Author Archives : Iva Matijaško Degač

Recept za savršen brak-„Prdni mi pod nos“…


U moru nebuloza i nadasve debilnih savjeta (hoćeš o životu, djeci, dijetama) uletio mi je pod nos jedan nadasve „elegantan“ savjet za dugoročni brak/vezu/ili kako vam drago, koji kaže: „Ljudi koji prde jedni pred drugima najduže su u vezi“ (skraćena verzija ove nebuloze). Znači, ono što mene zanima je- jeste vi ponorili? Od toliko razloga zašto bi netko bio u…

Više... »

Let iznad majčinog gnijezda…


Svakom novom godinom što mi se stvori, kao bačena iz vedra neba, ja padam u trans. Gdje prolazi to vrijeme? Tko mi je odnio onu moju malu bebu i dofurao ovu veliku djevojčicu? Svakom novom godinom što mi se stvori, ja dobivam napadaj panike. Ok, već ste shvatili kako su meni klikeri u glavi pomalo pomaknuti naspram drugih i kako…

Više... »

Makedo i devil in me…


  Što je to u nama, što se pojavi s vremena na vrijeme? Izbije na površinu, zacrni nam um, baci prašinu bijesa u oči i zavrti taj ringišpil psovki u glavi? Od koga smo naslijedili to neartikulirano i histerično? Tko nam je usadio napast, srdžbu, bijes, zavist, agresiju,zlobu u svaki atom našeg bića? Nemojmo se srati, ipak smo si postali…

Više... »

Fama volat…


(Fama volat,lat.-glasina kruži) Za nekoga poput mene glasine su nebitna stavka u životu. Ljudima poput mene (pa i meni samoj) se iskreno jebe tko je s kime, tko koga ili tko će kako nekoga s guza. Imamo dovoljno svojih problema i putra po vlastitim tintarama da se s takvim stvarima dodatno ne zamaramo. ALI (moj obožavani ali) postoje one „neizbježne“…

Više... »

Suradnja ili nešto dvanaesto…


Opet se ponavljamo, opet radimo iste greške u koracima i inatimo se jedni drugima. Što zbog prkosnog inata, što zbog samih sebe i naše ispravnosti. U krug se vrtimo, iz kruga pobjeći ne možemo. Vrtlog misli, osjećaja, zabluda. Jesmo li mi ti koji smo u pravu? Ili su svi drugi ti koji su glavni uzrok naših problema? Drugi koji su…

Više... »

Ne ti nisi tolerantan, ti si jedan običan trol (bez obzira na spol i sve ostalo)…


Svakodnevno nas bombardiraju raznim člancima, žutilom i tekstovima od nulte važnosti za čovječanstvo. Hoćeš o sisama starleta, pjesmama pjevača, raznoraznih super turbo popularnih društvenih okupljanja, događanja i ostalih brljezganja koji služe samo da se popuni prazni hod štampe. I umjesto da takvi članci unesu šarenilo u (i tako) sivu ekonomiju, loš društveni poredak i skupoću življenja kod nas balkanaca unosi…

Više... »

Miris žene…


Koliko puta ste prošli kraj nekoga tko je odisao vama već poznatim mirisom? Okusili nešto i u trenu bili lansirani u neko sada već prošlo i zaboravljeno vrijeme? Ako ste poput mene, događalo vam se često. Iznenada i iz vedra neba. I onda ili ste sjetni ili zadovoljni doživljenim. Najgori su mirisi koji asociraju na prošlost koja spava duboko u…

Više... »

Zaboravljeni među nama…


21.st. vrijeme modernizacije i tehnološke evolucije. Sve ono što nam se (ne tako davnih dana) činilo nedostižnim i dalekim-danas postoji, danas se koristi. Pričamo na uređaje veličine komarca, šaljemo virtualne poljupce miljama daleko, globalno smo ujedinjeni u borbi protiv gladi i siromaštva-samo jednim klikom like-a iz udobnosti vlastitog doma. Znamo sve. Vidimo sve. Ili se barem tako uvjeravamo. Uistinu živimo…

Više... »

U ono vrijeme slomljenih jedara…


U ono vrijeme slomljenih jedara, zapjenjenih emocija, gorke istine vezali smo jedno drugo za sebe  poput olupine broda za dno egzekucije. Svu ljepotu boli servirali smo jedno drugome lakomo, nehotice dok sjedili smo nijemo na krmi strasti, na krmi požude. Otkinutih usta, usukanih misli ja hvatala sam dah umirući od težine dosade. Gledam te danas, umorni mornaru moj, kako postao…

Više... »

Usputna misao jedne vještice


Crne mačke, duge crvene kose i poveći nos dobitna su kombinacija za lomaču. Ponekada se uistinu zamislim sama nad sobom. Volim sve što je prirodno i dano od nje, obožavam mačke i najviše volim mesti s metlom. Koja je vjerojatnost da bih to voljela i u srednjem vijeku? Najvjerojatnije nikakva, ravna nuli, jer bi me tada zapalili na trgu kao…

