Roditelji budite roditelj!

Više nego ikad pojam roditeljstva mijenja suštinsko značenje. Mijenja smisao, oblik i sve ono što bi trebalo da bude i predstavlja. Sve ono što zapravo jeste. A vaspitavanje? Pa recimo da se tu zapravo više ne zna ko tu koga vaspitava ili što je još gore ne znam ni šta bih ja sama rekla koga tu uopšte treba vaspitavati, pomenutu djecu ili ipak te roditelje.

Češće se uhvatim kako bih nekog roditelja izgrdila nego dijete ali šta bi sad. Tako je kako je.

U čemu je problem, šta se dešava?

Da li je došlo doba kada djeca preuzimaju vladavinu ili je došlo do toga da djecu dobijaju ljudi koji su zapravo i sami djeca? Pa kad im se “desi” dijete oni šta će, donesu ga na svijet pa ne znaju šta će sa njim poslije toga. Ako su im roditelji tu uvale ga njima a oni nastave po starom sistemu življenja. Pokušaju se malo “igrati” braka, neće da se oko toga potrude pa se raziđu i onda poslije šaltaju dijete od jednog do drugog.

I šta na kraju toga svega bude? Pa dijete ostane sa dubokom traumatskom posljedicom koje nisu bili ni svjesni da su mu je ostavili i tako ide kroz život. Oštećen. I dalje nastavlja tako sa idućim generacijama kvareći čitav idući poredak i naraštaj…

Ili što je možda još gore neki glume djeci neke frendove, kao neki prijateljski odnos grade sa djecom. Pobogu, da ste trebali biti prijatelj djetetu ne biste mu bili roditelj. Roditelj ste jer je vaša uloga da ga vaspitate, naučite i budete prvi autoritet u njegovom životu.

Šta vam je? Zar ne znate? Nije to samo dijete napraviti ili donijeti na svijet!

Svako može napraviti dijete, ali biti nekome mama ili tata, ne može svako. I ne jednačite mi pojmove oca i majke sa mamom i tatom! Majka i otac su oni čija su imena navedena u rodnim listovima, a mame i tate su oni što su se stvarno prihvatili svoje uloge roditeljstva.

Dijete nije igračka. Dijete nije krpena lutka kojom se igraš kada ti se igra pa kada ti dosadi ti je spustiš na policu i ideš malo do grada sa drugaricama na kafu ili drugovima na sony. Ne! Dijete je ljubav, obaveza koja traje dok god si ti živ i traži od tebe da se nesebično daješ, da budeš osnova, primjer i uzor. Gdje se važe svaki tvoj pokret, gdje svaka tvoja odluka i postupak koji uradiš ostavljaju posljedicu i predstavljaju primjer kako treba ili ne treba.

Nisu ni svjesni da su oni idoli u očima te djece, da su im sve, ama baš sve i da se to tako prenosi dalje iz godine u godinu, za cijeli život koliko ga ima.

Ne znam zbog čega danas djecu imaju oni koji nisu za to spremni. Da li su možda mislili da je roditeljstvo nešto drugo a ne ono što se stvarno dešava, da su li mislili da je to mnogo lakše nego što zapravo jeste, pa kad gledaju druge tako se odluče da bi i oni dijete a u stvari nisu uopšte spremni da budu roditelji.

Zašto ne shvataju da to nije baš tako lako? Zašto su sebični, zašto misle samo na sebe same na svoju samo trenutnu sreću pa čim im se nešto ne svidi odustaju. Ne možeš odustati od djeteta. Mislim možeš ti šta god hoćeš, ali dijete, to je nešto sveto. To se ne smije.

Možda sam ja malo osjetljivija kada je ova tema u pitanju.

Možda sam samo malo drugačija od ostalih roditelja ili onih koji se pretvaraju da to jesu. Ne znam nije mi baš najjasnije ali ne mogu neke stvari da prihvatim nikako. Radim sa ljudima pa dosta gledam druge šta rade i kako se ponašaju i desilo mi se, ne jednom nego hiljadu i jednom da priđem pojedinim “ roditeljima” i da ih onako dobro odvalim zbog odnosa sa djecom.

Ne shvatate, roditelji šta je to biti roditelj. Pobogu dijete je sve. Dijete si ti, i tvoja prilika da nekome učiniš ovaj svijet najljepšim mjestom za život. Pa to ti je najljepši posao na svijetu, imaš tu čast da mu pokažeš sve što ovdje ima, imaš tu čast da ga oblikuješ, da ga učiš, da mu pokažeš i objasniš. I dobro upamti sve što si uradio, rekao, pokazao, dijete će znati. Dijete je odraz tebe, odraz tvoje osobenosti i tvog ponašanja. Odraz tebe samoga i tvoje duše.

Ja vas molim, svi vi budući roditelji nemojte postajati roditelji ako niste za to spremni.

Polako, nije lako kao što izgleda, ne može svako biti roditelj u istom trenutku. Nekome je potrebno malo više vremena da sazrije za tu ulogu dok pak neko nikada za to ne bude spreman. Ali vrijedi! Svaki trenutak je blagoslovljen i vrijedniji od ičega na ovom svijetu.

No morate biti spremni, morate biti dovoljno psihički zreli za takvu vrstu odgovornosti koja vam je neohodna da biste jednog anđela uključili u ovaj svijet. Jer on je sam po sebi težak I surov, a vaša uloga je tu da sve ublažite i učinite prihvatjivijim. Vaša uloga je da budete roditelji

Komentari