Kada te povrijede i slome teško je vjerovati u bolje sutra.

Kada su ti kapci stisnuti od boli vidiš samo tamu. I nije lako vjerovati, kad je bol koju osjećaš sve što trenutno imaš. Jer često to nije jedini nož koji si primio u leđa. Kada ti je možda taj osjećaj beznađa onaj kojeg najbolje poznaš. Jer nije prvi put da ti je poslije zagrljaja ostala praznina, jer ti se na ljubav vratilo šamaranje, jer ti je povjerenje donijelo razočaranje, na koncu, jer ti je ljubav donijela bol.

I tako s tim kovčegom u koji si stavio sve te suze, razočaranje, tugu, nemoć, nepovjerenje i zabrinutost, koračaš dalje pustom cestom onoga što nazivaš sudbinom. I tako polomljen u taj kovčeg skupljaš i dalje mrvice, tražiš izgubljene dijelove sebe za koje se više ni ne sjećaš kako izgledaju.

Zato opet pristaješ na komadiće, misleći da ćeš ovoga puta uspjeti složiti neki ljepši mozaik.

A kovčeg polako puca po šavovima. Još razočaranja, još udaraca, još poniženja, još mrvica. Složiš ponekad taj mozaik i konačno pogledaš svoj odraz u njemu. Ali sve sto vidiš je tvoje izobličeno lice. Pukotine. Spajao si nespojivo. Nosio si tuđe ostatke i prošlost dovodio u sadašnjost. Na pamet ti sine naizgled bolja ideja. Umjesto da radiš mozaike, sagradit ćeš zidove.

U kovčegu imaš dovoljno materijala. Tu barem nitko neće vidjeti tvoje ožiljke, nedostatke i boli, a duša će ti ostati zaštićena. I time si potpisao kapitulaciju. Unutar tih zidina ostavio si sebe sa sobom.

Možda se jesi zaštitio od novih udaraca, ali si se odrekao i novih poljubaca. Možda te neće više raniti, ali nećeš imati nikog tko će stare rane poviti. Možda te neće više gaziti, ali nećeš ni narasti. Možda nećeš imati protivnike, ali nećeš imati ni saveznike.

Svatko od nas ima neke svoje boljke i slabosti. Svatko od nas jednom je bio na dnu.

Svatko od nas jednom je bio povrijeđen. Zašto onda tražiš od ikoga da te zidove preskače? Sruši ih. A ostatke iz kovčega ostavi za sobom. Neka te još jednom povrijede, izdaju, prevare. Pusti neka ti lažu. Takvima su njihovi kovčezi puno veći i teži od tvojih, vjeruj mi. Takvi još uvijek sastavljaju mozaik nadajući se da će se prepoznati u njegovom odrazu.

Nemoj zbog nekoga tko te vrijeđao, zatvoriti vrata onome tko bi te podržavao. Zbog nekoga tko te gazio, izgubiti onoga tko bi te držao na dlanu. Zbog nekoga tko te uzimao zdravo za gotovo, odbaciti onoga tko bi cijenio s tobom svaku sekundu.

Zbog nekoga tko je u tebi vidio samo prašinu, ne dati priliku onome tko bi u tebi prepoznao dijamant. Zbog nekoga tko nije bio siguran što bi s tobom, propustiti onoga tko je to znao istog trenutka kada te ugledao.

Napusti taj teret i nestat će žuljevi na tvojim rukama.

Leđa će ti opet postati uspravna. A ožiljci? Ožiljci će samo biti podsjetnici da si živio. I preživio. I da si jači od svega s čime si se do sada susreo.

Komentari