Više... »

Idoli među nama – žena, mašinica, tattoo…


Razgovarajući u uredništvu s mojim divnim kolegicama, tražeći inspiraciju za neke nove projekte, došla sam do ideje –„Potražimo inspiraciju među nama, među ljudima koje susrećemo svakodnevno, pišimo i o njima“. Svaka čast svim našim divnim idolima-što živućim, što odavna umrlima, ali naši gradovi i naša mjesta su prepuni inspirativnih ljudi, zar ne? Samo se okrenite oko sebe i sigurna sam…

Više... »

Ne postojiš…


„Gdje je nestao život koji se živi? U kojem svijetu se sakrio? Gdje je nestalo vrijeme koje je predodređeno samo za nas?“- i dok ja jurim ulicama mojega grada, ganjam egzistenciju, ovakve misli meni lutaju glavom. Svaki puta, ali za fakat, svaki vražji puta. Zašto? Pa recimo zato što mi je dosta jurnjave. Zato što poželim ponekad i stati i…

Više... »

Mačkarica…


Kažu da umjetnici vole mačke, a vojnici pse. No, koliko u tome ima istine ja iskreno ne bih znala. Ja sam Mačkarica, ali sam i velika ljubiteljica svih stvorova, pa čak i tih slinavih pasa. I sporih kornjača i predivnih leptira, ali sam Mačkarica u originalu i ponosim se time. Ako niste znali, mi mačkarice i naši mačkari nismo baš…

Više... »

Pakao – su glupi ljudi…


Obožavam, jednostavno obožavam ljude Zbitoglavce (op.a. pročitaj od J.M.Auel „Pleme spiljskog medvjeda“/ iz ciklusa od 6 knjiga zvanog „Djeca zemlje“/ pa ćeš saznati tko su Zbitoglavci, a ostale nastavke pročitaj iz gušta, jer je jebeno dobro štivo). I, moram priznati, ljudi moji, ja im zavidim (tim Zbitoglavcima, ne), oooo kako im samo zavidim. Nisu ni svjesni koliko su sretni. Ostali…

Više... »

Pain killer…


Dođu tako meni (i vama) oblaci kojima se svi raduju (jer će da bude paradajza ako padne kiše), a sa njima dolazi i sparina i moja meteoropatska glavobolja. Ne znam kako vi, ni kako je kod vas, ali kod mene i na mene svaka prirodna pojava utječe do krajnjih granica. Hoćeš od Mjeseca i njegovih nesanica, hoćeš od Sunca i…

Više... »

Biti ili ne biti…


Ne tako davno (kada je recesija zdrmala cijeli svijet, a s tim svijetom i naš silni Balkan) ostadoh bez posla. Grbavo stanje, sranje i situacija do jaja. Malo dijete u kući, muž koji radi kao zaprežni konj i ja. Bez posla. Na burzi. Luda. Svaki razgovor za posao (koji je uvijek bio -„e, to je sada to, idem raditi“) završavao…

Više... »

Pametnom dosta i na jednom…


Upravo sam si skinula Word na sve i jedan aparat koji posjedujem (naravski radi se o svim ovim pametnim komunikatorima u mome okruženju; iskreno brijem da mogu i u wc bih ga ugurala, ali jebi ga moj wc i dalje ima samo funkciju za primanje sranja doslovno, a ne u mom pisanom obliku), jer sam pod zadnje postala praznoglavac. Em…

Više... »

Eureka…


I dođe tako trenutak kada zasmrdi vlastita odluka (u mome slučaju donijeta iz vedra neba mlade buntovnice) smradom smrdljivim i zasmrdi mi dan. Jebi ga Ive, trebala si znati da Vrag uvijek dođe po svoje, pa sada jedi govna s osmjehom na licu. I dođe tako taj smrad i bude mi usrano. Teško. Jebeno. I bude mi žao. Traje to…

Više... »

Ljepota…


Ljepota je nemjerljiva. Pogotovo ona koju sakrivamo unutar sebe daleko od znatiželjnih očiju. Daleko od stranaca. Daleko od drugih, da nam je ne ukradu. Uprljaju. Zagade. Ljepota je, po mome skromnom mišljenju, jedino oružje koje obara bez metka. Udara ravno u mozak i lomi u koljenima. Od nje i zbog nje umirali su mnogi. I umirati će mnogi. Pogotovo oni…

Više... »

Moram li te voljeti?


