Browsing Category : Lover’s caffe

Odluka…


Igorova mama nije mogla sakriti iznenađenje kada ju je ugledala. -“Ana dušo, došla si biti uz Igora?” – “Teta, molim Vas, recite mi gdje je on, moram ga vidjeti prije vjenčanja.” – “Nešto se dogodilo?” – “Ne, to jeste da. Samo ga moram vidjeti.” Pogledom je prolazila po pomno uređenom stanu. Na jednoj polici još je njihova slika. Baš iz…

Više... »

Važan trenutak…


Nije trebalo dugo da ju primijeti. Stajala je na kraju ulice nikada ljepša. Zagledao se u njeno lice i zaneseni pogled. Zaželio se javiti i zagrliti. Poželio je puno toga. Kao recimo, priznati joj da je nešto najljepše što je imao, da ju nikada i nije prestao voljeti. S druge strane, znao je da to ne može napraviti. Ne može, jer već ju je…

Više... »

Odluka…


Iza Igora je neprospavana noć. Cijelu noć se prevrtao po krevetu, toliko pitanja je tražilo odgovor. Satima je buljio u zidni sat. Nedostajala mu je njegova soba i roditeljski dom. No previše ga je plašio brak da bi sada samo bezbrižno ležao. Oduvijek je tako. Braka se plašio i prije, zato je i ostavio Anu. Nikada nije spreman za bilo…

Više... »

Sutra se ženi…


Nebo nad Zagrebom postalo je sivo. Lagane kapljice kiše padale su na prazne ulice. U jesen je grad prazan. Pogotovo ako je obični kišni petak i činjenica da je definitivno bolji izbor TV i kauč. Ako pitate Anu Horvat dan je prebrzo tekao. Trebalo joj je dobrih dva sata da se odluči za casual stil i još dva sata za…

Više... »

Da li je kraj?


Napokon se sve počelo vraćati na staro. Barem je Ana tako mislila. Nije ga vidjela ni čula već danima. Otkako je otišao onu noć dio nje bio je razočaran, jer očito mu nije više važna. Da mu je važna već bi ju nazvao i stajao s buketom ruža pred njenim vratima. Tako barem rade u knjigama. Oduvijek previše sanjari. Pa…

Više... »

Lutanja bez cilja…


Tu noć je shvatio da Ana odavno nije njegova. Pojačao je muziku i krenuo. Doma nije htio, trebao je biti sam. Za par dana se ženi djevojkom kojoj su važniji nokti i modne marke od njega. Djevojkom koja ga primijeti jedino kada potpiše važan ugovor i kupi avionsku kartu za neobične ali primamljive destinacije. Njegova buduća supruga je zbilja bomba,…

Više... »

Nepozvani gost…


Na vratima je stajao Igor. Naravno da ništa ne može proći a da on sve ne zakomplicira. Gledala je u njegove duboke oči i na tren su je ponovno uhvatili leptirići. Prokleto zgodan i neodoljiv stajao je pred njenim vratima skrivajući nelagodu. Nije se puno promijenio ali eto, izgledao je bolje nego ikada. Ana je sjetno uzdahnula i ljubazno ga…

Više... »

Karlo ili Igor?


Odlučila je definitivno prešutjeti posljednja 24 sata i prepustila se Marininoj priči o klincima i poslu. Slušala je frendicu dok je vrtjela žlicu u polupraznoj šolji, mislima u prošlosti i sinoćnjem susretu. Marina je ne smetano brbljala o dva mala vragolana i novoj dadilji koja je 100 puta gora od prošle gospođe Horvat. “Mislim dopušteno je ne slušati o tome…

Više... »

On se ženi… (2. dio)


Svezala je kosu u visoki rep i otrčala do kupaone. Pogledala je u mobitel i vidjela 3 propuštena poziva. Naravno prijateljica,kako je uopće mogla i pomislit da je Igor. Pa Igor se ženi. On ima nekog i sretan je. Uostalom Igor za nju ne bi trebao ni postojati. Pogledala se u zrcalo. Na licu se primjeti umor. Previše umora suza…

Više... »

Odlučio se oženiti…


Pila je svoju prvu jutarnju kavu i promatrala grad, grad koji se budi, oduvijek isti… i radnike, već na zgradi preko puta… dječake koji su pretrčavali zebru i bakicu koja se vraćala s kruhom i jogurtom doma. Reklo bi se svakodnevica… i bila je. Sve uvijek isto, osim Ane. Povukla je dim cigarete i pitala se “Što se dovraga događa?…

Više... »

