Author Archives : Marija Klasiček

Balkanski ljubavnik…


Kao i svaka žena, jedne se rečenice grozim, a to je ona kojom se muškarci razbacuju kao čarapama: Ja sam muško i ja to neću, samo da u startu znaš kako stoje stvari. Bilo da se radi o spuštanju daske wc-a ili odlaska u kino i gledanja romantične komedije, on to neće jer on je muško i sve čime bi…

Više... »

Zaokret


Vidiš… htjela bih ja sve ispočetka. Ali ne znam kako. Voljela bih osjećati one blesave leptiriće, zbog kojih nemaš pojma kako dođeš s jednog kraja grada na drugi. I voljela bih sva treperiti. Tko ne bi? Ali onda opet pomislim, kako se nikad ne bih vraćala na staro. Nikad radila neke greške ispočetka. Zbog toga sam odabrala ljubav. A ljubav…

Više... »

Savršena partnerica?


Nisam psihoterapeut a ni stručnjak za veze, ali jedno znam, ne postoji savršena veza jer ne postoje savršeni ljudi. Svi mi imamo svoje muhice i buhice, koje nas čine takvima kakvi smo, pa smo s toga evolucijom i zdravim razumom došli do čarobne formule za odličan, dugoročni odnos – kompromis.  No svejedno svakog dana čujem pitanja, što to muškarci traže…

Više... »

Kakva je to moderna Amazonka i jesi li to baš ti?


Nedavno je u kinima bio novi blockbuster – Wonder Woman. U minimalističkom sexy kompletiću, s mačem i štitom, bujne kose i raskošnih oblina Gal Godot je predstavila Dianu – Amazonsku Princezu. I sve je to mrak, jer Diana je neustrašiva i borbena, nježna i pravedna, kći Amazonske Kraljice Hipolite i Kralja Olimpa – moćnog Zeusa. No u stvarnosti žene su…

Više... »

Marija Klasiček: Purpur moga sjećanja


12.9.1993. Prije nepunih mjesec dana napunila sam 8 godina. A sada gledam razbijena stakla na kući. Lice mog tate je sivo i svi su uplakani. Noćas je ulicu dalje od moje kuće poginula trudnica koja je izbjegla iz Vukovara. Taj događaj kao i njeno ime izbrisali su iz povijesti.  Te su noći raketirali Samobor. Bomba koju svi u ulici nazivaju…

Više... »

Aleja Lipa: Kako fina dama postaje kurtizana


Ljudskost. Ta riječ koja bi u meni trebala buditi osjećaj topline, pripadanja, snage i duhovnosti, a nadasve intelekta koji nas odvaja od životinja. Ali ne osjećam to. I tko sam ja zapravo da o njoj govorim? Tko sam više da sebe smatram sucem, porotom i egzekutorom? Sada sam samo još jedna obična, sitna duša, prljava iznutra i izvana. Lice mogu…

Više... »

Trač naš svagdašnji…


Žene smo. Funkcioniramo u čoporu. Tračamo. Svaka od nas ima svoj mali klan, isto ili slično – mišljenica s kojima dijeli kisik, ideje, PMS i frustracije. Komentiramo uvijek neku drugu ženu, ili neki drugi klan. Na otvoreno volimo neprijateljice i ulizujemo im se i na otvoreno pokažemo srednji prst prijateljicama i oslovljavamo ih s “bok štraco”, i to sve s…

Više... »

Dame, gospoda i seks


Eto nas u brand new rubrici za vas moje dame. Od tračeva do seksa, novih krpica, do međusobne podrške uz kavu, sve to naći ćete ovdje. ‘Kava & Štikla’ izlazit će često jer nam je svakoj potreban odušak i bijeg od ove naporne, sive i jesenski cmoljave svakodnevice a ovog petka pripremila sam vam nešto sočno. Pa krenimo… Zapravo sam…

Više... »

Poglavnik


Ako postoje trenuci u kojima čovjek živ umre, a diše još uvijek, onda sam ih ja doživjela i previše. Prvi je bio kad je Toni nestao na ratištu, drugi je bio one noći kad me Jozef iskoristio kao životinju, treći je bio kad sam Tonija vidjela živog, u nacističkoj uniformi, rame uz rame s mojim smrtnim neprijateljem. Pomislila sam da…

Više... »

Vrag – činjenica ili zabluda?


