Browsing Category : Iluzije i snovi

Spiralno stepenište III dio: Košmar


Ujutro sam otišao do ateljea prije nje. Želio sam je iznenaditi. Pokrio sam sve slike plahtama, a onda sam je uveo. Iznenađeno je gledala po ateljeu, u silne slike skrivene plahtama. Vidio sam kako joj se oči šire od iznenađenja dok je gledala sve te slike. Oči joj se zaustaviše na onoj koja nije bila skrivena. Onoj s prizorom čovjeka…

Više... »

Posljednje pismo sinu


Sine moj, Gledam te kako spokojno spavaš u svojoj kolijevci dok mjesečeve zrake plešu i igraju po tebi. Večeras te gledam posljednji put, a još jutros sam te držao u naručju po prvi put. Čuo tvoj plač i osjetio lupanje tvog malenog srca kada sam te privio na svoje grudi. Gledam te posljednji put jer se spremam u boj iz…

Više... »

Spiralno stepenište II dio: S one strane ogledala


Sliku sam postavio u atelje, visoko na zid, skidajući neka svoja djela, praveći mjesto tom remek djelu neznanog autora. Tražio sam njegovo ime, inicijale, godinu, ali ništa. Detaljno sam pregledao sliku, platno iza nje. Ništa. Pitao sam se, zašto slikar ništa nije ostavio. Danima me je to pitanje opsjedalo. Ko li ju je naslikao? Ko je misteriozni slikar koji je…

Više... »

Spiralno stepenište: Misteriozna slika


Zabuljen u bjelinu platna ispred sebe, bio sam izgubljen negdje u bespućima svojih užurbanih misli, hiljadama svjetlosnih godina daleko, u pustopoljini koju sam sagradih. Tako izgubljen ni ne primijetih njene ruke koje me obgrliše oko vrata s leđa. Tek me topli dah na vratu i glas sladak poput nektara koji poteče kroz moje uho, vratiše u stvarnost spiralnim stepeništima mog…

Više... »

Pleši sa mnom do gorkog kraja ljubavi


Tvoja ruka u mojoj dok sjedimo na terasi. Znaš, tako sam oduvijek zamišljao našu starost. Da sjedimo na terasi, u poznim godinama. Ti i ja sami, djeca otišla svojim putem, a mi uživamo u starosti i plodovima našeg zajedničkog života. Gledam te dok zamišljeno gledaš ka horizontu, onako kako samo ti znaš. Odlutaš negdje u mislima, na mjesto gdje nikada…

Više... »

Njen posljednji poklon


Ruka mi kliznu preko kreveta tražeći nju, ali naiđe na prazninu. Nije to bila ona topla praznina, koja govori da je netom prije ustala, otišla u toalet ili da nam napravi kafu. Ne, bila je to ona hladna praznina praznog mjesta u krevetu. Davno ohlađenog i napuštenog, ali proklete navike se bilo teško otarasiti. Navike da otvorim oči i vidim…

Više... »

Nijanse nje…


Ležali smo na travi, pored obale jezera, obasjani mjesečinom vedrog ljetnog noćnog neba po čijem su se tamnom plaštu rasule zvijezde. Vodili smo ljubav prije kojeg minuta. Sada, umorni od naše igre, ležali smo i gledali se. Gubili se u pogledima. Rekao sam joj da ne želim da me traže kada se izgubim u njenim očima. Neka ne šalju tragače…

Više... »

Opet je ono doba godine…


Opet je ono doba godine. Ono doba kada se jesen, ta stara prefrigana ljubavnica prišunja na vrhovima prstiju ljetu i zavede ga lukavo, kao i svake godine prije toga, a ljeto padne pod njene čari bez imalo otpora. To je ono doba kada već prolaze oni prvi dani njihove zaluđenosti. Kada one kapi zlata, koje jesen podari svom ljubavniku kao…

Više... »

Uspomene…


Godinama već nisam bio u naninoj kući. Nana je umrla prije sedam godina, otac prije četiri. Posljednji put sam bio tu sa njim, kada sam ga našao obješenog u podrumu, modrog lica, izbu… Prizor je to koji pokušavam zaboraviti. To nije nešto što želite da pamtite kao posljednju sliku svog roditelja. Stoga nosim njegovu sliku u novčaniku i svaki put…

