Proći će...

– Zašto si ljuta?

– Nisam!

– Ma kako nisi, u pogledu ti se vidi da bi mogla zadaviti nekoga.

– Mah… Nije bitno, proći će…

– Ali ne prolazi, danima te već gledam takvu. Pričaj sa mnom, možda zajedno otkrijemo kako te odljutiti.

– Zbilja želiš znati?

– Hajde, gukni već jednom.

– Ok. Ali nemoj reći da te nisam upozorila… Ljuta sam… Zbilja jesam… Ljuta sam jer ulizice prolaze bolje nego vrijedni ljudi. Ljuta sam jer se trud ne cijeni, ali se zato svaka greška primjećuje i pamti. Ljuta sam jer je zabranjeno biti ambiciozan, već bi svoj život trebali pretvoriti u dosadnu kolotečinu i biti zahvalni što uopće imamo posao. Ljuta sam jer si mnoge osobe uspjeh kroje gazeći druge ljude. Ljuta sam jer jedna 22-godišnja djevojka trenutno roni suze jer je napuštena, slomljena, bolesna, preplašena i prepuštena sama sebi.

Ljuta sam jer ljudi hodaju okolo slamajući tuđa srca, a da se pri tome niti ne osvrnu za kaosom koji su ostavili iza sebe. Ljuta sam jer su ljudi zli, a svoju zlobu skrivaju iza lažnih osmjeha. Ljuta sam zbog svih laži i svih tajni koje nikada neće biti otkrivene. Ljuta sam zbog svih riječi koje su ostale neizrečene. Ljuta sam jer si svi uzimaju za pravo govoriti nam kako bi se trebali osjećati ili ponašati. Ljuta sam jer su svi jaki na riječima, ali ne i na djelima. I ljuta sam… Ljuta sam jer me on i dalje boli….

– Stvarno si jako, jako ljuta.

– Rekla sam ti…

– Ne znam kako ti pomoći…

– Niti ne trebaš… Proći će… A možda i neće. Možda samo s vremenom prihvatim činjenicu da svijet tako funkcionira.

– Poznavajući tebe, čisto sumnjam u to…

Komentari