Browsing Category : La Femme

Alkohol alkoholni, birtija i žene…


            Morate priznati da smo kroz ove moje pismene pizdarije  podosta toga saznali/le o ženama- ta divna bića mogu voljeti i mrziti istovremeno, prde (jače i glasnije od frajera), imaju puno lica (zavisi je li parni ili neparni dan), te mogu biti uistinu divne u svojoj boli. Čudesno čudesna pojava univerzuma i tako im/nam se treba pristupiti. No, ni danas…

Više... »

Recept za savršen brak-„Prdni mi pod nos“…


U moru nebuloza i nadasve debilnih savjeta (hoćeš o životu, djeci, dijetama) uletio mi je pod nos jedan nadasve „elegantan“ savjet za dugoročni brak/vezu/ili kako vam drago, koji kaže: „Ljudi koji prde jedni pred drugima najduže su u vezi“ (skraćena verzija ove nebuloze). Znači, ono što mene zanima je- jeste vi ponorili? Od toliko razloga zašto bi netko bio u…

Više... »

Let iznad majčinog gnijezda…


Svakom novom godinom što mi se stvori, kao bačena iz vedra neba, ja padam u trans. Gdje prolazi to vrijeme? Tko mi je odnio onu moju malu bebu i dofurao ovu veliku djevojčicu? Svakom novom godinom što mi se stvori, ja dobivam napadaj panike. Ok, već ste shvatili kako su meni klikeri u glavi pomalo pomaknuti naspram drugih i kako…

Više... »

Makedo i devil in me…


  Što je to u nama, što se pojavi s vremena na vrijeme? Izbije na površinu, zacrni nam um, baci prašinu bijesa u oči i zavrti taj ringišpil psovki u glavi? Od koga smo naslijedili to neartikulirano i histerično? Tko nam je usadio napast, srdžbu, bijes, zavist, agresiju,zlobu u svaki atom našeg bića? Nemojmo se srati, ipak smo si postali…

Više... »

Fama volat…


(Fama volat,lat.-glasina kruži) Za nekoga poput mene glasine su nebitna stavka u životu. Ljudima poput mene (pa i meni samoj) se iskreno jebe tko je s kime, tko koga ili tko će kako nekoga s guza. Imamo dovoljno svojih problema i putra po vlastitim tintarama da se s takvim stvarima dodatno ne zamaramo. ALI (moj obožavani ali) postoje one „neizbježne“…

Više... »

Ti bi da mi pušiš, ha?


Znaš ono kada si okružena ljudima, alkoholom i dobrim raspoloženjem? (Ako ne znaš-žao mi je, jer što je bolje od rosnog pivkana, ekipe i majmunovog iz vedra neba?) E, sad’ ako si već upoznata s tim konceptom druženja, poznata ti je i činjenica o zaglibu u ružnim temama koje pokvare cijeli koncept zabave. I onda bude svima zamorno, ali na…

Više... »

Suradnja ili nešto dvanaesto…


Opet se ponavljamo, opet radimo iste greške u koracima i inatimo se jedni drugima. Što zbog prkosnog inata, što zbog samih sebe i naše ispravnosti. U krug se vrtimo, iz kruga pobjeći ne možemo. Vrtlog misli, osjećaja, zabluda. Jesmo li mi ti koji smo u pravu? Ili su svi drugi ti koji su glavni uzrok naših problema? Drugi koji su…

Više... »

Bili smo jednom ekipa Anno, Rexy i ja…


Znam da kasno palim, ali jebi ga trudim se izbjegavati pisati osvrte na hit teme  iz mejnstrim svjetova, kojima realno nikada nisam stopostotno pripadala, no na jedan se moram osvrnuti (da, da tjednima kasnije), ali ne kritički prema mršavoj strani, niti potporno prema debeloj. Moram se osvrnuti sama prema sebi, jer bili smo jednom ekipa Anno, Rexy i ja. Kada…

Više... »

We are all a little bit crazy…


Ma, što god  vam pričali, vjerujte mi, ne postoje najljepše ljubavne priče na svijetu, čak ni u bajkama. Sjetite se samo priča za laku noć o princezama i prinčevima, one uvijek završe kobno ili po jedno ili po oboje.  Uvijek je neki klinac po srijedi zbog kojeg i najjača ljubav padne na koljena. Uvijek u svakoj priči ima više patnje…

Više... »

Ne ti nisi tolerantan, ti si jedan običan trol (bez obzira na spol i sve ostalo)…


Svakodnevno nas bombardiraju raznim člancima, žutilom i tekstovima od nulte važnosti za čovječanstvo. Hoćeš o sisama starleta, pjesmama pjevača, raznoraznih super turbo popularnih društvenih okupljanja, događanja i ostalih brljezganja koji služe samo da se popuni prazni hod štampe. I umjesto da takvi članci unesu šarenilo u (i tako) sivu ekonomiju, loš društveni poredak i skupoću življenja kod nas balkanaca unosi…

