Author Archives : Ana Kolar

Zaboravljeni u prijevodu sistema…


Nisam znala da imam predrasude o ljudima mlađima od sebe. Uvijek volim reći da je to samo broj koji ne znači ništa, ali očito mi je nešto značilo do prije par mjeseci. Dakle, lagala sam i sebe i druge. U lipnju sam upoznala Magdu, kako sam je prvih nekoliko dana zvala, „dete od 18-19 godina“. To isto „dete“ iz Austrije…

Više... »

Neki dan sam bacila radio kroz prozor. Skoro.


Otkako pamtim volim radio više od televizije. Ma, lažem sad. Obožavam radio, a televiziji želim brzu i sigurnu smrt. Eto, baš tako je u mom slučaju. Možda se mnogi ne bi složili sa mnom, ali to je samo stvar ukusa. Toliko volim radio da od malih nogu zamišljam sebe u eteru. Kako pričam o svemu, smijem se, nasmijavam ljude, slušam njihove priče,…

Više... »

Uskoro će stići neke nove mladice…


Srušili su cedar danas. Moj plavi cedar koji pratim već dvadesetak godina. Susjed dvije kuće dalje je isto danas rušio drveće pa su moji uskočili i iskoristili priliku da maknu i to s dnevnog reda. Prevelik je bio, bilo je ili on ili kuća. Pojma nisam imala do jučer navečer. Nakon večere, krenula sam prema svom stanu, stala ispred plavog…

Više... »

Best ulet svih vremena


Ove subote ispričat ću vam kako sam prije nekoliko godina doživjela najbolji ulet ikad, bilo je to u rano proljeće prije skoro tri godine… Sjedimo u pivnici, udaramo po pivi i zaželismo se nečeg slanog i putrastog što se lijepi direktno na guzicu. Naručih čvarkuše lakše od zraka, mirišljavije od proljetne livade… Taman da mogu nastavit dalje u revijalnom tonu.…

Više... »

Guacamole


Kao i uvijek, kad imaš dobre sastojke, nešto volje i iskustva teško je fulat neki recept. Pogotovo kad ga radiš po vlastitom guštu. Kak je Asanović svojedobno imao zlatni lakat, u kuhinji ti sad imaš i zlatni prst i jezik i nepce. A bome i oko dodaj na zlatnu listu jer teško ćeš u kuhinji bez gledanja. Also, za guacamole…

Više... »

Do neke druge prilike…


Nije komad pizze, ali je komadić dijaloga. I srca. „Ajde, ispričaj mi najbolji trenutak svoje zadnje talijanske epizode!“ „Joj… Otkud da krenem?“ „Hmmm… Od početka?“ „Jutro je početak, jelda? Da, jutro je početak. Dakle, svako jutro sam se budila prije većine ljudi na projektu. Zato da idem trčati uz more.“ „Okej, nisam baš na to mislio… Ali nastavi.“ „Čekaj. Nije…

Više... »

Hod za smisao


Iako mrzim što kasnim u 95% slučajeva na sve dogovore, ma koliko važni bili, postoji jedan razlog zašto se to vrlo vjerojatno neće promijeniti. Uz neorganiziranost, multitasking i društvene mreže koji su razlog mog kašnjenja, postoji još jedan konstantan, a to je da volim hodati. Toliko volim hodati da po kiši, snijegu i užasnim temperaturama (u plus ili u minus)…

Više... »

Osmijeh na licu uljepšava ulicu, ali i čitav svijet


Običan četvrtak. Dan kao svaki drugi, povratak s posla gotovo pa uobičajenom rutom. Vruće mi je, jedva čekam da malo zahladi i da se ne znojim u (pre)klimatiziranom tramvaju dok teglim knjige, laptop i sve ostale blagodati modernog čovjeka. Izlazim ranije iz tramvaja jer moram do ljekarne, jedne od rijetkih u kojoj prodaju šampon koji koristim dulje od desetljeća. Jebiga,…

Više... »

Njegovo veličanstvo – Špek


Kao kad u Gospodaru prstenova vele “One Ring to rule them all” tak i u mom životu jedna riječ odnosno namirnica ima primat nad svima drugima. ŠPEK. Slan’na za Slavonce, panceta za Dalmoše. Za mene je to uvijek bio i bit će Špek sa dugozvučnim i velikim š. Otorinolaringološki melem. Antidepresiv. Najbolji frend. Borac protiv dosade. Ide bedro pod bedro…

Više... »