Browsing Category : Amazonka

Kako pobjeđujem strah…


Strah je sveprisutan. Situacije koje ga izazivaju se nadovezuju jedna na drugu. Neke osobe su kapitulirale pred njim i ne trude se da šta promijene. Prigrlile su taj strah i on im je opravdanje za sve neučinjeno i učinjeno. Neke su, pak, podlegle i stide se zbog toga. Ali postoje i neke osobe koje izgledaju kao da ga ne osjećaju.…

Više... »

Kakva je to moderna Amazonka i jesi li to baš ti?


Nedavno je u kinima bio novi blockbuster – Wonder Woman. U minimalističkom sexy kompletiću, s mačem i štitom, bujne kose i raskošnih oblina Gal Godot je predstavila Dianu – Amazonsku Princezu. I sve je to mrak, jer Diana je neustrašiva i borbena, nježna i pravedna, kći Amazonske Kraljice Hipolite i Kralja Olimpa – moćnog Zeusa. No u stvarnosti žene su…

Više... »

Pismo bivše djevojke…


Voljela bih reći da sam tako jako ljuta na tebe. I da sam danima plakala nakon što si me ostavio. Ali nisam. Zapravo sam u par sati skupila misli, sabrala sliku svog života i krenula dalje nasmiješena. Zašto ovo pišem? Zato što se bivše ljubavi ne moraju mrziti. Zato što ostavljena žena ne mora uvijek biti ona koja reže vene,…

Više... »

Doza tebe…


Mnogo puta sam pričala o tebi. Koliko te volim. O tebi u prošlosti, o tebi u budućnosti. O tome koliko me ljutiš i boliš i koliko me dovodiš do ruba. Uvijek sam pričala o nama. Nikad, ali nikad nisam pričala o sebi. Kad odvrtim film godinama u nazad, pokušam se prisjetiti tko sam bila. Što je ta djevojka voljela? Što…

Više... »

Moć jedne žene…


Izlazim ispod tuša i gledam se u ogledalo. Kapljice se slijevaju niz moje nago tijelo. Nije loše, volim ga. Radim na njemu. Uzimam peškir i lagano ga sušim kako bih utrljala losion. Volim kad mi je koža svilenkasta. Izlazim iz kupatila i raspakujem svilene čarape boje kože. Već znam šta ću obući i kako se našminkati. Volim to. Volim biti…

Više... »

Kad se zaljubiti?


Zašto se predajemo muškarcima za koje znamo da se neće zadržati u našem životu? Zašto im dajemo dijelove srca, duše, sebe? Svog vremena? Je li se nadamo da ćemo ih promijeniti? Je li se mirimo sa sudbinom na način da prihvaćamo sve jer mislimo da ne zaslužujemo bolje? Ili samo odlučimo uživati u onome što nam život daje ne razmišljajući…

Više... »

Strah…


On je najmoćnije oružje svakog državnika. Strah koji sije prijeteći svojim postupcima i pothvatima, oružjem, poskupljenjem… ma bilo čime. Strah je moćni saveznik svakoga tko posjeduje ono nešto od čega strepimo. I postaje sve veći što ga taj drugi bolje koristi. Dva najveća straha su smrt i gubitak voljenih. Kako se naučiti da je sve to dio životnog ciklusa? Voljela…

Više... »

Ja ću po svom, ti ćeš po svom…


Mogla bi priča krenuti ovako… Tužno je to… ali na kraju mora se ipak priznati da su svi oko mene bili u pravu. Samo je tvrdoglavka u meni radije obrisala pola imenika no priznala da nešto u toj priči ne pije vodu. Nije ni bitno, tvrdoglavka je ionako naštetila samo sebi, a ostali su mogli likovati i uživati u mojem…

Više... »

Nestanak čarolije…


Obično nemam volje pisati kad sam žalosna, ne daju mi se nabrajati razlozi i objašnjavati zašto me nešto muči. I svjesna sam da svatko ima milijun svojih problema ali u posljednja tri dana sve mi se nakupilo, baš sve. I dok polako tražim rješenja jer znam da od plakanja nema ništa razmišljam o nečemu što sam mislila da nikada neću…

Više... »

Dječak i djevojčica…


Rekao si mi te večeri da promatram zvijezde. I ne bojim se željeti… puno toga. Nisi znao da sve je oblačno iznad mojih prozora i da se zvijezde te noći nisu ni mogle vidjeti… Možda mi je to samo netko gore, onako usput želio poručiti da je prošlo vrijeme maštanja… Netko mi je drugi rekao da uza sebe trebam muškarca, koji…

Više... »

Možeš li me zamijeniti?