Više... »

Oko moje, oko ti tvoje…


Ako su oči zrcalo duše, ovozemaljski portali koji vode u samu suštinu čovjeka, kako se onda uspijemo prevariti u ljudima? Kojom vještinom nas prevare, zavaraju, obmane i na kraju povrijede jednim treptajem oka? Postoje li urokljive oči ili su to i dalje samo priče kojima plašimo malu djecu? Koliko puta ste samo nasjeli na nečiji izravni pogled ispod obrva i…

Više... »

Tko o čemu? Iva o sramu (da ne povjeruješ)…


U pomanjkanju ideje, svašta se čovjeku pomiješa u glavurdi, pa tako i meni. Prvo sam htjela pisati o životu na našim prostorima, na našem silnom i brdovitom Balkanu, ali već znamo sve-tvrde glave, jaka leđa, puna srca i ponos trpe presing stoljećima. Naučili se s vremenom suživjeti sa čizmom nad glavom, tako da nema smisla pisati išta. Osim zaželjeti da…

Više... »

Pišem si pismo…


“Oproštaj dan sebi, jer bol se proživjeti, preživjeti i ostaviti mora-boli više od hiljadu i jednog uboda nožem, jer zvuči kao izdaja, bez obzira koliko god oslobađa” Koliko nam je potrebno vremena  za preživjeti bol i izaći kao sretan čovjek, a ne postati i ostati sjena od onoga što smo bili prije? Vjerujte mi, jer ja ne znam lagati-bol je…

Više... »

Miris žene…


Koliko puta ste prošli kraj nekoga tko je odisao vama već poznatim mirisom? Okusili nešto i u trenu bili lansirani u neko sada već prošlo i zaboravljeno vrijeme? Ako ste poput mene, događalo vam se često. Iznenada i iz vedra neba. I onda ili ste sjetni ili zadovoljni doživljenim. Najgori su mirisi koji asociraju na prošlost koja spava duboko u…

Više... »

Zaboravljeni među nama…


21.st. vrijeme modernizacije i tehnološke evolucije. Sve ono što nam se (ne tako davnih dana) činilo nedostižnim i dalekim-danas postoji, danas se koristi. Pričamo na uređaje veličine komarca, šaljemo virtualne poljupce miljama daleko, globalno smo ujedinjeni u borbi protiv gladi i siromaštva-samo jednim klikom like-a iz udobnosti vlastitog doma. Znamo sve. Vidimo sve. Ili se barem tako uvjeravamo. Uistinu živimo…

Više... »

Idoli među nama – žena, mašinica, tattoo…


Razgovarajući u uredništvu s mojim divnim kolegicama, tražeći inspiraciju za neke nove projekte, došla sam do ideje –„Potražimo inspiraciju među nama, među ljudima koje susrećemo svakodnevno, pišimo i o njima“. Svaka čast svim našim divnim idolima-što živućim, što odavna umrlima, ali naši gradovi i naša mjesta su prepuni inspirativnih ljudi, zar ne? Samo se okrenite oko sebe i sigurna sam…

Više... »

Ne postojiš…


„Gdje je nestao život koji se živi? U kojem svijetu se sakrio? Gdje je nestalo vrijeme koje je predodređeno samo za nas?“- i dok ja jurim ulicama mojega grada, ganjam egzistenciju, ovakve misli meni lutaju glavom. Svaki puta, ali za fakat, svaki vražji puta. Zašto? Pa recimo zato što mi je dosta jurnjave. Zato što poželim ponekad i stati i…

Više... »

Mačkarica…


Kažu da umjetnici vole mačke, a vojnici pse. No, koliko u tome ima istine ja iskreno ne bih znala. Ja sam Mačkarica, ali sam i velika ljubiteljica svih stvorova, pa čak i tih slinavih pasa. I sporih kornjača i predivnih leptira, ali sam Mačkarica u originalu i ponosim se time. Ako niste znali, mi mačkarice i naši mačkari nismo baš…

Više... »

Pakao – su glupi ljudi…


Obožavam, jednostavno obožavam ljude Zbitoglavce (op.a. pročitaj od J.M.Auel „Pleme spiljskog medvjeda“/ iz ciklusa od 6 knjiga zvanog „Djeca zemlje“/ pa ćeš saznati tko su Zbitoglavci, a ostale nastavke pročitaj iz gušta, jer je jebeno dobro štivo). I, moram priznati, ljudi moji, ja im zavidim (tim Zbitoglavcima, ne), oooo kako im samo zavidim. Nisu ni svjesni koliko su sretni. Ostali…

Više... »