I tako vođena sobom, čitav svoj život mali, naučila sam se reći što mislim. U lice. U nos. Tako ću i sada. Sa svima sam pristojna. Ali, brate to ne znači da ih (da vas) sve volim. To ne znači ništa, osim da se znam kontrolirati (više-manje). One koje volim, volim i oni to znaju. One koje ne volim –…

Više... »

Sjećam se…


Kako miriše djetinjstvo? Kojim sjećanjima se broji? Koliko dugo ono traje? Pitanja su koja postavljamo u dobi kada bi dali sve samo da smo opet mali. Samo da doživimo djetinjstvo na tren. Dok s druge strane, u tom najljepšem djelu ljudskog postojanja mi se brinemo oko banalnih i tako nebitnih stvari. Jesu nam noge krive? Jesu li nam narasle cice?…

Više... »

Mamasita…


Od svih onih čit čat susreta sa rendom ljudima, najviše volimNE one s dušobrižnicima. Znate onaj tip ljudi koji vas konstantno ispituju glupa pitanja, daju savjete koje ih niste ni tražili, pametuju, sufliraju i nadasve vansvemirski se iščuđavaju vašim odgovorima? E, baš ti takvi. Vjerujem da ih i vi imate jako, puno, mnogo kao što ih imam i ja. Samo…

Više... »

Malo dobrih ljudi…


Bilo bi odlično kada bi sva svoja govna mogli lopatom istresti na hrpu odlagališta pod nazivom „Svakodnevna govna odložite slobodno kod nas“. Svaki problem činio bi se lako rješivim, jer bi ga, logično, istrpali kod nekog drugoga. Bilo bi to vansvemirski uistinu, istresli bi gorčinu, a preuzeli svjež zrak upakiran u mirisni borić koji bi nosili oko vrata. Mjesta u…

Više... »

Balon…


Svakodnevno se budimo u balonima vlastitog života. Percepcija, zrelost, znanje i ostala psihološka sranja koje nas određuju uvjetuju boju i vrstu balona. Čak i njegovu veličinu. Ili bi barem trebali. Recimo ja, kada mi je sve bilo po špagi u njega sam bez pola frke potrpala hamper sreće i vagon ljubavi i bio je zelene boje. Onda s druge strane…

Više... »

Od mame, preko prve žene do odrastanja i neke druge ljubavi…


Koliko puta nam se netko požalio na partnera, partnericu? Curu? Ženu? Muža? Nebrojeno puno puta, vjerujem. A, koliko smo od svih tih silnih situacija realno razmatrali aktere te veze? Jesmo li imali razumijevanja i objektivni pristup pri toj našoj uber turbo stručnoj prijateljskoj analizi? Opet vjerujem da nismo. Jer, kada sudimo drugima nemamo emociju koju oni proživljavaju. I sve nas…

Više... »

Točka…


Dođe vrijeme kada se sve crte povuku i na kraju kraja stavimo točku. Bilo to na sebe. Na naše odnose, okolinu. Danas je dan kada svi trebamo staviti točku i reći glasno „odjebi“. Svima. Svemu. Onako zdravo i seljački u lice. Jedan prost i jednostavno složen, nadasve razumljiv svima-O D J E B I. Toliko sranja se događa oko nas,…

Više... »

Chick lit, chick noir, chick, chick, chicken…


Znaš onaj trenutak kada nemaš inspiracije, a tako bi rado bila/o u vrhu onoga što radiš? E, tako je nekako danas bilo i sa mnom.  Teme koje sam prešla u svojim objavama do sada ili su bile pizdoplačljivog tona ili su zvučale kao neki loše nasnimljeni SF s kraja osamdesetih (s pripadajućim efektima tog vremena) razumljiv samo velikim fanaticima istog.…

Više... »

Ne zaboravi…


Postavi se pred sebe. Ogoljena. Sama. Svjesna. Postavi svaki korak koji si učinila do sada i reci mi jesi li uistinu sretna? Zadovoljna? Sigurna? Ponosna na svaku svoju odluku? Na svaki korak? Teško je znam, pogotovo ako si samokritična istripana riba poput mene, ali probaj. I reci mi što vidiš? Ja ću tebi ispričati sebe. Ne tako davno, kad god…

Više... »

Malena…


Bila jednom, negdje daleko, jedna Malena djevojčica. Živjela je sretno i ispunjeno. Voljela je svoj život. Svoju obitelj. Svoj Grad. Imala je sve, a opet nije imala mnogo. Skromnog duha i ogromna srca koračala je hrabro kroz svakodnevicu. Ljudi su je uistinu voljeli. I nju i njezinu dobrotu. No, jednoga dana spustili se oblaci crni nad njezinim Gradom, a sa…

Više... »

Femini Puberti…


Moje pitanje danas ide nekako ovako -Što je to „Feminizirani pubertet“? Jer ga dobih neki dan serviranog u obliku „Iva kada će tebe pustiti taj feminizirani pubertet?“. Ono što me zbiljski zanima je – je li to lijepi način kojim nekome kažeš da je nadrkana riba? Ili hvalospjev? Jer on (pazi još je i muški rod, mora da sam zato…

Više... »