Bacaju nam prašinu u oči jer njima je teško? Društvo suosjeća sa socijalnim radnicima a tko suosjeća sa žrtvama?

Socijalni radnici su se konačno odvažili reći da im je teško?! To je vrlo poticajno i ovo naše društvo se zahliknulo od iznenađenja svime što trpe tako dugo i tako samozatajno!

Dakle, teško vam je?

Smjerno i paćenički ste šutjeli do sada, pa ja očekujem da će vas vaša ministrica, ali i ostatak sustava koji vam je otežao rad- amnestirati i pohvaliti za strpljenje, za trpljenje, za samozatajnost, ustrajnost i učinkovitost. Ne brinite, zapravo sam sigurna da hoće!

Oni su škvadra koja kuži hodogram, kuže ritam razmišljanja širokih masa i crtu strpljenja hrvatskog stada. Oni znaju da imaju još prostora između naroda i crte na kojoj strpljenje prelazi u nestrpljenje. Vaša ministrica je maestralno digla glas protiv vas, a onda ga je malkice spustila, pa ga je još mrvicu stišala, pa ga je onda još malo izložila mikrofoniji.

Žena zna znanje! Bravo ministrice, tako se brani resor! Mudro i promišljeno, s malo empatije, s prstohvat ljutnje, žličicom pokude, a onda kavska šalica upravnog postupka, pa polako u tankom mlazu dodavati stručni nadzor. Dok se to sve izmiješa, ujušak će se malo prohladiti. Taman dovoljno da se može unutra turiti prst, a da ne peće. Zato mislim da upravo kreće turanje prstiju u ujušak, a to je već faza kad ste gotovo amnestirani od svake odgovornosti i propitkivanja.

No kad već časkamo, da vam nešto ispričam!

Tip opali šamar, dva, tri, svojoj ženi. Jednom, pa drugi put, a onda to krene lakše i redovitije. Usput ju verbalno vrijeđa, omalovažava, prijeti njoj i djetetu koje sve to gleda i sluša. Onda ona prijavi nasilje, pa dođe patrola i malo ih pogleda odozdola i malo odozgora. Dok traje pogledavanje, zovu ih na još dvije intervencije, pa… oprostite, moramo ići! Tamo se ganjaju noževima, hitno je!

Žena i njezin mučitelj ostaju sami s djetetom ili dva. Mučitelj je dobio satisfakciju u tome što je shvatio da mu je prošlo besplatno, a žena je isto shvatila da je njemu besplatno. Slijedi tura šaketanja, uz verbalne deserte. Slijedi i prijava vama, u trenutku kad se više ne može trpjeti strah od batina, strah za djecu, sramota što susjedi slušaju, muka što nemaš love za šminku da prikriješ šljive po licu i bojazan za budućnost djece.

Tamo kod vas slijedi pitanje da li možete dokazati da vas tuče, kako se ponaša prema djetetu, da li ste ga ljutili, da li ste redovito kuhali, da li ste čistili kuću, da li ga izazivate…. i zaključak- Znate, on ima ista prava kao i vi!

Vratite se doma, pokunjeni i bespomočni.

Ostavljeni na milost i nemilost biometeorološkoj prognozi i njegovoj volji da vas tuče i vrijeđa ili da odluči da mu se danas ne da! Neću dalje, jer vi to sve znate. Ovo je bio samo početak jedne fakat light verzije, ali hajde da vas ne operećujem s glupostima. Imate puno posla i teško vam je, znam! Niste vi krivi, znam i to! Nemate dovoljno stručnjaka, nemate dovoljno auta niti love za gorivo, nemate adekvatan prostor i nemate dovoljno ostalih resursa za rad. Okey! To sve vam vjerujem.

Da ne ispadne da vas samo kudim, stavit ćemo na listu još stvari koje nemate.

Vi nemate suosjećajnosti za malenu glavicu koju šamaraju kad kaže da je gladna, nemate interes za procjenu situacije između dvoje ljudi od kojih je jedna žrtva i jasno pokazuje strah, nemate vremena otići u vrtić ili u školu da skupite informacije, nemate interes za prepoznavanje straha u očima, kretnjama, govoru tijela… nemate još puno toga što vam je neophodno da bi bili uspješni u svom poslu. Znam, znam… vi od svake gozne situacije danas, sutra vidite neku još goru – stoga vam je razina tolerancije drugačija nego nama ostalima.

Jbga, žene i djeco koji ste žrtve nekog idiota, imajte razumijevanja za svoje socijalne radnike. Njima je teško iz palete sivih mapa izdvojiti onu koju će odraditi po pravilima struke! Taj posao je stresan i hektičan. Njihova procjena se temelji na verbalnom nasilju koje kompariraju sa šamarima, a šamare sa žestokim batinama, a žestoke batine sa ubojstvom.

Na toj ljestivici, ako kompariramo koga ćemo izabrati da mu pomognemo, prioritet ima tip koji zna lijepiti keramičke pločice, majmun čiji otac je važan lik, žena koja izvlači lovu i manipulira s djecom pod uvjetom da radi negdje u sustavu… i tako, prioritete svi moramo složiti u životu i na poslu. Znamo da ih i vi morate imati i kužim da vam je teško.

Bacaju nam prašinu u oči jer njima je teško? Društvo suosjeća sa socijalnim radnicima a tko suosjeća sa žrtvama?

Da, kad bolje razmislim, na dobrom putu sam da vas i ja amnestiram svake odgovornosti za dokazive i neosporne propuste u radu. Stvarno vam je teško! A vi, žrtve raznog nasilja? Ajde se malo strpite! Vrag odnija prišu!

Šta je šamar dva?

Pa neće vam pasti kruna s glave ako vas je puknuo za uho! Šta ako vam viče da ste kurva i da je to vaše dijete kopile? To su samo riječi, ne dramite! Obrisao je pod s vašim dostojanstvom ili s vašom djecom? Pa dobro, ajde sad… nismo na bečkom dvoru! To vam je tako u braku!

Govori vam da će vam uzeti djecu?

Znam, to je završni čavao u lijesu u koji ste položili svoje ljudsko postojanje, ali neće on djecu! Znate da ih neće! Rekao je onomad na sudu da neće plaćati alimentaciju i da neće djecu, zato ne bojte se!

Silovao vas je?

Dajte nemojte pričati gluposti! Kako bi vas mogao silovati vlastiti muž?! Pa on vam je muž! Prema pocjeni stručnjaka u socijalnoj skrbi, potrebno je 4-5 godina da nasilniku dosadi da vas muči, pa se malo strpite. I nemojte se bojati kad dobijete plavu kovertu s pozivom da dođete u isto vrijeme u centar, kad i vaš bivši ili sadašnji mučitelj.

Tamo je zaštitar koji štiti osoblje centra unutar njihove zgrade, a kad izađete oboje van… budite mudri i obucite tenesice, pa trk koliko vas noge nose i trčite cik-cak! Eto ga! Jesmo sad riješili sve probleme žrtava obiteljskog nasilja? Jesmo shvatili da je socijalnim radnicima zaista teško?

Komentari