Ne možeš se čistiti u materijalnom svijetu od duhovnog. – reče mi u snu i nestane. Nisam ni nijemi promatrač, niti netko tko je otkrio istinu koju bi svi željeli znati, ali na ovom svijetu postoji dobro i zlo. U to sam, ako u ništa drugo, potpuno sigurna. Izviralo to zlo iz ljudske pakosti ili postojanja demonske prisutnosti, jasno je,…

Više... »

Lovac i košuta


Niz bradu mi je kapala gusta, tamna tekućina. Taj slatkasti okus hrđe izmiješao se s tragovima njenog parfema od jasmina. Ovog puta zavodnički ples trajao je kratko. Poveo sam je za ruku u mrak. Dodir. Miris. Poljubac. Njene ruke posvuda. Koža na koži. Njena topla poput sunca kojeg odavno nisam vidio. Moja hladna kao mrazovi. Njene oči. Tako pune života…

Više... »

Hrvati kao ptice selice


Iz Hrvatske je u 2016-oj iselilo 36 436 osoba, najviše mladih. – službeni podatak Državnog zavoda za statistiku. Kako na vas utječe ovaj broj? Kako se osjećate dok ovo čitate? I jeste li išta poduzeli da to spriječite ili to ipak “nije vaš posao”? Koji god portal otvorim u zadnje vrijeme čitam ispovijesti nekog tko je otišao trbuhom za kruhom…

Više... »

Aleja Lipa: Točka nestajanja


Od primitka brzojava iz Zagreba, do trenutka dok smo sjeli u kola prošlo je nekoliko sati, ali meni je izgledalo kao da su prošle minute. Shvativši da ću tu vožnju morati otrpjeti u društvu kojeg sada ni pošto ne bih birala, svojski sam odlučila biti posve hladna i oprezna, umjetno ljubazna i spremna na sve. Od trenutka kad sam odlučila…

Više... »

Boris Mikić: Neki ljudi ne misle da je izrada video igara ozbiljan posao


Do sada sam već za APortal radila mnogo zanimljivih intervjua s poznatim i utjecajnim osobama iz javnog života, no o njima uvijek možemo pričati jer su sveprisutni i uvijek na vjetrometini medija. Zbog toga sam odlučila pisati o ljudima koji naše društvo čine boljim svakodnevno, jednako su uspješni ali su daleko od novinara, fotoaparata i svjetla reflektora. Jedan od njih…

Više... »

Cassandra Clare – Instrumentarij smrtnika


Imala sam sreću pa sam seriju “Shadowhunters” gledala prije no što sam se susrela s knjigom, jer inače seriju ne bih nikada gledala, ovako ima šanse da odgledam sljedeću sezonu kad izađe. Zašto? Jer su knjige toliko bolje. Ali to nije ništa čudno, jer poznato je da scenaristi mijenjaju stavke priče i prilagode je potrebama snimanja. No vratimo se knjizi…

Više... »

Marija Klasiček: Žene koje su se prodale


Lova je bitna. Nemojmo si lagati. Ali kad me neki frajer zanima, pa iskreno zanima me on. Ne želim slušati na koliko je bitnih sastanaka bio taj dan, s kojom važnom facom surađuje, koliko ima svojih firmi i koju makinu vozi. Ja sam tip žene koja hoda s muškarcem, ne s njegovim novčanikom. Ali da, ja sam valjda vrsta koja…

Više... »

Nebo


Savršeno nebo se rasulo ne tisuće kristala, gledam ih kako padaju. Kao sitni bodeži, razasuti svuda po nama. Još uvijek stojim ispred tebe i ne spuštam pogled. Oko nas udaraju vjetrovi, sve se pretvara u prah. Apokalipsa jedne ljubavi. Pretpostavljam da je vrag u pravu bio, kad je rekao da smo odavno prokleti, da nas je uzeo, kad smo poljupcima…

Više... »

Aleja Lipa: Sličica iz djetinjstva


– Milaaaaa! – čuo se dječački glas. – Mila siđi! Što ću reći tvome ocu ako opet padneš?! – protestirala je Liza – Mila! K vragu i usijane glave! – čula sam Tonija kako psuje i naglas se nasmijala. Voljela sam se penjati na najviše grane i promatrati dolinu. Voljela sam miris ranih trešanja i tetkino odobravanje, dok sjedi u…

Više... »

Marija Klasiček: Žena dostojna sebe


Budi snažna. – ponovila sam joj. Zvučalo je više kao naredba, iako je zapravo bilo molba. Nisam je željela tješiti iako znam da je k meni došla po utjehu. Došla je k ženi koja je uvijek znala utješiti, suosjećati, dati svoje rame i obrisati suze. Ovaj put sam osjetila da to neće pomoći. Trebala je od mene čuti istinu –…

Više... »

