Andrea Cvjetković - blogerica recenzentica i kreatorica sve popularnijeg "Sovinog kutka"

Uvijek imam želju predstaviti vam zanimljive ljude, kreativce s mnogo ideja, koji rade ono što vole i polako ali sigurno stvaraju svoj put. Jedna od njih je i Andrea, kreatorica Sovinog kutka, vesele stranice koja pršti dobrim preporukama, recenzijama i jednostavno – vedrinom. Andreine recenzije rado su čitane i objavljivane, njene se preporuke cijene a dolaze iz srca, kao odraz stvarnog doživljaja knjige. Rado je pristala na ovaj intervju a ja sam je zaista pitala svašta!

Uživajte u toploj životnoj priči o ljubavi prema knjigama!

Tko je Andrea, poslovno, privatno, što je željela biti kao mala i je li oduvijek mnogo čitala?

Andrea je jedna sarkastična romantična duša 🙂 Supruga i majka prije svega, a zatim bivša sportašica, diplomirana ekonimistica, koja se nakon velikih neslaganja razišla sa strukom i sada se pokušava pronaći u svojoj prvoj ljubavi – knjigama. Kao mala željela sam biti spisateljica. To mi je čak donekle i pošlo za rukom u sedmom osnovne, kada sam napisala svoj prvi roman. Rukom, u bilježnicu 🙂

U godinama koje su uslijedile, taj se rukopis nažalost izgubio. Pjesme i sastavci objavljivani su mi u školskim novinama, Radosti i Modroj lasti, uvijek sam bila primjer najbolje napisane školske zadaće iz hrvatskog, tako da se i sama pitam kako sam uopće završila na ekonomiji 🙂

No, otkako sam prestala raditi u banci, prije gotovo četiri godine, počela sam se ponovno pronalaziti kao autor tako da u laptopu krijem jedan dovršeni i tri započeta romana, a svjetlo dana ugledalo je i nekoliko kratkih priča iz moje mašte (većinom na mom blogu, jer na natječajima su se samo tri probile u lokalnu javnost, od kojih je jedna nagrađena).

Čitam otkako znam za sebe. Kao malenoj čitale su mi mama i baka, kasnije sam sa sestričnom naučila prva slova i nakon toga bila sam nezaustavljiva. Već sa osam godina bila sam pravi knjiški moljac, kakav sam i danas 🙂

Kako je nastao Sovin kutak i što ti predstavlja taj mali ali već zaista veliki knjiški kutak?

Sovin kutak nastao je sasvim spontano u prvoj godini moje nezaposlenosti, kada od viška vremena nisam znala što bih. Djeca su tada još oboje išli u vrtić, suprug je bio na poslu i tih osam sati koje nisam provodila u uredu trebalo je nekako „ubiti”. Osim što sam pisala roman, vrijeme sam kratila vukući po devet knjiga svakog mjeseca iz knjižnice, koje bih uredno pročitala prije datuma naznačenog za povrat.

Opčinjena tolikim knjigama, osjetila sam potrebu s nekime podijeliti dojmove o pročitanom i tako je pokrenuta Facebook stranica Sovin kutak, jednog divnog sunčanog dana u svibnju 2016. godine. Nešto kasnije otvorila sam Istagram profil, a posljednji je uslijedio blog. Ispočetka, to mi je bio svojevrsni ispušni ventil, mjesto gdje mogu „izbaciti” iz sebe ono što želim reći o pojedinoj knjizi. S vremenom, u priču su ušle kolegice sa svojim stranicama i blogovima, izdavačke kuće koje su prepoznale ideju i kvalitetu osvrta, a Sova se proširila na puno više od samog pisanja recenzija.

Ti si recenzentica, knjigoljubac, bloger, ali održavaš i svoje društvene mreže, reci mi koliko ti to „uzima“ vremena i možemo li reći da je biti  bloger danas zaista full time posao?

Biti ozbiljan bloger danas zaista jest full-time posao, no ja sebe ne smatram full-time blogerom. Skoro pune tri godine kako postoji Sovin kutak, trudim se održati onu osnovnu premisu zbog koje je pokrenut, a to je dijeljenje mojih dojmova o knjigama. Recenzije pišem svojim tempom, pišem ih za knjige koje su zaista ostavile dojam na mene, bilo pozitivan ili negativan.

Ne štancam recenzije kao na traci, jer smatram kako je kvaliteta bitnija od kvantitete. Zato se i dogodi da jedan tjedan imam po jednu recenziju svaki dan, a onda me nema i po mjesec dana. Uz obitelj, svaki dodatni angažman uzima više vremena nego što si možemo „dozvoliti”, ali ja to radim iz ljubavi i ne osjećam obavezu svakodnevno nešto objavljivati kako bih bila prisutna, tako da ne mogu reći da se utapam u poslu. Ima blogera koji zaista svaki dan planiraju poput posla s punim radnim vremenom i svaki post je isplaniran, nema praznog hoda.

