Ja više nemam pojma tko je u ovoj kući normalan. Nitko, eto tko. Ponajprije ja.

Draga moja bilježnice, opasno razmišljam da pokupim klince i odselim na Sjeverni pol. Znaš što? Shvatila sam jednu bitnu stvar o sebi. Ja sam izgleda mazohist. Ak’ me nitko ne jebe u mozak, ja si napravim situaciju u kojoj se sama sjebem.

Da, nabavila sam psa. Zašto? Jer volim životinje, jer smatram da mali mora početi učiti o odgovornosti i jer mi je očito bilo pre-jebeno-dosadno. Kao da nemam sad dovoljno posla oko dvoje djece, muža koji je odlučio zapasti u neku pubertetsku fazu i lude sestre koja se rastaje od muža, ja si na glavu nakrcam mala hrpu dlaka koja se ponaša kao da je kod rođenja pala u kokain. A da, i ćelava sam. Gdje da uopće krenem? Možda najbolje na početku.

Dakle, znaš da je sestra došla za Božić i dovukla svoj neodgojeni čopor.

Tulila je sat vremena na spomen muža, ali nije ništa rekla…do jučer. Uhvatila je muža kako paradira u njezinim halterima i štiklama ispred ogledala. Da, moj šogor je nakon šestero djece shvatio da bi htio biti žena. Rekla sam joj da ga pusti na miru iako znam da joj je to šamarčina na ego.

A poznavajući nju, najveći šamar na ego joj je činjenica da Hansove noge izgledaju bolje od njezinih u štiklama. Sva sreća da moja sestra u životu nije mrdnula prstom, ali ima toliku ušteđevinu da je s lakoćom preselila natrag doma. Sva nesreća, sad sam joj na dohvat ruke, pa između perioda u kojima ne pizdi na sve što hoda, gmiže i puže, može mene jebati u mozak koliko sam loša u svemu što radim.

Drugo, Fifi (pas) ima tendenciju žvakati sve živo. Ostali smo bez pola namještaja, tepiha, svih biljaka i mali nema više ni jednu jedinu trenirku koja nema rupu na dupetu. Mačka se ne skida s frižidera i sad smo joj čak i hranu i vodu morali staviti gore. Ali o tom-potom.

Blaž je više nego susretljiv i šeće psa svaki put kad se pojavi moja sestra, susjeda, svekrva…pa, uvijek.

A, da, i odustao je od pornografije u trenu kad mu se javio neki šeik i ponudio mu da će ga kupiti za dvije kile zlata. Za kraj, zašto sam ćelava? Jer sam glupa ko’ noć. Se sjećaš da sam navela jednu od novogodišnjih odluka u kojoj ću promijeniti boju kose. E,pa, draga moja bilježnice bome sam ju promijenila.

Jučer sam nahranila malu, maloga poslala kod dede i bake, otišla u trgovinu i kupila blajh.

I pročitala sam upute. Kunem se da jesam. Fino sam izmiješala blajh, utrljala ga na kosu i…pa (čak me sram i pisati to) zaspala. Tri sata kasnije probudio me plač. Malena se digla i hvala Bogu da je. Blaž se taman vratio doma i promijenio joj pelenu, a ja sam si išla skuhati kavu i tek se tad sjetila da na glavi imam foliju.

Da, kad sam skinula foliju bila sam plava. Samo što je ta plava kosa na pola ostala u foliji. E, draga moja bilježnice, bome je istina da se plavuše više zabavljaju.

Odoh sad naručiti periku.

Komentari