Browsing Category : Odabrana

Ujedinjenje…


Taj dugo sanjani trenutak, to uzbuđenje i miris ljeta u zraku. Tisuće nogu koje letaju vamo tamo i žure, tisuće ruku koje vrijedno rade, spremaju gozbu kakvu galaksija nikada vidjela nije. Čak i veću od one što su je stari spremili za krunidbu pokojnog kralja. Ujedinjenje. Knjiga i Žezlo. Znanje i Vlast. Zadnji put bili su zajedno prije smrti davnih…

Više... »

Sumnja…


Ležao je pokraj žene kojoj je znao svaku poru na licu, mijene u raspoloženju i skrivene želje. Poznavao ju je bolje no ona sebe samu. Ležao je kraj svoje voljene i osjećao nemir. Nije se mogao opustiti. Nije je mogao dotaknuti i nije mogao zatvoriti oči i spavati. Bezbrižno. Snom pravednika. Trebao je. Ona je bila ovdje. Tama je pobijeđena…

Više... »

Želja…


Nisam razmišljala da bih tako mogla voljeti. Da bih mogla pripadati. I to u svijetu u kojem sam se uvijek osjećala kao potpuni stranac. Nisam se nadala da bih mogla željeti nekog toliko, trebati… više nego zrak. I okus krvi na usnama. A tako ga trebam. I znam dok sam ovdje, zarobljena u kutevima vlastitog uma… on je negdje. Izgubljen.…

Više... »

Stanje uma…


Ne možeš se nikada zaista vratiti sebi, kad se jednom izgubiš. Uvijek ostaje jedan dio tebe koji fali.. kako neobično, kao ud koji su ti amputirali. nema ga, ali i dalje boli. Osjećaš i trnce na mjestu gdje je samo prazan prostor. Osjećaš i vrućinu i hladnoću i besmisao svih tih utisaka… a ne možeš ih odagnati. Postoji pakao. Nije…

Više... »

Bit ćeš dobro…


Tek što je otišla, već se ponovno našla ovdje. U istoj, hladnoj sobi, koja je sada bez Suzy djelovala još mračnije. Sama. Pogleda uprta u goli madrac na kojem je još do prije par dana bila ona vesela i pomalo smiješna, šarena posteljina. Golo. Mračno. Mirisao je na smrt i beznađe.  Evelin je klonula i samo tužno sjela na pod.…

Više... »

Tama je uvijek tu…


Živimo mnogo života. Nosimo mnogo imena. Susrećemo uvijek iste duše i naši su strahovi uvijek isti. Sve dok ne zatvorimo krug i ne otplatimo dugove. Dok ne pronađemo iskru božanskog ili trun demonskog u sebi. I ne vratimo se kući, tamo gdje je sve počelo, negdje na samoj ivici, raja i pakla. * * * Sklopila je oči. Ta prestrašena…

Više... »

Vrata…


“Ne mogu te probuditi. Ležiš ovdje toliko lijep. Kao slika. Ali ne želiš otvoriti oči. Zašto ljubavi? Zašto ne otvaraš oči? Molim te… molim te, otvori ih na tren, samo na tren ih otvori, za mene… molim te…” – jecala je držeći ga na svom krilu, moleći ga kao da samo spava. Vani čuli su se udari munja. Lomovi energija,…

Više... »

U tami i boli…


Odvojiti Evelin od Damienovog beživotnog tijela, bila je nemoguća misija. Svojom je boli, stvorila neprobojnu zaštitnu kupolu, kroz koju nitko nije mogao prodrijeti. Alisa je pokušala sve. Ali Evelin je bila poput neprobojnog bedema, koji je danima ležao na tratini. Svećenstvo je stajalo i klečalo oko sfere, mantrajući i pojeći napjeve, zazivajući sile Drevnih, zazivajući Evelinino ime kao molbu i…

Više... »

Pad velikih…


U onom trenu kad su udarili jedno o drugo, izgledalo je kao da se sudaraju dva svemira. Evelin je oborila Argusa i pomakom ruke pokosila prvi val. Zatim su na nju nasrnula braća. Udarci, ugrizi i lomovi energija. Običnim ljudskim očima ništa od toga ne bi bilo vidljivo. Cijela bi borba izgledala kao lagani talas, za ljetne omare kad ti…

Više... »

