Muza by Jessie Burton

Slika govori tisuću riječi. U romanu Muza ona govori i više, iz nje izlaze sve tajne malog sela na jugu Španjolske u doba građanskog rata.

Kada Odelle Bastien dobije posao kao tipkačica u jednoj londonskoj firmi, ni ne sluti u kakvu će misteriju biti uvučena nakon što mladi Lawrie Scott donese jedino majčino naslijeđe na prodaju. Slika slavnog Isaaca Roblesa, za koju nitko nije znao, sada se nalazi pred najsposobnijim trgovcima umjetninama. Vraćamo se trideset godina unazad, u Andaluziju, selo Arazuel i upoznajemo Olive, devetnaestogodišnju jedinicu austrijskog židova Harolda Schlossa i engleske ljepotice Sare.

Olive je nadarena slikarica, nedavno primljena na prestižnu likovnu akademiju, ali sve to pomno skriva od očiju javnosti i svojih najbližih. Ubrzo nakon što su se doselili na farmu, u posjet im dolaze Isaac Robles i Teresa, brat i sestra koji nude svoje usluge vrtlara i kućne pomoćnice. Jesu li ih Scholossovi trebali odbiti i pristojno pozdraviti? Možda i jesu, jer će im naredni događaju naveliko promijeniti živote.

Sarah zatraži od Isaaca portret za svog muža, a neiskusna Olive, koju je Isaac svojim izgledom i buntovnim ponašanjem odmah osvojio, zahtjeva da zajedno s majkom pozira. U meduvremenu otkrivamo Livinu genijalnost kroz njene radove koje Isaac pristane predati Haroldu kao svoje u zamjenu za novac koji će stići od njihove prodaje.

Malo pomalo, Španjolska i London se počinju ispreplitati, problemi se gomilaju, španjolski građanski rat se približava, pobunjenici među kojima je i Isaac prijete okolici, a ljubav, pripadnost, posesivnost i ljubomora jačaju sa svih strana.

Dvije vrlo važne žene sve to prate i promatraju, mlada Teresa koja na sve načine pokušava potaknuti Olive da prizna da je ona vlasnica genijalnih umjetnina te Marjorie Quick, ubrzana i oštra ženica koja je zaposlila Odelle u svome uredu te u njoj odmah prepoznaju talentiranu spisateljicu i potiče njeno stvaralaštvo.

Muza je roman koji objedinjuje umjetnost na mnogim poljima.

Isprepliću se slikarstvo i pisanje, vrlo vješto prikazujući podređenost ženskih osoba u to doba 20.stoljeća. Bilo je sramotno imati umjetničkog dara jer je umjetnost pripadala samo muškarcima. Taj aspekt me osvojio dok sam čitala ovu priču, ta snaga žene i njena želja da stvara bez obaveze da joj se javno dive. Važno je unutarnje zadovoljstvo dok umjetničko djelo nastaje, inspiracija koja dolazi, a ne prihvaćanje i potvrda javnosti.

U sve te zavrzlame i spletke, Jessie Burton je vješto ukomponirala i odnos prema židovima u vrijeme nakon drugog svjetskog rata, neovisno o njihovom položaju u društvu te se dotakla i netolerantnosti prema crncima i mješovitim vezama.

Mnogi joj spočitavaju nedovoljnu razradu likova, ali, kao i u Minijaturistici, smatram da je autorica ostavila čitateljima na volju da odluče koga podržavaju, tko im se manje, a tko više sviđa i dok je u prvijencu ostavila i vrlo dvosmislen završetak, u Muzi je priča zaokružena te vrlo pozitivna za lik žene.

„Jer ako sam nešto naučila, to je ovo: na kraju, umjetničko je djelo uspješno samo ako njegov tvorac – da parafraziram Olive Schloss – posjeduje vjeru koja mu daje život.“

By Books, Movies, Music


Free Shipping on ALL cosmetics products!!

Komentari