ne mora to biti ništa veliko ali ćeš joj tako pokazati kako ti je stalo i kako si se sjetio. Uberi joj cvijet, uradi nešto umjesto nje. Neka se ovoga puta iznenadi kada dođe kući pa da je umjesto hrpe nereda dočeka pospremljen stan.

Vjeruj da nisi svjestan koliko će to cijeniti iako bi to trebao biti zajednički posao koji dijelite no nekako uvijek padne na nju da to radi. Nije toliko teško jel da? Stvar je u tome da se tebi to ne da. Da ti misliš da je žena samo korisno sredstvo koje je tu da tebi olakša svakodnevnicu, izrodi ti i odgoji djecu i da ne smije imati sebe za sebe. I onda se zaboga pitaš što je nervozna.

Nemoj. Nikada. Nemoj.

Nervozna je, naravno da jeste. ALi biće dobro jer ona je žena. Jer ona je navikla regenerisati se sama tako da pusti je da to i ovoga puta odradi. Samo je nemoj pitati razloge.

Komentari