Svijetlo i tama


Prizor iz Alisinog sjećanja prestravio ju je. Hodala je gore dolje palačom, znajući točno gdje se njena sestra sad nalazi, ali je svima zabranila da je uznemiravaju. Bila je to trauma kojoj je pažljivo trebalo prići. Vrlo pažljivo. Trauma koja se taložila stoljećima i nije mogla nestati jednim zagrljajem i razgovorom. Hodajući gore dolje niz hodnike, odjednom je osjetila nemir.…

Više... »

Nečista…


Alisina priča… Kao da sam živjela tuđi život. Nisam si znala ni ime. Mrzila sam svoju sestru, koja nije znala ni da postojim. Bila sam sigurna da je ubila naše roditelje, a onda mi je spasila život. Nisam si htjela priznati ni da je ona moja sestra, gledala sam na nju kao na izmišljen lik, koji je ukrao moje sve.…

Više... »

Eter…


Ležale smo na dnu. U blatu i vatri. Moja sestra i ja. Zagrljene i polomljene. Blato nas je vuklo, a vatra opkolila. Gledale smo se izgubljeno. Sve oko nas činilo se nestvarno. Ležale smo u samom grotlu pakla. Pokušavala sam Alisu što više povući k sebi, osjećala sam da se gubi i da joj je dah težak. Bila je mnogo,…

Više... »

Sestre…


Grleći Drevne osjećala je snagu koju nije mogla ni pojmiti, a u tome trenutku Tama je udarila u nju poput kamena. I prvi put dvije su se jedinke naše jedna nasuprot druge. Potpuno iste ali potpuno drugačije. Ako misliš da smo iste varaš se! – prodere se Tama Ja znam da smo iste. I da samo zajedno možemo pobijediti. Pobijediti?…

Više... »

U bezdan…


-Pratit ćeš me u stopu gdje god da pođem, ali ja ću te pokoriti. –Hoćeš li zaista? Tako si slaba, običan vjetrić te skoro od puhao… -Misliš da si moćnija, da si jača? -Ne mila moja Bjelino, ja to ne mislim. Ja to znam. Gledala je u istom smjeru kao prije. Ali svijet je izgledao drugačije. I strme litice i…

Više... »

Uzdizanje Odabrane


Suočena s činjenicom da ništa od onog u što je vjerovala čitav svoj ljudski život nije istina, Evelin se počela privikavati spoznaji, da više nikad, ništa neće biti isto. Više nikad neće živjeti kako je navikla. Uspomene koje je imala bile su posve lažne. Vrijeme kao takvo, shvatila je, samo je izmišljen pojam kojeg svatko tumači na svoj način. I…

Više... »

Kraljica?


Kad je napokon otvorila oči, sve joj se činilo mutno i beživotno. A zatim je oko nje sve bljesnulo. Otpuhnula je pramen kose s lica i pridigla se. Ležala je na velikom krevetu, ušuškana u najtopliji i najnježniji prekrivač na svijetu. Rukom je lagano prešla preko zlatom izvezenih slova koje nije razumjela ali su joj se činila poznata… -“To su…

Više... »

Plava krv…


Njegove ruke bile su nježne a oči mračne, duboke ali nekako tople. Bio je strašan ali toliko primamljiv. Poput rastopljene, tamne čokolade. Htjela se ponovno vratiti u dane kad su se zaljubili, ali u tom je trenutku osjetila žeđ. Želja za krvi prenula ju je iz fantazije o ljubavi. Užasnuta odmaknula se od njega, i odvukla u kut sobe….  …

Više... »

U lov…


Spoznaja da više nije ljudska plašila ju je. Bojala se izaći na ulicu. Bojala se svog odraza u ogledalu. Bila je ista ali posve drugačija.  Život joj se činio besmislenim kao i samo postojanje.  S njim, nije razgovarala. Krv je odbijala piti a hrana joj se gadila. Nekoliko dana provela je sklupčana na krevetu poput izgubljenog mačeta u kartonskoj kutiji,…

Više... »

Odabrana…


Neke su noći obilježene, kao i neki ljudi. Neki se scenariji uvijek ponavljaju. I neki se ljudi uvijek iznova rađaju. Poneki shvate da ništa nema smisla i da od tog ne mogu pobjeći. Poneki misle da sve ima smisao i uporno pokušavaju živjeti normalno. A onda se jednog jutra probude u svijetu koji više nije “njihov”, ne shvaćajući da su…

Više... »