Nova godina

Sad kad je prošla hajka oko Božića, vrijeme je za novogodišnje odluke i vječno popularno pitanje – “gdje ćeš za Novu?”. Bookiraju se apartmani i hoteli, smišljaju putovanja i partiji, pomno se planiraju odjevne kombinacije i frizure za najdužu noć u godini, u kojoj svaki i najmanji detalj mora biti savršen.

Zašto?

Jer će otkucati ponoć i magično odnijeti sve naše brige, stara godina će proći, a za njom će doći nova puna blagostanja i sreće? Neće. Noć je to kao i svaka druga, ništa se značajno promijeniti neće, osim što će na kalendaru sad pisati jedna godina više. I dalje nam ostaju sve brige i problemi, i dalje će velika većina nas iz dana u dan ići na mrski nam posao, i dalje ćemo imati pitanja i nedoumice u svezi života.

Nemam ništa protiv slavlja, ali mi ide na živce pretjerivanje.

O Novoj godini se raspravlja još maltene od Uskrsa- tko će s kim, kud i kako, koliko cuge će se ispiti i koliko novaca potrošiti. Za tu jednu noć u godini.

Nikad nisam vidjela poantu oko cijele te strke, nije mi fora provesti večer okružena gomilom nepoznatih ljudi koji se međusobno stišću, guraju, cuga se proljeva na sve strane, a smrad cigareta osjetim još naredna tri dana. Nema mi smisla sve to skupa. Zar nije bolje tu večer provesti u društvu ljudi do kojih ti je zbilja stalo?

Meni najdraže novogodišnje večeri, su bile one koje sam provela doma, kao npr. ona kad je L. još bio s nama. Ništa nismo planirali, samo smo se htjeli odmoriti tu večer. Spremili smo večeru, bilo je tu i kolača, zavalili smo se u kauč pod dekice, Ringo sklupčan pored nas, imali smo filmski maraton i pili smo vruću čokoladu. Kad je otkucala ponoć gledali smo vatromet kroz prozor i to je bilo to.

Nismo se sutradan probudili mamurni i izgubljeni i s minusom na kartici zbog tog jednog dana u godini, koji je samo to – još jedan dan.

Ono što mi je još bezveznije od cijele te hajke oko dočeka, su novogodišnje odluke.

Čim se počne bližiti Nova, svi počnu donositi odluke za koje dobro znaju da ih se neće pridržavati. “U Novoj godini krećem u teretanu”- zapravo će proći ta Nova godina i krenut će izlike tipa: joj prehladno je, joj imam obaveze, ajme ne stignem danas, ne stignem sutra, ovaj mjesec nemam novaca… Ili “od sljedeće godine ću zdravije jesti”- ali treba pojesti ovu tonu hrane što se spremila za blagdane, pa ćeš izaći nekud van s ekipom, pa će ti se baš taj dan jesti junk food… Svi već znamo kako to ide. Donose se odluke za koje u startu znamo da ih nećemo ispuniti.

Uvijek ćemo naći neku novu ispriku.

Zašto uopće onda sastavljati taj popis kojeg se nećemo držati? I zar treba postojati određeni datum u godini kad ćemo odlučiti biti bolji prema sebi i drugima oko sebe? Zar nisu to odluke koje bi trebali donositi svaki dan bez obzira na datum, i zapravo ih se držati?!

Nisam nikada imala popis novogodišnjih odluka, niti sam iste ikada donosila. Jedino slično tome što posjedujem, je neki random popis želja koje bih voljela ostvariti u životu. Bez roka trajanja, bez krajnjeg datuma za ostvarenje. Napišem ih svakih par godina u svoju bilježnicu svaštaru. Zadnji put je to bilo prije dva ljeta, i obično zaboravim na njih, pa slučajno nabasam dok tražim neki recept ili ime nekog filma što sam u tu svaštaru zapisala. Nisu to nikakve specijalne želje, samo neke sitnice što me vesele, a odluke da ću biti bolja prema sebi i drugima donosim svaki dan. Bez obzira na datum.

Jer odluke o svojoj dobrobiti bi trebali donositi konstantno, i za promjenu ih se i držati.

Sretnu i uspješnu Novu vam želim!

Komentari