Browsing Category : Iluzije i snovi

Uspomene…


Godinama već nisam bio u naninoj kući. Nana je umrla prije sedam godina, otac prije četiri. Posljednji put sam bio tu sa njim, kada sam ga našao obješenog u podrumu, modrog lica, izbu… Prizor je to koji pokušavam zaboraviti. To nije nešto što želite da pamtite kao posljednju sliku svog roditelja. Stoga nosim njegovu sliku u novčaniku i svaki put…

Više... »

Maestral…


Sjedim na balkonu, večernji povjetarac me miluje po licu, pogled uperen ka daljini. Cigareta dogorjeva između prstiju, povlačim dim. Slatki gutljaj crnog vina mi klizi niz grlo. I nakon toliko vremena se pitam, preispitujem, vrtim film u glavi. Mučim samog sebe pitanjima iz prošlosti. Nije to uvijek, ne. Dođe mi to povremeno, poput maestrala koji me sada miluje po licu.…

Više... »

Kapelica…


Moj nagli odlazak mnogi su procijenili kao impuls, posljedicu ludila koje me je obuzelo, moju reakciju i opsjednutost stvarima koje uopće nisu imale veze sa tim. Istina je ležala u meni i nije bilo potrebe da se objašnjavam nekome. Istina je bila da sam prolazio težak period u mom životu. Možda i najteži period od kada sam postao svjestan sebe.…

Više... »

Pepeljuga…


Rano je jutro. Već polako sviće. Vrijeme je za posljednju turu, posljednji ples u prepunom klubu. Oznojena tijela se kreću u ritmu. Dim cigareta se miješa sa znojem i parfemima. Zrak nabijen seksom i požudom, svi vrebaju priliku. Niko ne želi da ide kući sam, među četiri zida. U hladnu postelju. Cigarete, alkohol, žene, samoća, požuda. Savršena kombinacija. Sitni sati,…

Više... »

Četkica za zube…


Probudio sam se lica zarivenog u jastuk. Prazno mjesto pored mene. Podigao sam se na lakat, gledajući je kako se oblači. Psovala je tiho u bradu dok je oblačila hulahopke sa vidljivom poderotinom duž noge. „Ideš?“ Obukla je hulahopke i dohvatila kratku suknju. „Probudila sam te? Izvini.“ „Znaš da ne moraš žuriti. Ostani. Valjat ćemo se po krevetu, popiti kafu,…

Više... »

Originalni fiks…


Vedra noć. Modri nebeski svod posut srebrom. Pučina svjetluca s moje lijeve strane, miris mora i soli mi ispunjava nosnice. Topli zrak šiba lice dok se kazaljka na brzinometru diže. Tražim nešto da me pokrene, da nalet adrenalina potopi moje tijelo poput plimnog vala. Fiks koji će me razdrmati, kao nekada. Brzina ne pomaže, tek nakratko me ispunjava. Fiks mi…

Više... »

Ona…


U tišini sobe se čuo samo zvuk vrtnje prastarog ventilatora koji je mlatio iznad mene u to marokansko predvečerje, vodeći borbu protiv uzavrelog pustinjskog sunca koje je zalazilo iza horizonta i dalekih pješčanih dina, bojeći nebo nijansama crvene i žute, ostavljajući utisak da je horizont u plamenu. Konačno je pobjeđivao, nakon što je cijeli dan odolijevao, pružajući otpor. Ali samo…

Više... »

Okupana svjetlom…


Otvaram oči i pred sobom vidim anđela okupanog svjetlošću Sunca. Stoji na vratima balkona, gola, zamišljeno gleda napolje i pušta zrake Sunca da joj miluju nježnu kožu. Ljubomoran sam na Sunce što je dira prije mene to jutro. „Mora da sam umro u snu sinoć“, govorim, „i probudio se u Raju jer vidim anđela ispred sebe, okupanog Sunčevom svjetlošću.“ Ona…

Više... »

Miraž…


Svijeće su dogorjevale na stolu, večera za dvoje se polako hladila, led u posudi za hlađenje vina se već dobrano istopio. Svojim baršunastim glasom Sade je pjevala iz zvučnika, da ne postoji ljubav poput ove, da ova ljubav nije obična ljubav. Pogled mi je bio uperen u treptava svjetla usnulog grada. Smirujuć prizor za ustreptalog mene. Čekao sam je kao…

Više... »