Browsing Category : Interview pod šifrom

Kraj jedne ljubavi…


Sedela je na prozoru i gledala izlazak sunca. Vino ju je opilo. Pluća gorela od cigareta. I jednog džointa. Previše puši, razmišljala je dok je palila novu cigaretu. Nije pohvalno ni što sa svojih 36 godina puši travu kao kakva klinka. Ali koga briga. Psihički se spremala da nakon tri godine prvi put ode posetiti svoju porodicu. Let joj je…

Više... »

Zauvijek “Najdraže”…


Nisam maštovita. Ne znam ti smisliti poklon, a željela bih da je najljepši koji si ikada dobio. Bilo bi lako da ti mogu kupiti nešto, ali ne padaš na glupe, fensi poklone, kao ni ja. Ono što sam voljela najviše prije tebe i što mi je bilo najdragocjenije, već sam ti poklonila tog 13. februara. Sebe. I učinila te sretnim,…

Više... »

Samohrana majka…


Biti majka težak je zadatak, ali još je teži kad ispred majke stoji riječ samohrana. Ponekad želim iskočiti iz kože zbog svega. Od obaveza, očekivanja, dokazivanja do dobrog odgoja i brige oko djeteta. U svemu si sama. Nemaš podršku, nemaš zagrljaj kad ti je najteže, ali nemaš ni nikog s kime možeš podijeliti svoje sretne i tužne trenutke. Najgore je…

Više... »

U odlasku…


Uzimam kaput, već odavno pakirane stvari. Svejedno ne nosim puno, najviše uspomena, što dobrih, što loših. Odlazim iz ovog svog grada, možda se vratim kad se vrijeme poboljša, kada se ljudi promijene, ne znam, kada ne bude ovoliko zavisti, kada se žene prihvate kao ravnopravna bića naspram muškaraca. Kada svi budemo kao jedno. Nosim i tebe u uspomenama kao jedinog…

Više... »

Muke po blagajnici…


Ljubiteljica mačaka ušla je u dućan kao i mnogo puta do tada. Unijela i pronijela duž cijelih x kvadrata oštar, opor, ustajali miris cijelog čopora. Mačke su, koliko znam, navikle da žive kao jedinke i same su sebi dovoljne, prgave, ohole, umišljene, kučke, ali u ovom su slučaju nanjušile bezrezervnu ljubav, brigu i predanost i ostale u čoporu, puštajući jedna…

Više... »

Lagala bih te kad bi ti rekla da sam sretna…


Lagala bih te kad bi ti rekla da sam sretna. Lagala bih i kad bih rekla da nisam. Zato ti neću ništa reći. Mislim da nakon svih ovih godina zapravo ti i nemam što za reći. Ti već sve znaš. Neću ni pokušati odglumiti da sam se pronašla u svom životu, ne pred tobom. Ti znaš kakav sam ja život…

Više... »

Govorio bi mi da sam veliki sanjar…


Govorio bi mi da sam veliki sanjar, da se spustim na zemlju i živim u realnosti. Odlučno sam odbijala. Ne. Svijet je bio za mene oduvijek suviše ružno mjesto i nisam mogla da mu se predam. No ipak, uzeo me je. Znam da je svakome njegova briga najveća. Znam da je svakome teško na njegov način. I meni je, jako…

Više... »

Gram ljubavi…


Eeee kako su se oni voljeli! Pod azurnim nebom čekali su izlazak sunca. Njih dvoje! Pstt!!! To je između nas, jer vidi sad – to nitko nije smio da zna! Bila su to stara vremena. Bez obzira što su brojali zvijezde sve do svitanja sunca nisu smijeli da kažu, jer ‘ko zna šta će netko pomislit! ‘Ko zna šta će…

Više... »

Deja vu…


Volim jutra kad ih uhvatim budna. U poslednje vrijeme se ne srećemo baš često. Bježe mi kao lopovi pod prozorom, a nekako sam lijena da se jurim s njima. “Sjutra će svanuti opet, koga briga”. Pada kiša. Volim je. Kao klinka nisam, uvijek me ljutilo što ne mogu da ukrotim kosu, što sam crvena u licu i što imam čupe…

Više... »

Yes or No 2…


Vidim ga stoji ispred zgrade i čačka mobitel. Mogla sam i sama ući u zgradu pronaći njegov stan, ali ja sam htjela da izađe ispred i dočeka me. Ne znam zašto. Valjda da se bar malo namuči, da ga bar malo maltretiram kada me već natjerao da mu dođem ovako. Prilazim mu sa osmjehom. I on se smije. Ulazi  ispred…

Više... »

Zar je uistinu tvoj automobil sve što imaš za ponuditi?


