Author Archives : Neno Bačelić

čovik, čovjek, more

Čovik i more…


Zrcali se more tu na površini privlači me ka svojoj dubini, jer čoviku nekad zbilja triba da ne čuje ništa ka ni riba.   Da zaroni u morske dubine nasluša se te divne tišine, i izroni kad pofali mu zraka pa se vrati nazad čaroliji mraka.   Da istraži to morsko prostranstvo, svako biće di ima dostojanstvo, da osjeti istinsku…

Više... »

Nemir


Večeras ću te oteti, od svijeta te sakriti, toplim rukama grijati… Dok se gubiš u tome svemiru, gospodar biti ću tvome nemiru. Neću ti dati priliku da ga se sjetiš. Jer ovo što ti pružam zove se….ljubav!     Neno Bačelić

Više... »

More i ja…


More i ja se volimo ljubav je to što kraja nema, jedno pred drugim se ogolimo po bonaci, a i kad se oluja sprema. Vuče me k sebi u mračne dubine kad se lijeno na suncu ljeska, volim uroniti ispod površine i kad valima ljutito obale treska. Ne vidim kraja ljubavi takvoj, uvijek se ljubimo… grlimo strasno more ima sve…

Više... »

Miš i Mačka…


Jedna se mačka šetala gradom Maloga miša pratila kradom Miš je osjetio tu mačju neman Za njezin napad bio je spreman. Sjurio se do prve rupice male U nju uletio kao od šale Smijao se jako mački u oči Znajući da mačka ne može proći. U rupici je bilo puno vrsta sira Što će jesti mogao je da bira A…

Više... »

Cvrčak i mrav


Na stablu negdje pored mora Visoko gore u krošnji bora Cvrčak se čudio u svome hladu Dolje na zemlji mravljemu radu Mravi su bili ko snažne trupe Nosili hranu u svoje rupe Cvrčak se samo podlo smiješio Ni sam neznajući kako je pogriješio Prošlo je ljeto i zima je sad Cvrčka je snašla teška glad Pomisli: „Bila bi sada prilika…

Više... »

Mišja gozba…


Ovo je jedna smiješna priča Kad se životinje uhvate raznih jela i pića. Jedan je miš pojeo mnogo bombona Pa je počeo glumiti slona. Jako je skakao, da se i zemlja trese, Čak je htio da i jaja nese. Sve životinje čudno su ga gledale, Jer su se mišje gluposti samo redale. Najbolje je bilo kad se najeo gljiva, Čak…

Više... »

Osmijeh tuge


Tužni se smiju najljepše Trenutaka sreće je premalo Toliko suza slanih k’o more U jedan osmijeh bi stalo. Blistav je zato što je rijedak Kao što je neka endemska vrsta Sreća što dotakne takvo biće Poput planine je čvrsta. Zašto je osmijeh tuge tako rijedak? Zašto se tužni najljepše smiješe? Svačiju drugu tugu Tužni najbolje tješe. Osmijeh tužnog bića dragocjen…

Više... »

Dozvolit ću ti….


Dozvolit ću ti da me odbiješ, pustiti te da tražiš i dalje sve ono što ja imam za tebe, a ti ne vidiš to. Dozvolit ću ti da ranjena budeš, i da mi takva u naručje sletiš, izliječit ću sve tvoje tuge i boli, vratiti ti osmijeh na lice. Dozvolit ću ti sve gluposti svijeta, jer ljubav gluposti briše, odvesti…

Više... »

Nedostajanja…


Večeras ću se ogrnuti plaštom ljubavi, oči sklopiti i prepustiti nedostajanju. Tvojih vrhova prstiju što istražuju svaki usnuli dio mojih strasti, strahova, čežnja, nadanja… Tvojih usana, najmekših koje su me ljubile, golicale svaki dio mojih namreškanih pora na koži. Bezuvjetno ću se podati da me još jednom izludiš i polomiš, ovakav ne ljubljen tonem u besmisao. Svakoj ću zvijezdi koju…

Više... »

Glas s radija…


Kad čujem glas na radiju, iz kuta sobe, na poslu ili u autu, ma bilo gdje, isključim se iz svih događanja, odgađam sve… I bez obzira što priča, sve zvuči kao da meni govori, njen glas za moje uši je muzika. Nešto puno bolje od Queena, Joe Cockera, Stonesa, Floyda… da ne nabrajam, prava simfonija. Otplovim u maštu kao da…

