Sutra ću, Ako osjećaš da trebaš vremena - uzmi ga

Svi smo mi ponekad izgubljeni. Mnogo puta ne znamo ni sami tko smo, što smo ni što želimo od života. I da vam kažem iskreno, to nije sramota, a ni ništa čudno ili neobičajeno.

Razgovarala sam neki dan s prijateljicom koja je sada maturantica i možete već pretpostaviti kako joj je. Znam i sama jer su prošle 3 godine otkad sam i ja bila u istim mukama. Pritisak s jedne strane, velika očekivanja s druge strane, a ti… Ti ne znaš što bi i sve što možeš je nadati se da na kraju nećeš donijeti krivi izbor. Kažem nadati se jer siguran definitivno ne možeš biti – zato što ti s 18/19 godina ne možeš znati što želiš od života.

Čak i ako znaš, barem približno, to ne znači da ćeš se u odabranom zanimanju i pronaći.

Tako je barem bilo u mom slučaju. Bila sam 100% sigurna u svoju odluku, sve dok se život nije umiješao, razuvjerio me i poslao u kut da ponovno razmislim, ovaj put malo bolje nego prvi put.

Mogu samo reći da mi je drago što se to dogodilo i što sam radije slušala sebe nego druge, što sam si uzela vremena i u međuvremenu pronašla sebe te shvatila koji je moj poziv. Još uvijek mislim da se može uspijeti i bez te diplome, ali se jedna stvar ipak promijenila.

Sad stvarno želim na fakultet i napokon se osjećam spremno upisati ga, tek sad, 3 godine nakon mature, ali ne zato jer želim imati taj famozni papir nego zato jer želim naučiti što više o odabranom zanimanju i zato jer se želim izbrusiti najviše što ide, iskoristiti potpuni potencijal. I u tome je zapravo najveća razlika jer kad sam upisivala psihologiju 2016. godine, tek sad shvaćam da to uopće nisam željela. Upisala sam fakultet samo da bih zadovoljila okolinu, da ne bih ispala crna ovca, a psihologija mi je u tom trenutku bila najzanimljivija – ništa više.

A sad, zašto vam to uopće govorim?

Kad već ne mogu mijenjati sustav obrazovanja, želim barem vama reći da ne radite pritisak sami sebi, ili da ne radite pritisak drugima ako vidite da se čovjek traži zato što je to najnormalnija stvar, pogotovo dok si maturant i dok ti se doslovno naredi da do tog i tog datuma moraš znati što ćeš učiniti sa životom.

Ako osjećaš da trebaš vremena - uzmi ga

Ne ide to tako, netko zna oduvijek što želi, a netko ne zna ni s trideset godina; svatko ima vlastitu priču i vlastiti tempo, ali to nije ništa zbog čega se čovjek treba sramiti, ni ništa što se treba skrivati pred drugima, a ni odbijati. Prihvatite tu svoju izgubljenost jer znate kako se kaže – čovjek se najprije mora izgubiti da bi se pronašao.

Isto tako, uopće nije loše biti crna ovca. Crne ovce su na kraju dana najsretnije, vjerujte mi!

Zato što se crne ovce kroz nekoliko desetaka godina neće pitati što bi bilo, kad bi bilo. Crne ovce neće ni žaliti ni za čim jer će znati da su samo slijedile svoje srce, svoje snove i da im je bilo svejedno što će tko reći na to. Pa zato, ako osjećaš da trebaš vremena, uzmi ga, budi crna ovca, koga briga. To je ionako tvoj život.

Ja te neću osuđivati, a ni nitko kome je zaista stalo do tebe.

Jer za razliku od srednje škole, na fakultet ne bismo trebali ići samo zato što moramo. Na fakultet bi čovjek trebao ići tek dok je stvarno spreman za njega, i tek dok to želi zbog sebe. Ne zbog drugih, ne zbog diplome, ne tek toliko da nešto završi – samo zbog sebe.

Sve osim toga nema ni smisla. 

Komentari