Već mjesecima glava mi je bukirana mislima o jednoj od današnjih “TOP” tema. Naime, radi se o tome koliko je zapravo ono materijalno bitno za ljubav. Čitala sam članke i objave vezane za to da je svakoj ženi vrlo bitno da njen partner ima obezbjeđen smještaj, automobil i još što-šta! Te ispovjesti vezane uz to da je vrlo bitno da…

Više... »

Moj doprinos…


Ne znam kako da počnem. Ne mogu od početka, pa ću od kraja. Danas sam prisustvovala neverovatnom događaju – sahrani. E sad, ne kažem da je svaka sahrana neverovatan događaj, ali ova je posebna. Bar meni. Ne zato što mi niko nikad nije umro, nažalost jeste, ali ovo čak nije ni neko moj – moj. Ova je posebna zato što…

Više... »

Slobodnjak…


Blink!!! Stigla mi je nova poruka.. Otvaram, srce mi preskace jer poruka je od njega. “Sta radiš?” “Šta ima novo?” “Kako si?” i ostala pitanja i podpitanja od kojih ga verovatno nijedan odgovor stvarno ne zanima. Javljaš se još jednom da potvrdiš da možeš da me imaš, jer ja sam lepa, vredna, pametna, duhovita i zanimljiva, bez lažne skromnosti zaista…

Više... »

Zabranjena ljubav…


Pisat ću o iskrenoj ljubavi, ali ne bilo kakvoj. Pisat ću vam o zabranjenoj ljubavi. Prije par mjeseci sam počela raditi u jednom kaficu, gdje su više vladali muškarci, nego li žene. Tamo sam prvi put upoznala ljubav, al’ onu pravu, istinsku. Poznajemo se više od 5 godina, jer je i on tu radio prije. Uglavnom, sviđao mi se i…

Više... »

Moj neuspjeh…


Radim kao trgovac u jednom kvartovskom dućanu. Svakog dana isti ljudi, ista pitanja, iste namjernice. Navečer pregledom računa znam tko je bio i ujutro u dućanu. Monotonija nije dovoljno snažna da opiše to stanje. Preko puta dućana je super birc. Vječito neka zezancija se odvijala tamo. Naravno da je ekipa koja je tamo ispijala kave kod mene kupovala pljuge i…

Više... »

Yes or No…


Sjedim s prijateljicom, gledam preko njenog ramena i smješkam se. Klimnem ponekad glavom da ostavim utisak da je slušam i popijem gutljaj piva. Došla sam u stvari na toplu čokoladu, ali nije bilo tople čokolade pa sam se odlučila za hladno pivo. Znam da nije logično, ali pivo je ustvari bilo potrebno, tražilo mi se kad sam ušla u kafić…

Više... »

Priča o dječaku…


Njegova porodica je bila lošijeg imovinskog stanja. Ali vrijedna, poštena i cijenjena u tom mjestu. Živjeli su u predgrađu, maloj mahali, gdje su komšije bile kao familija. Imao je 3 brata, 2 sestre i roditelje. Poslijeratno vrijeme, borba za posao, egzistenciju i školovanje djece. Ali u mjestu gdje je komšija bio kao odvojeni član porodice. Kad komšija pređe na kafu,…

Više... »

Kraljici…


Nije lako pričati o osjećajima. Ne znam kako to ni raditi. Oduvijek su me učili da stisnem zube i ne plačem. Ne vrijedi. To je rasipanje sebe a neće pomoći. Progutaš. Stisneš zube i ideš dalje. I tako sam kroz život išao. Lomilo bi me ali ja bih stiskao zube i nastavljao. A onda si mi se dogodila ti. I…

Više... »

Još jedno pismo bez markice…


Šetam ulicama nepoznatog grada, a u srcu čuvam toplinu onog svog. Mada ni onaj nije moj, samo sam ga uspomenama prisvojila. Zakopala duboko u sebi. I bar jednom dnevno isplivaju na površinu. A na površini su sjećanja. Uspomene se sjećanjima hrane. Uspomene… Ma svjesne su one da na površini prijeti koja ptica grabljivica koja samo vreba svoj plijen. Zato se…

Više... »

Neke veze su neraskidive…


Stigao sam u mali grad, prepun šarenila, u posjet baki. Sve je bilo živahno, ali opet tako monotono. Nista posebno. Gluma. Raskoš. Svi do jednoga isti. Cure, kao da su se trudile jedna drugu kopirati, niti jedna nije se isticala, niti jedna, sve dok nisam prišao mostu ispod kojeg teče voda kišnica i ugledao, tamo preko puta, nju – običnu,…

