Author Archives : Monika Pavlović

Tajne svijeta pod morem…


Oduvijek je morska pučina budila u meni osjećaj bezgraničnosti i slobode. Sjećam se, još u djetinjstvu sam pokazala intrigu prema morskim sirenama, Posejdonu i morskom kraljevstvu. Dijete kao dijete, fascinirana predivnim tetama koje žive u moru tražila sam ih svako ljeto po obalama Jadrana. Naravno, zamišljaš ih oličenjem dobrote i nježnosti, pa ih tražiš jer se i ti želiš pretvoriti…

Više... »

Mostarske ljepote


Mostar. Grad smješten na obalama zelene boginje, Neretve. Jedinstven po mnogočemu. Upoznajte neke od njegovih ljepota uhvaćene kroz objektiv naše Monike.           Monika Pavlović

Više... »

Seks bez obaveze i otvorene veze…


Ako uporedimo današnjicu te evoluciju seksa, koja je kroz vrijeme uzimala sve više maha, možemo slobodno zaključiti da je današnjica prijestolnica slobode, bluda i razvrata. Da se razumijemo, ne dolazim iz redova franjevaca i časnih sestara da vam držim predavanje o tome tko se i kad treba seksati, no ipak sam otvorila ovu temu s namjerom da napišem svoje mišljenje…

Više... »

Kako prepoznati prevaru…


“Nikad ne bih oprostila prevaru” bio je glavni zaključak svake moje rasprave koja je vodila u tome pravcu. Uz primjer svojih roditelja, koji su preko trideset ljeta proveli skupa, odrasla sam u uvjerenju da je ljubav zapravo najljepša emocija koju čovjek može osjetiti. Naravno, uz bolje i lošije dane, ali vječno mlada i vjerna. Vječno nasmijana i pravedna. O ljubavi…

Više... »

Medu moj i šećeru…


Da me upitaju da te stavim na papir, napišem pjesmu o tebi ili te pretočim u rečenice pročitali bi slova iz kojih med curi. Uz bojazan da svijetu neću pokazati tko si, tražila bih najljepše riječi ispisane zlatnim vezenim slovima. Možda ni tad ne bi dočarala ljepotu tvog postojanja. Ili je ona dočarana samom tvojom pojavom kad biserno bijelim osmijehom…

Više... »

Obiteljska balkanika…


„Voli i poštuj i svoje i ostale“ – uvijek nam je govorio ćaća, kad bi u večernjim satima pravili rezime tog dana. Mater je po odlikama pratila ćaću u stopu, pa smo je zvali „Vlatkov klon.“  Koliko je samo puta neslavno završila moja saga o  izlascima, kad bi pitala za dopuštenje da idem vani, a onda bih čula: „Pitaj mater,…

Više... »

Brza lekcija života…


Na koji jezik pričati, a da me razumiju? Pali s Marsa,bačeni na kuglu zemaljsku. Bez ikakve želje da obogate srž svog bića, lelujaju kao amebe s lažnim nožicama.  Ne želim pričati bajke, ni drame, samo Vam ne dam, ako ćemo iskreno, da vidite. Više ne dam, jer dugo razmišljah kako ne vidite. Vidite, no ne želite vidjeti. Slova vise ne…

Više... »

Božić mog sjećanja…


Prosinac mi je oduvijek bio jedini dio zime kojem sam se radovala. No, nisam jedina i nije čudno da se poslije Nove Godine i euforije oko svih blagdana, ljudi ušuškaju u debele pokrivače i željno iščekuju dolazak proljeća. Meni čak ni zrak ne miriše isto uoči blagdana i poslije njih. Dječja željo. Dječja dušo što nikad ne stari. Pamtim neka…

Više... »

Tko sam ja?…


Dosta puta su mi u raspravama ili činjeničnim dokazivanjima postavljali pitanje o tome da se izjasnim tko sam.  Dosta puta sam čula da je isto pitanje postavljeno ljudima oko mene, da se postavlja i onda kad tražiš svoja prava, i onda kad ti ta ista prava uskraćuju. Uvijek te pitaju,a  tko si ti ? Za one koji me ne poznaju,…

Više... »