Više... »

Maestral…


Sjedim na balkonu, večernji povjetarac me miluje po licu, pogled uperen ka daljini. Cigareta dogorjeva između prstiju, povlačim dim. Slatki gutljaj crnog vina mi klizi niz grlo. I nakon toliko vremena se pitam, preispitujem, vrtim film u glavi. Mučim samog sebe pitanjima iz prošlosti. Nije to uvijek, ne. Dođe mi to povremeno, poput maestrala koji me sada miluje po licu.…

Više... »

Kapelica…


Moj nagli odlazak mnogi su procijenili kao impuls, posljedicu ludila koje me je obuzelo, moju reakciju i opsjednutost stvarima koje uopće nisu imale veze sa tim. Istina je ležala u meni i nije bilo potrebe da se objašnjavam nekome. Istina je bila da sam prolazio težak period u mom životu. Možda i najteži period od kada sam postao svjestan sebe.…

Više... »

Pepeljuga…


Rano je jutro. Već polako sviće. Vrijeme je za posljednju turu, posljednji ples u prepunom klubu. Oznojena tijela se kreću u ritmu. Dim cigareta se miješa sa znojem i parfemima. Zrak nabijen seksom i požudom, svi vrebaju priliku. Niko ne želi da ide kući sam, među četiri zida. U hladnu postelju. Cigarete, alkohol, žene, samoća, požuda. Savršena kombinacija. Sitni sati,…

Više... »

Četkica za zube…


Probudio sam se lica zarivenog u jastuk. Prazno mjesto pored mene. Podigao sam se na lakat, gledajući je kako se oblači. Psovala je tiho u bradu dok je oblačila hulahopke sa vidljivom poderotinom duž noge. „Ideš?“ Obukla je hulahopke i dohvatila kratku suknju. „Probudila sam te? Izvini.“ „Znaš da ne moraš žuriti. Ostani. Valjat ćemo se po krevetu, popiti kafu,…

Više... »

Originalni fiks…


Vedra noć. Modri nebeski svod posut srebrom. Pučina svjetluca s moje lijeve strane, miris mora i soli mi ispunjava nosnice. Topli zrak šiba lice dok se kazaljka na brzinometru diže. Tražim nešto da me pokrene, da nalet adrenalina potopi moje tijelo poput plimnog vala. Fiks koji će me razdrmati, kao nekada. Brzina ne pomaže, tek nakratko me ispunjava. Fiks mi…

Više... »

Ona…


U tišini sobe se čuo samo zvuk vrtnje prastarog ventilatora koji je mlatio iznad mene u to marokansko predvečerje, vodeći borbu protiv uzavrelog pustinjskog sunca koje je zalazilo iza horizonta i dalekih pješčanih dina, bojeći nebo nijansama crvene i žute, ostavljajući utisak da je horizont u plamenu. Konačno je pobjeđivao, nakon što je cijeli dan odolijevao, pružajući otpor. Ali samo…

Više... »

Okupana svjetlom…


Otvaram oči i pred sobom vidim anđela okupanog svjetlošću Sunca. Stoji na vratima balkona, gola, zamišljeno gleda napolje i pušta zrake Sunca da joj miluju nježnu kožu. Ljubomoran sam na Sunce što je dira prije mene to jutro. „Mora da sam umro u snu sinoć“, govorim, „i probudio se u Raju jer vidim anđela ispred sebe, okupanog Sunčevom svjetlošću.“ Ona…

Više... »

Miraž…


Svijeće su dogorjevale na stolu, večera za dvoje se polako hladila, led u posudi za hlađenje vina se već dobrano istopio. Svojim baršunastim glasom Sade je pjevala iz zvučnika, da ne postoji ljubav poput ove, da ova ljubav nije obična ljubav. Pogled mi je bio uperen u treptava svjetla usnulog grada. Smirujuć prizor za ustreptalog mene. Čekao sam je kao…

Više... »