Više... »

Na klupi sjećanja…


Našao sam te! Našao sam te među milijardu drugih ljudi. Našao sam te kad sam čuo tvoj glas, vidio tvoju raščupanu kosu i pospane oči. Javio sam ti se onako kako do tad nisi navikla, bilo ti je drago… “Kulirala” si me dugo, ali nisam odustajao. Ne što nisam želio, nego što nisam mogao. Svaka tvoja slika je bila meni…

Više... »

Ništa za ništa…


Nisam neki “freak” za Božić i ostale blagdane, ali me jako veseli voljenima kupiti koju sitnicu i jednako tako se veselim dobiti koju. Mali znak pažnje, nešto od srca. Da znam da je netko pomislio na mene bar na minutu i odvojio vrijeme za biranje i čekanje u redu. Tjedan dana sam mozgala i razmišljala što da ti kupim da…

Više... »

Posljednje zbogom…


I evo već dugo, ja se još uvijek osvrćem preko ramena tražeći pogledom tebe. A unaprijed znam da te neću ugledati, no neka je navika ostala  da ipak pokušam i potražim te pogledom. Više se ni ne razočaram, znam tebe odavno više nema tu. Neću ti reći da mi nedostaješ, neću ti reći ni da te volim, samo bih nam…

Više... »

Sve što ne želim si ti…


Sve što ne želim si ti. Sve što mi ne treba je u tebi. Nisi mi potreban i nisam ti potrebna. Dva različita svijeta se ne mogu spojiti u jedan. Istok i Zapad. Sjever i Jug. To smo mi. I ne možemo biti blizu. Suviše smo daleko. Ne možemo biti jedno. Nema te u mojim planovima. Nema te u mojim…

Više... »

Biti žena ili biti stroj – pitanje je sada….


S četrnaest godina imala sam ideje o tomu kako žene trebaju živjeti, a moja razmišljanja sasvim se sigurno nisu temeljila na tradicionalnoj ulozi žene u obiteljskom i društvenom životu. Kad bih govorila o svojim stavovima, u najmanju ruku, većini sam zvučala budalasto. Pa bi mi mnogi rekli da takvi stavovi ne prolaze, i da ću se razočarati. Unatoč takvim pesimističkim…

Više... »

Priča o tebi…


Ćutiš. Praviš se da me nema. Neće ti to pomoći. Tu sam, živa.  Znam biti daleko od tebe i svih drugih dok me sve ovo ne prođe. Znala bih postaviti situaciju da te natjeram da razgovaraš sa mnom svaki dan. Čisto da vidiš kako je kad ne možeš utjecati na moje prisustvo ili neprisustvo u svom životu jer se upravo…

Više... »

Žene, zašto to dopuštate?


Drage djevojke i žene, pošto se Vas tiče želio bih Vam nešto ispričati. Danas sam gledao jednu emisiju o starim običajima na selu i kako je to bilo nekada, ne tako davno prije. To me upiknulo da napišem ovaj tekst. Žalostan sam i nisam to samo ja, mislim da pišem i u ime drugih muškaraca, koji vide isto što i…

Više... »

Nemam plan ali imam petlje…


‘Pa on je kao ja!’ Misao koja mi je zavrištala kroz glavu kad sam zatvorila vrata njegova ureda. Potpuno pod dojmom prvog susreta i upoznavanja s njim – muškom verzijom mene same, sjela sam na terasu najbližeg kafića, naručila kavu, zapalila cigaretu… Što se upravo dogodilo? Kako zdravorazumski objasniti zadnjih 20-ak minuta mog života? Iznenađenje. Prepoznavanje. Nevjerica. Toliko smo slični…

Više... »

Oprosti mi, sine…


Ti si jedino svjetlo mog surovog života, jedina svijetla tačka, jedino sunce koje me grije. Njegov jedini smisao. Ti, i samo ti mi daješ snagu da nastavljam dalje, da ne posustanem i ne odustanem od života i od sebe. Te tvoje malene okice, i ruke koje se ka meni pružaju jer u meni vide snagu, zapravo jesu moja snaga. Ni…

Više... »

Žensko tijelo…


Mmmmm….. Ravan trbuh, utegnuta guza, čvrste cicke. Moja savršena trojka koja stoji kao izmišljena. E to je moje tijelo. Ha ha ha….šalim se. To je bilo moje tijelo na koje sam bila ponosna i pokazivala sam gamaksimalno. Nisam bila razgolićena kao da sam se zaboravila obući do kraja, već ukusno obučena sa istaknutim atributima. Danas moje tijelo izgleda potpuno drugačije.…

Više... »