Obećanje ljubavi…


Ljubav je kompleksna tema. Često okrutna, nimalo pravedna ali opet najljepša stvar na svijetu ako se može svrstati u „stvari“. Čovjek je potpun samo kada voli, kada njegovo srce pripada nekome potpuno, istinski i iskreno. Srce ne bira, ono ne zna ni za dobro ni za loše, ono jednostavno bude „uhvaćeno“ jednim pogledom dok prelaziš ulicu ili čekaš na stanici.…

Više... »

Crtica o ljubavi…


Obojila sam te u sve boje ljubavi i prigrlila jako svome srcu. Sakrila od svih nedaća ovog vremena, utisnula duboko, u sebe, daleko od svačijeg pogleda. O našoj ljubavi neće pričati. Našu ljubav neće veličati, nitko za nju neće ni znati jer ćemo je čuvati u samo našem svijetu, svijetu koji smo sami od ljubavi satkali. Neće se pisati priče…

Više... »

Neka nova ja…


Još uvijek pokušavam da se shvatim i prihvatim ovu „novu“ sebe. Još uvijek se navikavam na nasmiješen odraz u ogledalu, na ženu sa osmijehom. Ona blista. Ja je vidim da blista. Oči su joj svjetlucave, osmijeh joj je razvukao usne. Srećna je. Da li je moguće da sam to ja? Čini mi se da samo još do jučer u tom…

Više... »

Srce se do kraja dalo…


Opasno je ovoliko osjećati, opasno je toliko voljeti bilo koga. Naročito zvijer. Šta je meni to bilo, šta sam mislila da sam, kad sam pomislila da mogu tebe umiriti? Da bi ti mogao biti sretan pored mene? Šta sam ti to ja uopće mogla pružiti što ti već nisi negdje uzeo i što nisi već negdje imao? Budala. Ali opet,…

Više... »

Iskušenje, jedno za drugim..


Nakon zadnjeg puta, nakon prelijepih trenutaka u njegovom gradu, ‘Nisi me baš uvjerio da sam poželjena’- pomislih, sjećajući se kako je svoje hladne ruke provlačio kroz moju kosu a usnama mi oduzimao dah. Valjda se probudila ona ženska pohlepna filmska želja; da me vine u zrak, izgovori najčarobnije riječi ukazujući mi na nedostajanje kao i već isplaniranu budućnost. I sve…

Više... »

Njegov grad, 16.02.2016.


22:00, sjedim sama na stanici u njegovom gradu. Sjedim i čekam ga, jer on mene opet nije čekao. Razne misli mi se vrte po glavi, nekakav čudan osjećaj kruži mojim tijelom… Nismo se vidjeli od 05.12.2015 godine. Najkraći period od kada se znamo ali opet tako dug za mene. Kao da je prošla vječnost. Palim jednu cigaretu za drugom. Sjedim…

Više... »

O tebi…


Mogla bih o tebi pisati danima. Bez prestanka. Lako je, kad si mi konstantno u glavi, u mislima, u riječima, u svemu što radim. Stalno si tu. Nedostaješ. Da barem mogu tako da te izvučem iz misli i zagrlim te onako najjače… Da umirim ove nemire, i ovu potrebu za tobom. Toliko te volim. Ova ljubav već sad je nemjerljiva,…

Više... »

Crtica u mislima…


“Ali, ali ja ti više nemam što dati…pružiti!” vikala je otimajući se iz njegovog zagrljaja. Sviđao joj se…jako…čak i previše, ali nije si mogla dozvoliti još jednu pogrešku. Bila je već tako slaba…umorna i prazna… Bio je uporan, znao je kako se ona osjeća i bio je u takvoj situaciji više puta. Uvijek je odustajao ali ne i ovaj puta.…

Više... »

Katanac


Nakon 11 godina… Od danas, neka katanac zaključa sve. Stari most neka svjedoči, a hladna ljepotica sakrije ključ da ga nitko nikad ne nađe. Ona je to zaslužila. Ona, velika ljubav. I neka nikad nitko ne uzme sebi za pravo da je na bilo koji način pokuša spomenuti u negativnom kontekstu. Bila je velika, a negdje na dnu rijeke će…

Više... »

Čekam te…


Želim ti reći nekoliko riječi. Onih koje me duboko tište a ti nisi tu da ih čuješ. Pa ću ti ih onda ovako, kroz svoje pero reći. Možda se čak te riječi ne mogu dobro ni izreći, jer one se jednostavno osjećaju. Žudim za tvojom blizinom, za tvojim glasom. Žudim za tvojim zagrljajem, tvojim pogledom blagim. Toliko mi nedostaješ, a…

Više... »