“Javio sam se onoj tvoj prijateljici, znaš…” i reče mi ime. Gledam u poruku na mobitelu i ne vjerujem. On, koji je konstanta u mom životu. On kojeg volim od svojih “ludih” teenagerskih godina. On, koji je zna svaki najskriveniji dio moje duše i tijela, a koji nikada nije zapravo moj iako sam ja uvijek bila njegova pa tek onda…

Više... »

Voli onog tko te voli…


Često ispadne, da oni koji su nam najbliži, od nas umjesto svog mjesta i zaslužene ljubavi, dobiju ono najgore. Ne znam zašto je tomu tako? Zašto onima koji su za-vrijedili ljubav dajemo mizeriju? Zašto njima ostaju mrvice? Našeg vremena, pažnje, truda i nježnosti… Nekad bih sve dala da vidim jedan osmijeh. Ali osmjesi koji bi mi trebali razvedriti dan idu na neke tuđe adrese. Idu…

Više... »

Nije to ljubav, mili…


Ti možda do sada nisi osjetio topla osjećanja oko srca, možda nikada nisi za nekim patio, no to te ne opravdava. Možda ne umiješ drugačije pokazati da ti je stalo, pa se vraćaš onom svom dobro poznatom manevru – grubost je jedini način, I tako dokazuješ neke svoje stvari. No mili, nije to  ljubav. Znam da me voliš, najjače što…

Više... »

Moje “ništa” ili baš ono što želim…


“Jebat ću te cijelu noć, čim izađemo odavde…”, rekao mi je i nastavio plesati sa mnom privlačeći moje tijelo bliže svom. Znala sam da ga privlačim, posebno u čipkanoj haljini koja je oslikavala svaku moju oblinu. Ne, nije mi rekao da će spavati s mnom, voditi ljubav, niti bilo šta slično. Nije mi rekao ni da je zaljubljen u mene, jer istini za volju, nije to…

Više... »

Prestao si boljeti…


Šutiš. Šutim. Nemam volje ni pogledati te. Nemam volje reći ti ni da si jadan ni da si bijedan. Ne mogu se ni rasplakati. I to me prošlo. Ne možeš me više povrijediti. Došli smo do tog zida. Došao si do te zadnje granice. Ja sam hladna. Ne bole me tvoje uvrede, ne zanima me tvoje mišljenje. Ne dira me…

Više... »

Jutro poslije…


“Doviđenja”, rekoh portiru na izlazu hotela. Njega zagrlih vjerovatno posljednji put u životu i uputih se kući još prije nego je sjeo u taksi i krenuo na aerodrom. Sunce se pojavljivalo na horizontu. Što se mene tiče, mogao je biti i mrak i poslijepodne. Svejedno. Bitno je samo da sam otišla. Bitno je da se opet mogu vratiti u onu svoju…

Više... »

Žena koja ne osjeća…


Govorili su mi uvijek kako sam neko ko se izdvaja. Ističe i u najvećoj masi. Bilo mi je to skroz simpatično dok nisam shvatila neke stvari u životu. Dok nisam upoznala taj život. Ne, nije nimalo dobro što se izdvajam. Ne po mene. Bila sam svojeglava, uporna, tvdoglava i vodila sam se svojim idealima. Vjerovala sam u njih, i vjerovala…

Više... »

Žena koju nikada nećeš znati…


Ne. Nemoj da si se usudio da kažeš kako znaš ko sam. Nemoj. Nemoj da lažeš ljude, i naposlijetku, nemoj da lažeš samoga sebe. Ne, ti me ne poznaješ. Uopšte. Ni moju najmanju sitnicu. Ti me nisi poznavao ni onda kada sam ti bila najbliže, kako bi to mogao sada, kada odavno ja sam negdje daleko? Ti uopšte ne znaš…

Više... »

Ne vjerujem u ljubav…


Prestala sam da vjerujem u ljubav. To valjda znači da sam napokon odrasla. Sigurno je to bila ona prekretnica na tom putu između djevojčice i žene. Ne, ne postaješ žena kada dobiješ prvu menstruaciju. Ne postaješ ni sa prvim poljupcem, ni sa izgubljenom nevinošću. Žena postaješ kada prestaneš da vjeruješ u ljubav. Tako sam i ja prestala da vjerujem u…

Više... »

Drugačija…


Možda jesam postala ono što nikada nisam bila. Možda se jesam promijenila. Možda jesam prešla na lošu stranu. Ali ko si ti da mi sudiš? Zar da sada, nakon svega što sam sa tobom prošla ja treba da dopustim da me tvoja sebičnost i dalje boli? Da me i dalje povređuje? Neće moći mili moj. Ne više. Mogao si ti…

