Čekaj me

Koliko života provedemo čekajući?

Ma koga i zašto? Pitam se. Ne čekaj ako ne moraš. Nikoga. Baš nikoga osim sebe. Da dodjes sebi i drugima. Procjena je samo na tebi. I ne brini ako si zakasnila. Pravim ljudima i srcima uvijek si u pravo vrijeme. Kad god to bilo. Vrijedno li je čekati? Vele najuzviseniji osjećaj ljubavi iscekivanje… ma daj… zavisi koga čekaš.

Danas, sutra ili planiraš za par godina…

Zato. Ne čekaj. Ali baš nikoga. Osim sebe. Da si oprostiš, zaboraviš, dočekaš ili ispratis. Sve drugo svodi se na nekoliko napravljenih ajvara i gotovo. A pa ti, nemoj da bude tako. Jer možeš. Iščekivati. Sebe. U najboljem svjetlu,izdanju, eksluzivi…do tebe je uvijek najviše. Ne traži izlike. Jer eto baš danas nije pravo vrijeme, u pmsu si, ovuliras i slično.

To su samo neke stvarnosti koje možeš nadići ako odlučiš. Da ćeš docekati napokon sebe baš takvu kakva jesi. Sa nizom stvarnosti koje nisu samo tvoje. Nego se prožimaju i sa susretima. S drugima, okolnostima , nevoljama..jer bilo bi beskrajno dosadno da je sve baš kako želiš sad…

Želim ti ljubav. I doček. Pravi. Sebe. Na tepihu koje boje voliš a nekad ti i život boja…prihvati. možeš ti to. Pusa. 🙂

Komentari