Treptaj oka


Davno sam si obećala da nikada neću, biti pokorna i tiha, spuštati glavu i gutati suze. Prilagoditi se tebi, svijetu, ikome samo da bi me voljeli? Da bi odobravali. Kome takva lažnost treba? Zar se živi od tuđih hvalospjeva? Zar tuđe je tapšanje po ramenu, neka vrijednost, neko mjerilo? Ma briga me! Vrisnut ću opet! Briga me što nitko ne…

Više... »

Povratnik


Gledala sam u njega očima prestrašene srne, srce mi se spustilo negdje u pete i htjelo zauvijek napustiti tijelo, dok je mirno, s onim svojim uvijenim smiješkom šetao prema meni preko predvorja. Na sebi je imao nacističku uniformu. Kako pobogu? – pomislila sam dok mi je mozak radio ubrzano i pokušavao shvatiti da je ovdje i da je živ i…

Više... »

Divna & Prava PROPAST by Jamie McGuire


Još uvijek sam pod dojmom. Vjerojatno zbog toga što su ove dvije knjige toliko pitke da sam ih doslovno progutala u dva dana, ali i zbog toga što se toliko lako poistovjetiti s dvoje mladih, zaljubljenih ali pogubljenih ljudi. Naizgled sve je tako jednostavno, zabavan studentski život, druženja, izlasci, partijanje do dugo u noć. Ekipa koja se dobro slaže i…

Više... »

Marija Klasiček: Kvragu i tuđe mišljenje!


Mnogi ljudi ne vole promjene. Boje ih se i osjećaju se nelagodno ako se nešto van njihove kontrole, pomakne u svemiru kojeg su si posložili da im bude komforan. I sama sam bila takva. Nisam voljela ni baciti pogled van te zone komfora, jer van nje je bio svijet i ljudi. Ljudi koji su drugačiji, ljudi koji osuđuju… a onda,…

Više... »

Zablude


Vidiš kako si mi lijepo lažemo. Niti ja nedostajem tebi, niti ti nedostaješ meni. Nemoj da te zavara ta suza u mom oku, pa ja plačem iz dosade. Nije to zbog nedostajanja, to je zbog lišća, jeseni i kiše. Nisam tužna i nije mi teško. Ne boli me što ne zoveš i ne dolaziš. Preboljela sam, zaista. Krevet mi nije…

Više... »

Marija Klasiček: pušači, vegani i fitness fanatici


Na početku ovog teksta napisat ću ovako: Nisam vegetarijanac ali sam jedno kratko vrijeme bila, nikada nisam bila pušač niti me je privlačilo, nemam ništa protiv fitness fanatika, ali svakome od pripadnika ove 3 kategorije imam ponešto za reći… Od malih sam nogu okružena pušačima, nekad mi čak godi miris duhana, onog čistog, kemijski neobrađenog, bez primjesa i dodataka, nisam…

Više... »

Aleja lipa: Košmari


Dugo sam čekala, sunce je već bilo visoko na nebu kad sam konačno zaspala. Otplovila u neki drugi, ljepši i već pomalo zaboravljeni svijet. U ruke čovjeka koji je bio beskrajno nježan. U njegove duboke modre oči i njegov topli osmijeh. Gubila sam se u poljupcima kojima je nježno prelazio po mom vratu, pazeći da nikad ne prijeđe onu pristojnu…

Više... »

Marija Klasiček: Ljudi bez lica i duše


Bijesna sam! – odgovaram Ani i krećem pisati kolumnu. Danima slušam mnoge svoje prijateljice kako pate. Bivaju iscrpljene od poslova koje rade za mizernu nazovi plaću, pod palicom nazovi poslodavaca, konstantno maltretirane, podcjenjivane i ugnjetavane, trpe jer imaju obitelji, gladna usta, račune, kredite i neki kakav takav život u kojem žele ponekad i neku sitnicu. Bivaju seljene s odjela na…

Više... »

Marija Klasiček: Kućice u predgrađu


Nije lako biti žena. Ne danas. Ne u ovo vrijeme. U vrijeme kad sve naoko možeš, ali kad dobro moraš birati što ćeš. Nije lako voljeti, a još manje vjerovati. Nije lako predati nekome srce a opet držati figu u džepu, jer nikada nije bilo jednostavnije – njemu, da te prevari, iskoristi, odbaci, a društvu da te osudi, prožvače i…

Više... »

Bez objašnjenja…


Ono prešućeno, ljuto iščekivanje, da se stvari jednom samo dogode. One nervozne riječi, pune nostalgije i čemer između trepavica Ono davno sanjano, davno iščezlo pusto nadanje za malo razumijevanja i nagurane želje u pretijesne ladice bez volje da se srce nekom objasni Ono moje – pusti me i ono tvoje – ne znam. Sve skupa stavljeno negdje po strani, kad…

Više... »