Pain killer…


Dođu tako meni (i vama) oblaci kojima se svi raduju (jer će da bude paradajza ako padne kiše), a sa njima dolazi i sparina i moja meteoropatska glavobolja. Ne znam kako vi, ni kako je kod vas, ali kod mene i na mene svaka prirodna pojava utječe do krajnjih granica. Hoćeš od Mjeseca i njegovih nesanica, hoćeš od Sunca i…

Više... »

Biti ili ne biti…


Ne tako davno (kada je recesija zdrmala cijeli svijet, a s tim svijetom i naš silni Balkan) ostadoh bez posla. Grbavo stanje, sranje i situacija do jaja. Malo dijete u kući, muž koji radi kao zaprežni konj i ja. Bez posla. Na burzi. Luda. Svaki razgovor za posao (koji je uvijek bio -„e, to je sada to, idem raditi“) završavao…

Više... »

Pametnom dosta i na jednom…


Upravo sam si skinula Word na sve i jedan aparat koji posjedujem (naravski radi se o svim ovim pametnim komunikatorima u mome okruženju; iskreno brijem da mogu i u wc bih ga ugurala, ali jebi ga moj wc i dalje ima samo funkciju za primanje sranja doslovno, a ne u mom pisanom obliku), jer sam pod zadnje postala praznoglavac. Em…

Više... »

Pismo bivše djevojke…


Voljela bih reći da sam tako jako ljuta na tebe. I da sam danima plakala nakon što si me ostavio. Ali nisam. Zapravo sam u par sati skupila misli, sabrala sliku svog života i krenula dalje nasmiješena. Zašto ovo pišem? Zato što se bivše ljubavi ne moraju mrziti. Zato što ostavljena žena ne mora uvijek biti ona koja reže vene,…

Više... »

Eureka…


I dođe tako trenutak kada zasmrdi vlastita odluka (u mome slučaju donijeta iz vedra neba mlade buntovnice) smradom smrdljivim i zasmrdi mi dan. Jebi ga Ive, trebala si znati da Vrag uvijek dođe po svoje, pa sada jedi govna s osmjehom na licu. I dođe tako taj smrad i bude mi usrano. Teško. Jebeno. I bude mi žao. Traje to…

Više... »

Ljepota…


Ljepota je nemjerljiva. Pogotovo ona koju sakrivamo unutar sebe daleko od znatiželjnih očiju. Daleko od stranaca. Daleko od drugih, da nam je ne ukradu. Uprljaju. Zagade. Ljepota je, po mome skromnom mišljenju, jedino oružje koje obara bez metka. Udara ravno u mozak i lomi u koljenima. Od nje i zbog nje umirali su mnogi. I umirati će mnogi. Pogotovo oni…

Više... »

Moram li te voljeti?


I tako vođena sobom, čitav svoj život mali, naučila sam se reći što mislim. U lice. U nos. Tako ću i sada. Sa svima sam pristojna. Ali, brate to ne znači da ih (da vas) sve volim. To ne znači ništa, osim da se znam kontrolirati (više-manje). One koje volim, volim i oni to znaju. One koje ne volim –…

Više... »

Sjećam se…


Kako miriše djetinjstvo? Kojim sjećanjima se broji? Koliko dugo ono traje? Pitanja su koja postavljamo u dobi kada bi dali sve samo da smo opet mali. Samo da doživimo djetinjstvo na tren. Dok s druge strane, u tom najljepšem djelu ljudskog postojanja mi se brinemo oko banalnih i tako nebitnih stvari. Jesu nam noge krive? Jesu li nam narasle cice?…

Više... »

Mamasita…


Od svih onih čit čat susreta sa rendom ljudima, najviše volimNE one s dušobrižnicima. Znate onaj tip ljudi koji vas konstantno ispituju glupa pitanja, daju savjete koje ih niste ni tražili, pametuju, sufliraju i nadasve vansvemirski se iščuđavaju vašim odgovorima? E, baš ti takvi. Vjerujem da ih i vi imate jako, puno, mnogo kao što ih imam i ja. Samo…

Više... »

Malo dobrih ljudi…


Bilo bi odlično kada bi sva svoja govna mogli lopatom istresti na hrpu odlagališta pod nazivom „Svakodnevna govna odložite slobodno kod nas“. Svaki problem činio bi se lako rješivim, jer bi ga, logično, istrpali kod nekog drugoga. Bilo bi to vansvemirski uistinu, istresli bi gorčinu, a preuzeli svjež zrak upakiran u mirisni borić koji bi nosili oko vrata. Mjesta u…

Više... »

Balon…


Svakodnevno se budimo u balonima vlastitog života. Percepcija, zrelost, znanje i ostala psihološka sranja koje nas određuju uvjetuju boju i vrstu balona. Čak i njegovu veličinu. Ili bi barem trebali. Recimo ja, kada mi je sve bilo po špagi u njega sam bez pola frke potrpala hamper sreće i vagon ljubavi i bio je zelene boje. Onda s druge strane…

Više... »