To su full-time blogeri i njima kapa dolje za angažman, koji se u konačnici i vidi po broju followera i prisutnosti. Ja sam još uvijek u fazi hobija i tako mi odgovara 🙂

Kako usklađuješ privatni život s tolikim obvezama, je li teško? Što te pokreće?

Uz rizik da odgovor na ovo pitanje ispunim klišejima, bit ću iskrena. Nije teško kada radiš ono što voliš. Čitanje knjiga i pisanje o njima ispunjava me na načine na koje nijedan plaćeni posao do sada nije. Kroz book-blogersku zajednicu upoznala sam puno divnih ljudi, stvorila mnoge kontakte i sada konačno mogu reći da radim ono što volim.

Malo koji book bloger na ovim prostorima zaista može plaćati račune od angažmana na svome blogu, ali moj je hobi meni otvorio vrata u poslovne angažmane vezane uz knjige od kojih se može nešto i zaraditi i to je dodatni plus.

Svi mi želimo biti plaćeni da radimo ono što volimo i meni se to polako ostvaruje. U svemu tome pokreće me ljubav prema knjigama i pisanju te činjenica da sam na putu da sa sebe skinem etiketu nezaposlene kućanice i stavim neku koja mi je više po guštu 🙂

Andrea Cvjetković - blogerica recenzentica i kreatorica sve popularnijeg "Sovinog kutka"

Koje su tvoje ljubavi izuzev dobre knjige?

Knjige su moja prva i najveća ljubav i uvijek ću prije posegnuti za knjigom nego što ću upaliti televizor ili igrati neku igricu. No, volim pogledati dobru seriju, film, pa i odigrati kakvu pucačinu protiv muža na „plejki” 🙂 Ali ako idemo u kategoriju stvari koje me zaista usrećuju, to su druženja.

Odrasla sam kroz sport i fakultet okružena hrpom ljudi i ono što mi je najteže palo kada sam prestala raditi bio je izostanak ljudske interakcije. Izrazito cijenim svoju samoću, no prvenstveno sam društveno biće i cvatem u društvu.

Zato obožavam spontana book-blogerska druženja koja upražnjavam sa svojim kolegicama, točnije prijateljicama blogericama, obožavam promocije knjiga – nekolicinu sam imala prilike i voditi i to je još nešto što me nevjerojatno ispunjava i usrećuje. Eto, kako god okreneš, opet se vraćamo na knjige 🙂 Nema mi pomoći 🙂

Koje bi autore voljela upoznati i zašto? Ima li neka knjiga koja ti je obilježila život, inspirirala te, jedna koja je zaista posebna za tebe?

Ima ih nekoliko, a razlozi su za svakog od njih isti: njihove knjige na mene su ostavile dubok utisak. Prvi je ujedno i jedini kojeg sam imala priliku upoznati prošle godine u Zagrebu – jedan i jedini Jo Nesbo 🙂 Bio je užitak slušati ga u Gavelli, a kasnije i upoznati ga.

Još dvojica pisaca ulaze u tu kategoriju, a to su Karl Ove Knausgaard, jer me njegov serijal Moja borba jednostavno opčinio, i Elan Mastai kojega bih voljela priupitati nekoliko stvari vezano uz njegov roman Sva naša pogrešna sutra 🙂 Klinka u meni rado bi upoznala i Stephena Kinga jer sam veliki fan već dugi niz godina, ali njega me malo strah 🙂 Postoji još nekoliko imena, no oni nažalost već dugo nisu među nama, a među njima se ističu Oscar Wilde i Marija Jurić Zagorka.

Knjiga koja je posebna za mene zapravo je serijal od dvadeset i jedne knjige – Pet prijatelja. Uz njih sam se zaljubila i navukla na čitanje i dan danas imaju počasno mjesto u mojoj kućnoj biblioteci. Od nekakvih „odraslijih” knjiga moram izdvojiti Sliku Doriana Graya – ta mi se knjiga neobjašnjivo utisnula u dušu.

Imaš li poduzetnički / blogerski uzor i koga bi navela kao zaista utjecajne ljude u hrvatskom svijetu knjige?

Bez dileme, Alis Marić. Pred kraj svog radnog vijeka u banci, razmišljala sam o ulasku u poduzetničke vode. Ideja je bila otvoriti obiteljski book caffe u Samoboru. Pronašla sam prostor, pokrenula otvaranje tvrtke, ali okolnosti mi nisu išle u prilog i taj je pothvat pao u vodu u ranoj fazi. Negdje u to vrijeme naišla sam na članak na jednom portalu o Alis i Čitaj knjigu i njezina priča me je dotakla u dušu.

Stupila sam s njom u kontakt i bila među prvim pratiteljima Čitaj knjigu stranice. U ljeto 2016. godine, nedugo nakon pokretanja Sovinog kutka, organizirala sam književnu večer u jednom od samoborskih lokala i tada smo se upoznale uživo.