Novi ti… nova ja…


Voljela bih napisati nešto sretno, veselo, zaigrano. Ali sve što sada osjetim je nepodnošljiva bol i nemir. Voljela bih u priču ubaciti leptire, šarene…lepršave… Mašnice i cvjetiće… brdo sunčevih zraka i smijeh. Tvoj i moj smijeh u rano jutro dok svi spavaju. Dok nam sunce ulazi u hladnu sobu, a mi se mazimo i grlimo. Snijeg ponovo pada, i zatrpat će nas opet ali…

Više... »

Samo jedan život, samo jedan pokušaj…


Znate onaj osjećaj… kad nekoga toliko volite, a taj netko vas toliko raspizdi da ostanete bez riječi i želite mu samo opaliti pljusku? Onako pravo ženski! Pljus! I onda se u glavi upali lampica da ste tog nekoga povrijedili i počnete ga ljubiti i grliti… Samo ljudi do kojih vam je zaista stalo vas mogu izbaciti iz takta, izbiti iz…

Više... »

Onaj netko…


Postoje ti neki ljudi zbog kojih letiš i utorkom. Dovoljno je da nazovu… Čuješ im glas i sretna si najsretnija… Postoje ti neki ljudi koji ti razvuku osmijeh u stotinki, toliko da ličiš na Mickey Mousa… Postoje ti neki ljudi zbog kojih je tebi sunčan dan čak i kada kiša pada danima i tvoj grad, kao da se lagano pretvara…

Više... »

Znaš li?


Znaš li kako je to kada voliš, kada se nekome bezuvjetno daš? Znaš li kako je to kada ti netko kaže Zauvijek TI, a onda s drugom nestane? Nadam se da nikada nećeš saznati, Da tu bol nikada nećeš osjetiti. Da nikada ne saznaš kako je biti živ, a iznutra umrijeti. Znaš li da me i sto puta ostaviš komadiće…

Više... »

Zimski dječak


Jedan pogled je dovoljan da ti potvrdim sve, nije potrebno klimati glavom… Riječi su suvišne i gube značenje Dodirom mi pričaj, pričaj mi o nama Svaku moju boru dotakni S lica mi kosu nježno pomakni Prstima mi prođi kroz kosu, dok zatvaram oči i puštam te da vodiš… Nisi ni svjestan koliko mi značiš. Koliko su dani bez tebe i…

Više... »

Nedostaješ


Koračam kroz noć Tišina. Bol para tijelo Nedostaješ. Srce vrišti Nitko ga ne čuje. Muk Boli koliko nedostaješ Pogled mi leti u nebo Zvijezde mi se smiješe Kao da me žele utješiti. Ali nitko osim tebe, Osim tvojih toplih očiju Utjehu ne može dati. Nitko osim tvojih Nježnih usana Moje srce ne može oživjeti. Nedostaješ….boli koliko nedostaješ.   Vlasta J.

Više... »

Zauvijek… TI


U mirisu prvog proljetnog jutra…Ti U razigranim krošnjama jasena…Ti U zrakama plahog sunca…Ti U kapima jesenje kiše….Ti U smiraju dana, šapatu noći…Ti U posljednjem dahu duše moje…..Ti Sklupčana u Tvom krilu, Obavijena Tvojim nježnim zagrljajem, Uz šapat Tvog mekog glasa, Dotakla sam svu sreću ovoga svijeta… Vlasta J.

Više... »

Ledena kraljica…


Um mi je trenutno prazan. A zapravo toliko toga osjećam… Ne znam da li bih trebala tako pisati. Ja koja obično pišem samo stihove. Previše je promjena u meni. Nije to čak ni reset mozga, samo  overflow misli. Zato mi je trebala stanka. Da ne mislim o ničem. Da to budem samo ja.  I da ne stavljam svoje emocije u…

Više... »

Sanjam navečer…


Sanjam navečer. Sanjam da ljudi plešu kao što su prije plesali. Da plešu valcere i slične plesove, lijepo obučeni i svi gumbići na košuljama su ulašteni sjajni i uredno zakopčani. –Mogu li Vas zamoliti za sljedeći ples? Duboki naklon, ispružena ruka, smiren pogled i trenutak iščekivanja. -Ovaj ples sam inače mislila preskočiti, malo odmoriti i na terasi u pogledu uživati,…

Više... »

Ono što smo postali…


Gledaš me, Onako ispod oka… Dok se oblačim i pakiram kući. Ljuto ili žalosno? Oprosti, Ne mogu dokučiti. Sunce se javilo I obasjalo ti oči. Njihovu toplinu I boju čokolade Umrljanu žutim točkicama. Nasuprot mene, Sklupčan, šutiš… Jedino što te odaje Tvoj je brk, ma kako čudno zvučalo… Dok se zaludno trudiš Zadržati hladan izraz lica. Ti mrziš ono što…

Više... »