Prijateljica s povlasticama

Vječno pitanje koje je uvijek otvoreno i inspirativno je što se misli o muško- ženskim prijateljstvima.

Možemo ta mišljenja razvrstati u dvije skupine: oni koji u njih vjeruju i koji ne vjeruju. S tim da u obje skupine postoje i podskupine koje su imale ili nemale takvo iskustvo.

Većina onih koji ne vjeruju u takav odnos vjeruju u prijateljstvo s tzv.povlasticom u obliku konzumacije seksa s prijateljicom/om. I većina muškaraca ( ali postoje zaista, u manjini) ne vjeruje u općenito princip nečeg ” platonskog”.

Ono što iz vlastitog iskustva mogu reći je da je u tom odnosu ključna isključivo i samo ženska aspiracija. Ona koja nije rukovođena nagonima, nego inteligencijom. Često nam se takva prijateljstva jednostavno dogode. I to je nešto najljepše u prijateljstvu.

Ono što muško- žensko prijateljstvo čini posebnim u odnosu na istospolna prijateljstva, je uzvišena kategorija pobjede duha .

Muško- ženska prijateljstva postoje i žive, ali ih je povremeno teško održavati jer partneri/ ce prijatelja se znaju osjećati ugroženo, jer u takve prakse ne vjeruju, ili ih nisu iskusile. Ili su iskusile onaj pokušaj s povlasticom što je iskustveno opovrgnuo vjerovanje.

Lijepo je imati prijatelja muškarca. On vam neće kukati jer nema novaca, pokušat će vas zaštititi,onako muški, od svijeta i problema, nećete imati beskonačne razgovore samo da vam bude lakše, jer on će uvijek doći s gotovim rješenjem, bez velikih raspredanja.

Prepoznat će vašu muku kao i ženska prijateljica, samo neće o njoj pričati s vama da vam bude lakše. Nego će šutjeti. Onak full bespomoćno, ali se toga neće sramiti.

Ako ga i nešto pitate, a on ne zna odgovor ili rješenje, neće pričati gluposti ,kao ja npr.ženskoj prijateljici jer želim nekako utješiti, a ni sama ne znam rješenje.  Neće se ustezati svađe, ako ne misli kao vi. I uvijek ćete točno znati što se od vas očekuje, kao i gdje ste omanuli. I to će vam reći jasno i glasno. O svojim ljubavnim iskustvima neće pričati na način” dobila sam poruku” ili zašto nema poruke” , kao ni ” što je mislila s ovim” ni ” što je pjesnik htio reći”.

Ono što je nekako meni najbolje u muško- ženskom prijateljstvu, je aktivno slušanje drugoga.

I što oni nekako imaju manje potrebe od nas žena, pričati o sebi i svom autu. Ne bih htjela da ovaj tekst obezvrijedi u bilo kojem smislu ženska prijateljstva, jer prijateljstvo bez obzira na spol je veliki dar, koliko god mi mislili da prijatelje biramo, ipak su nam darovani.

Hvala ti Bože, na svim prijateljima bez obzira na spol. I svima koji još nisu iskusili posebnost muško-ženskog prijateljstva to želim.

Komentari