Author Archives : Nives Rog

nenormalna, putovanje, nisam normalna

Žao mi je, ja nisam normalna…


Nedavno, dok sam nakon napornog dana sjedila u tramvaju, prišla mi je neka baka i oholo rekla: „Digni se da sjednem!“ Nisam se digla da sjedne. Katastrofa sam, Izrod Ovog Naroda, Pogana Duša koja bi trebala biti izopćena iz zajednice! Da odmah razjasnim, ja sam djevojka zaljubljena u ljude, zaljubljena u svijet. Obožavam svakog čovjeka i doista se trudim u…

Više... »

Mojoj dragoj I.


Dio koji obožavam kod prošlih vremena jest pisanje pisama. Ne kažem da bih mogla ili željela živjeti bez elektronskim čudesa modernog doba, no nekako volim melankoliju koju u meni izaziva pismo dobiveno od stare prijateljice. Napisala mi je tako moja I., uz klasične rođendanske želje, koliko je neprocjenjivo imati me u životu. Sa suzama u očima, napisala sam odgovor. Draga…

Više... »

Odrasli u malim, šarenim kaputićima…


Vodič. San ostvaren dolaskom u Grad Zvan Čežnja. Voditi druge, biti im oslonac i stup kada sve krene nizbrdo, kada su u nepoznatome i kada se boje. Netko kome vjeruju, netko čiji se autoritet poštuje. Posao u koji je utkan Smijeh, Radost, najčudnije ludosti, pokoja čangrizava teta, tinejdžer pun piercinga i tirkizno obojene kose, bakica koja se čini kao da…

Više... »

Simfonija lutanja…


Kroz moje me djetinjstvo, a kasnije i kroz odrastanje, pratila nemirna priroda. Dualnost, Temperament, krajnosti koje bi izluđivale sve koji bi mi prošarali kroz život. Inspirirajuća jutra kojima bih kročila u dan i optimistične večeri, u kojima bih uživala sa šalicom čaja. Dan kao stvoren za smijeh koji bi odzvanjao Provincijom i kojim bih okrznula svakog prolaznika. Često bi me…

Više... »

Slatko-gorki život provincije…


Gledala sam tog četvrtka u svjetla Grada Zvanog Čežnja. Iznenada, uhvatila me želja za Provincijom, za obitelji. Tako sam, u petak, odlučila poći kući. Doista, ništa ne može zamijeniti dom Maminog toplog zagrljaja, one njezine ruke, toliko krhke, a toliko jake, obavijene oko tijela njezine djevojčice. Onaj sjaj pogleda Tatinih umornih očiju, kada krene zagrliti me. Onu Bratovu Sreću kada…

Više... »

Između neba i zemlje…


Prije nekoliko me dana moj blaženi posao odveo na Veliki Otok, svijet toliko drugačiji od ovog u kojem živimo, a opet, u duši toliko blizak nama. Sva srca koja su tamo kucala zajedno s mojim, ostaju u sjećanju kao cvrkut ptica u prvo proljetno jutro nakon duge, hladne zime. Ni izvjesna količina pretjerane Pristojnosti za koju sam u nekim trenucima…

Više... »

Nema nazad…


Duge, melankolične noći Provincije tjerale su me na sjedenje na prozoru, gledanje u zvijezde i razgovor s onom N. koja obitava unutar mene same. Bio mi je potreban, nadam se da shvaćate, savjet nekog tko me potpuno razumije. Hodajući tako kroz mračne hodnike životnih situacija koje bi me čas bacale u visine zbog kojih bih plakala od sreće, da bi…

Više... »

Kada te život zbuni… nazdravi mu!


Ako sam i mislila da ću ulicama Grada Zvanog Čežnja šetati opasana zidom Nedodirljivosti, sada sam sigurna da me krasila izvjesna doza ludosti, ako sam u tako nešto mogla povjerovati! Kada sam doselila iz Provincije, jedina odluka koju sam nosila sa sobom kao što vitezovi nose svoje oklope, bila je da je ovo što kuca tamo negdje ispod vrata, a…

Više... »

Popravite svoje bajke, princeze!


Provincija, moja rodna metropola, svojim me nitima uvijek vukla ka čitanju bajki. Navela me i na filmove zbog kojih bi mi, kada bih ih gledala, oči sjale sjajem Čežnje. Željela sam više, željela sam upravo to što su imale glavne junakinje! A nemirna mi narav nekako nikada nije dozvoljavala da odlučim na čijoj sam strani doista. Želim li biti djevojka…

Više... »

Sjećanja zabilježena fotoaparatom…


Nakon selidbe onih nekoliko komada odjeće u preteškim torbama, smještanja u nečiji podrum s improviziranim ormarima, pozdravljanja s obitelji koja već desetljećima živi u Gradu Zvanom Čežnja te ponovnih susreta s prijateljicama na koje sam pomalo bila zaboravila kada me žrvanj života preokretao poput perilice rublja, došao je čas da otkrijem neke nove spoznaje, kako bih upoznala novi vid mene…

Više... »

Biti potpun u Gradu Zvanom Čežnja…


U prvim danima ispod zvijezda Grada Zvanog Čežnja, spoznaje o mojem postojanju uzele su maha. Pitala sam se tada, tko sam ja? Znam li doista odgovor na ovo pitanje? Odgovor bi glasio otprilike ovako, prepun kontradikcija, prepun šarenila mojeg bića: ja sam N., djevojka u kojoj leži još mnogo drugih djevojaka. Jedna je Spisateljica, druga Svadljivica, treća Partijanerica, četvrta Svjetska…

Više... »

Grad Zvan Čežnja


Zovem se N. Prije mnogo milijuna minuta, bila sam samo kovrčava djevojka čiji su dani protjecali u razmišljanju o nekim drugim vremenima, o vremenima koja su me činila sretnijom. Ili se barem tako činilo. Vrckava projekcija kojekakvih filmova iz mojeg života bila je usidrena duboko u meni i bila je jedina stvarna imovina koju posjedujem. No, kao što iznenadan nestanak…

Više... »