Više... »

Doživotna kazna…


08. August 2016. godine. Ponedjeljak. 14:00h. Gledam u laptop i slova mi titraju ispred očiju. Ne radi mi se danas. Danas bih voljela da je moj posao fizičke prirode. Da ne moram razmišljati na tri jezika. Da ne moram pričati sa 500 ljudi. Da se ne moram smješkati nikome. Da ne moram biti ljubazna. Da se ne moram prikazivati obrazovanom,…

Više... »

Sidrom zvan “free girl”…


Prije nego sam i sama postala „djevojka poslije duge veze“ često sam se pitala zašto su baš takve tako „sočan mamac“ za sve gradske momke. Nikako mi nije ulazilo u glavu zašto kao pomahnitali oblijeću, spopadaju je, zašto joj ne daju mira da jadna dođe sebi? Pitala sam se, ali me nije naročito bilo briga, pošto sam vodila brigu o…

Više... »

Tvoja…


I opet sam, barem na tren, bila ponovo živa. Ponovo sam osjećala krv u venama, što tekla je kroz ruke koje si u svojima držao i srce u grudima koje je luđački tuklo. Opet sam, konačno, ja bila ja. Bilo je tako lijepo vidjeti te, ponovo ti biti blizu, osjetiti tvoj miris, čuti kako dišeš. Nakon drugo vremena, osjetila sam…

Više... »

Poslije tebe…


Odavno ja više nisam ni sjena onoga što sam nekada bila. Ona djevojčica koja je vjerovala u život umrla je. Zajedno sa pola moga života. Ostali su tek neki ostaci i komadići one mene, pa se svim silama trudim da ih što više sakupim, i sakrijem kako ih ne bi vjetar negdje raznio, naivna vjerujući kako ću se već jednom…

Više... »

Oštećena žena…


Mrzim te. Volim te. Mrzim što te volim. Mrzim sebe što te volim. Mrzim nas oboje zbog tebe. Čak i sada, nakon toliko vremena, kada su sve one negativne emocije ljutnje i bola splasnule, sve što mi je ostalo je ljubav. Mislila sam da će proći, da ću biti dobro. Ali nije prošlo, i nisam dobro. Zapravo jesam barem bolje, naučila…

Više... »

Čuvaj sebe za sebe…


Nisam nikada bila poput mnogih koje su trebale nekoga da bi postojale. Uvijek sam bila sama i samostalna, naučena da imam samo sebe i da jedino na sebe mogu da se oslonim. To mi je odgovaralo. Nije da mi nije falilo nešto, jeste falilo je, samo nisam nikada znala da definišem šta je to i bila sam sretna u tom…

Više... »

Tikvan…


Znaš onaj kratki tren kad se okrznemo pogledima i na jednu milistotinku iz mog oka izleti varnica, ali čim si trepnuo, više je nema? Znaš, je l ‘da? Jesi se pitao ikad gdje nestaju te male varnice? Nisi, ha? Pa, skupilo ih se dovoljno da napravim vatromet! Skrivam ih u srcu, u želucu, u jetri, u mozgu….imam ih posvuda. Vjerojatno…

Više... »

Zov muzama…


Pisanje mi je uvijek najbolje išlo u kasne večernje sate, na nekom starom papiru. Tada sam uglavnom sama. Svjetlost lampe lagano baca sjene na zidove. Cigarete i neko piće uvijek pored mene. Ponekad vino, ponekad kafa. Čaša vode obavezno. Uvijek bih se trudila da mi rukopis bude što uredniji, jer ako ne spalim ono napisano i ako nekad neko bude čitao…

Više... »

Gledati drugačijim očima…


U tjednima koji su prošli, ispričala sam mnoge dijelove sebe. U nijednom nisam pričala o ničemu lijepom. Shvatila sam da sam davno zaboravila što to znači živjeti mirno i neopterećeno. Biti zdrava, mirna, sigurna, staložena i voljena. Buditi se ujutro s osmjehom… odjuriti na posao, zezati s kolegama i smijati šefici iza leđa jer je opet namrgođena bez razloga. Nisam…

Više... »

Idiote!!!


Posljednjih dana sam si dala dva obećanja: 1. Neću pisati o njemu; 2. Neću pisati njemu. Posljednji SMS koji sam mu poslala će biti uistinu posljednji, pa taman mi se on više nikad ne javio ili ja bacila mobitel u smeće ukoliko dođem u napast da mu opet pišem. Ali evo, kršim prvo. Na početku sam bila na pragu da…

Više... »