Sloboda i moderne bolesti…


Je li lakše klimati glavom i prikloniti se naklonjenoj svjetini od toga da se probijaš kroz barijere realnosti? Jest, naravno. Linija manjeg otpora oduvijek je prevladavala u ljudskom biću kao glavna vrlina odustajanja. Priklanjanje jačem, šutnja kao adut potvrdne lažne skromnosti donose trenutno i učestalo laganje vlastite persone. Engramska moć na automatizmima uključuje robotske mogućnosti obavljanja sistemskih i društvenih normi,…

Više... »

Skriveni simptomi…


Kad sam je zadnji put vidjela, prije svog odlaska u Barcelonu, bila je vidno iscrpljena. Nenaspavana, daleka i snena, s podočnjacima ispod očiju, sjedila je na trijemu kuće i pušila cigaretu. Znala sam da je jako pogodila vijest da odlazim. U par godina raspale su se sve iluzije koje smo gajili kao klinci, i njoj je to najteže palo. Nas…

Više... »

Kiki i jedan sasvim drugi svijet…


Opet nisam čula alarm. Kasnim na posao, tko zna koji put. Nezadovoljstvo i bezvoljnost pratile su me od samog jutra. Od prvog treptaja oka. Navika da ne volim ono što radim sputavala je moj um da si predloži bilo kakvu ideju. Ni zrno motivacije me nije hrabrilo kad bi se jutrom spremala za novi radni dan. Roncala sam sebi u…

Više... »

Život i svi njegovi začini…


Jednoga dana, ako zaista budeš vjerovao, svi će se dijelovi tvoje slagalice posložiti. Koliko god da se ponekad besmisao čini kao jedini smislen odgovor, svaki upitnik ima svoju točku na kraju. Teško je povjerovati da nam se sve događa s razlogom, posebice onda kad nam posljedice nisu po volji. Odbijamo povjerovati da smo sami uzročnici svojih nedaća, ali i kovači…

Više... »

Veo tajne…


Leona je bila marljiva djevojčica, odrasla u malom selu, kao jedino dijete svojih roditelja. U sredini kojoj je odrastala, nije imala vršnjake, pa je za razliku od ostalih djevojčica upijala teme odraslih, pretvarajući ih u vlastito osmišljene igre. Danju, njezina neiscrpna energija bivala je neumorna sve do zalaska Sunca. Okružena cvijećem, bojama nalazila je povezanost sa prirodom, te natmureno gledala…

Više... »

Arslan i kovčeg snova…


„Daj mi ovamo te nožice da ih ugrijem. Ni spavati ne zna moja žena, a da si ne ugodi“ – bila je jedina rečenica koju sam uhvatila kroz komešanje. San me odveć svladao, što od umora, što od bremena cijelog svijeta koji je spokojno ležao na mojim leđima. Zaspala bih i na mokrom tlu tek natopljenom  kišom. Zato mi se…

Više... »

Živa reklamacija…


Živa reklamacija kod nas ne priznaje ni trud, ni volju, dovoljni su jezici. Uz mnoštvo kritičara, i samo prozvanih stručnjaka, jako je teško prihvatiti činjenicu da živiš u napaćenom dijelu svijeta, barem što se ispranih mozgova tiče. Glavni prinosnici svih zaraza I bolesti dobili su I ljudski oblik. Potaknuta vlastitom zbunjenošću, a I stavovima ljudi oko sebe, odlučih napisati nešto…

Više... »

Pobjeda u porazu…


Potisnuta vlastitim razmišljanjem i razlaganjem tema na najsitnije detalje, analiziram i najtanju nit konca po staroj navici. Djelić po djelić. Oprezna, iz pravog kuta, promatram svako slovo priče koja sama po sebi zjapi prazna, dok je ne odlučih sastaviti i ne učinih je svojstvenom, prema tome je sama po sebi velika. Intuicija mi savjetuje da se držim uz dlaku s…

Više... »

Šta ti je želja….


Dok te čekam da mi dođeš, igram se mislima koje se isprepliću i padaju jedna pored druge da bi te dostojno dočekale. Povlačim prstima po licu pred ogledalom, imitirajući osmijeh koji mi navučeš čim te ugledam na vratima. Pa se sklupčam u kut, i zagrlim se objema rukama. Čvrsto se zagrlim, ne bi li mi zamirisale čežnje kojima sam te…

Više... »