Više... »

Čarolija riječi…


Ponekad ti imam toliko toga reći U tom trenutku duša se radosno smije Ponekad ne mogu naći prave riječi Al’ sve izgleda poput čarolije. Tražim pravu riječ da u srcu ti ostavim trag Da se osjetiš posebna i važna Dugo mi tako nitko nije bio drag Pokreće sve ovo ljubav snažna Mirišeš kao proljetno cvijeće U očima ti vidim zvjezdani…

Više... »

Heroji duha…


Kakvo je ovo došlo vrijeme Nitko za ništa nema sluha Tabu su postale najljepše teme Predivni konji puni su buha. Kuda vodi ova pretamna cesta Na raskršćima znakova nema Pohlepa ljudska je pojava česta Priroda pamti i osvetu sprema. Rijeke će presušiti, cvijeće neće cvasti Ljudi će ljudima zvijeri biti Tko zna hoće li jednom nebo pasti I svemiru ovu…

Više... »

Promocija “Putevima svitanja”


Roman Putevima svitanja mlade spisateljice i naše drage kolegice Brankice Stanić Rak predstavljen je u prostorijama Zavičajnog muzeja u Biogradu na Moru 19. rujna i u gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku 26. rujna 2017. U Biogradu je program i predstavljanje knjige vodio Antonio Lučić, voditelj emisije o poeziji na Radio Ritmu u Šibeniku. Večer je protekla ugodno i duhovito,…

Više... »

Ironija života…


Od rođenja pa do smrti kolo sreće, tuge… stalno vrti. Propuštaš bitno, odgađaš hitno, trivijalnim stvarima važnost daješ, znajući vječno ne možeš da traješ. Na postelji od kraja, nikoga da utjehu pruži, ona koju si volio, iznad svih uzdigao, kao lešinar sad oko tebe kruži. Gledaš, ne vjeruješ što vidiš, na samrti života svoga, sebe se stidiš. Snage još imaš…

Više... »

Zašto te volim…


Zašto te volim? Pitaš se… Volim tvoju dušu Njenu mračnu dubinu I svijetlu visinu Što zrcale se u mom srcu I daju puninu. Volim tvoje oči I sjetu u njima Dok bodre me U besanim noćima. Volim tvoj osmijeh Kad zatitra na licu Što grije me Ko usnulu pticu. Volim tvoje ruke Dok miluju mi njedra Uspinjući vrtlog strasti Ko…

Više... »

Povratak u sjaj…


Napušten od svih u hladnoj sobi, cigareta i dim, nijemi prijatelji u nevolji… Moje tužne oči u kojima je odavno ugasnuo sjaj… Odjednom pojaviš se ti i vratiš me u život kroz samo jedan zagrljaj… Neno Bačelić

Više... »

Skriveno blago…


Tko smo mi na ovom svijetu, tek školjke razbacane u pijesku, vjetrovi koji mijenjaju smjerove dok miluju nam lica svojom svježinom.   Možda smo biseri neotkriveni, razbacani po bespućima oceana, čekamo da nas pronađu brodolomci nasukani na hridi bezdušnosti.   Usamljeni tako u vječnosti plima dok valovi nas bruse do savršenstva, s pogledom prema horizontu želja možda nekoga oplemenimo.  …

Više... »

Emocionalna inteligencija…


Emocionalno inteligentni ljudi, nakon puno razmišljanja i preispitivanja samog sebe, trebali bi imati nekoliko bitnih vrijednosti da bi mogli egzistirati i živjeti u svijetu kakav je. Nažalost, emocionalno inteligentni ljudi nisu baš uvijek najbolje shvaćeni od svoje okoline, te u istoj ih se proglašava kojekakvim čudacima i pridodaju im se pogrdni epiteti. To nije razlog da takvi ljudi se zbog…

Više... »

Ples slutnje…


Otklonit ću taj oblak čežnje što ti sunce skriva, zasjat će proplanci tvoji kako to nakon kiše i biva. Probudit ću u tebi melodiju divljine koju odavno ne sviraš, šapat moj bit će muzika koju želiš uvijek da biraš. Plešimo skupa taj ples prirode, neka najljepše slutnje u beskraj nas vode.   Neno Bačelić

Više... »