Od tog trenutka među nama vlada jedna posebna veza, ona je moj uzor u book blogerskoj zajednici, žena koja mi je otvorila nebrojena vrata bez da je išta očekivala zauzvrat, kojoj je uvijek iskreno drago kada se sretnemo i koja od samih početaka podržava apsolutno sve što radim. Ona je institucija, žena koja je snagom volje i upornošću preokrenula stav regije po pitanju knjiga i napravila pravu revoluciju na hrvatskoj književnoj sceni. Alis ima moje poštovanje i bezrezervnu podršku za sva vremena.

Da li slušaš glazbu dok čitaš i da li gledaš filmove snimljene po omiljenim ti knjigama? Kakvi budu dojmovi, razočaraš li se često u filmu?

Bez glazbe ne mogu zamisliti svoj život i čak dok hodam ulicom, ako sam sama, slušalice su u ušima, a zvuk na najjače. Glazbu slušam dok prevodim i dok pišem, ali nikako dok čitam. Kada čitam najviše volim tišinu, iako sam usavršila sposobnost čitanja uz pozadinsku buku televizora ili dječje igre 🙂 Filmove prema omiljenim knjigama volim pogledati, ali često se razočaram. Tek nekoliko filmova stalo je uz bok knjizi, a tu moram izdvojiti Zelenu milju, film snimljen prema istoimenoj knjizi Stephena Kinga s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi.

Najdraži citat iz nekog djela?

“Svaki naš uspjeh stvara nam nove neprijatelje, jer samo prosječni ljudi mogu biti popularni.”  Slika Doriana Graya, Oscar Wilde

Preferiraš li domaće ili strane autore i zašto?

Nemam preferencije po tom pitanju. Preferiram dobru knjigu, a takvih ima s obje strane spektra. Činjenica jest da više čitam strane autore jer su brojčano nadmoćni i žanrovski raznovrsniji, ali poseban mi je gušt pročitati knjigu domaćeg autora koja me obori s nogu. To je onda ljubav za sva vremena, koju nijedan strani autor ne može nadmašiti.

Andrea Cvjetković - blogerica recenzentica i kreatorica sve popularnijeg "Sovinog kutka"

Tri domaće knjige koje su po tebi must read?

„Republika kamena” Tanje Radman – serijal i spisateljica koje ubrajam u one vječne ljubavi iz prethodnog pitanja. Obožavam činjenicu kako mladi autori dobivaju sve više prostora na književnoj sceni i to moramo podržavati.

„Večernji akt” Pavla Pavličića – moderni klasik hrvatske književnosti koji mi je zapečatio ljubav prema čitanju i vratio vjeru u domaće autore kada je ona bila poljuljana.

„I na početku i na kraju bijaše kava” Julijane Matanović – knjiga koja oslikava vrijeme i običaje koji prijete da izumru s našim roditeljima, knjiga koju moramo cijeniti kao zapis onoga što smo bili prije sve ove moderne tehnologije i otuđivanja, a sve to zahvaljujući jednom naoko beznačajnom zrnu.

Što bi savjetovala nekome tko tek kreće u blogerske vode, kako da krene, kome da se obrati, kako da se prezentira?

Kreni iz želje i osobne potrebe, piši iz duše, ne obaziri se na druge, prezentiraj se iskreno i otvoreno, jer to ljudi osjete. A kome se obratiti? Blogerice i blogeri s kojima sam u kontaktu svi do jedne su divne osobe, tako da je moj savjet obratiti se nekome od aktivnih blogera čiji rad ti se sviđa.

Ja sam krenula sama, nisam se nikome obratila, ali nakon kratkog vremena moju stranicu otkrila je jedna blogerica koja je imala devet mjeseci više staža od mene. Prema njezinim riječima, svidjelo joj se kako pišem i „osjetila” je da ćemo kliknuti.

Podijelila je sa mnom svoja iskustva, savjete i kontakte, ohrabrivala me cijelim putem i natjerala me da se predomislim kada sam bila na rubu odustajanja. Sada mi je ona najbolja prijateljica i svi koji nas znaju u knjiškim krugovima već nas gledaju kao sijamske blizanke – nikamo ne idemo jedna bez druge, iako živimo stotinjak kilometara jedna od druge 🙂 Bokić, Renata! 😀

Još jedna vrlo važna stavka – pobrini se da sedam puta prekontroliraš tekst prije objave – pismenost je na cijeni, a dosta stranica s time vodi borbu. Nije sramota naknadno uređivati objavu, ali sramota je pisati o knjigama bez osnova poznavanja hrvatskog jezika i gramatike. Da, u slobodno vrijeme sam grammar nazi – tuži me 🙂

Neka misao vodilja za kraj koja će inspirirati naše čitatelje?

Ovdje ću se poslužiti citatom jednog od meni najdražih glumaca moje generacije, koji se nalazi na coveru Facebook stranice Sovin kutak – Never agree to say or do anything that isn’t you, u slobodnom prijevodu: Nikada ne pristaj reći ili učiniti ono što ne predstavlja tebe. Ne budite lažnjaci i kopije, budite svoji, ostalo će se samo posložiti 🙂


Andreu i Sovin kutak možete pratiti na blogu, Instagramu i Facebook-u 



Komentari