Browsing Category : Patuljkove priče

Mokra priča (drugi dio)


Uspravim pogled i ugledam ogromnu santu leda koju je ocean vukao gdje god mu se prohtjelo. Hladnoća koja me prožela bijaše najjača do tada – štoviše, toliko jaka da se trenutno počnem smrzavati! Teško mi je opisati taj osjećaj: iako sam se naglo povećala i narasla, postala sam znatno lakša nego prije! Čvrsto sam se stisnula uz ostale koje su…

Više... »

Mokra priča…


Bok! Dopustite da vam se predstavim: zovem se… Zapravo, nemam neko određeno ime kojim biste me mogli zvati. Nijedna od nas ga nema, pa mi niti ne nedostaje. Tako je vjerojatno zbog toga što nas ima bezbroj, pa bi bilo smiješno smišljati ime za svaku. Dobro, nema nas baš bezbroj, ali nas ima strašno, strašno, straaašno puno! Osim toga, vrlo…

Više... »

Plivanje i prijatelji stari za oboje srna Dora ne mari…


Dabar Hrabar je bio najsretniji kada se nalazio u vodi, i to se vidjelo: dok je na kopnu djelovao nespretno i nezgrapno, kroz vodu je lakoćom pomicao drvene trupce praveći svoje brane. Voda je bila njegov element, a to što su vrlo teške stvari poput drveta i granja u vodi bile znatno lakše, samo mu je išlo u prilog. Kupanje…

Više... »

Kako je jedna pčela učinila velika djela…


Vrijeme je bilo slično našemu, ali šuma potpuno ista. Samo što je kraj zime došao naglo i neočekivano, pa je gotovo preko noći šuma, umjesto bijelog, odjenula novo, šareno ruho. Upravo su zato mnoge životinje i dalje ostale u svojim domovima, a neke su još uvijek spavale zimski san. Usred šume je stajalo skromno drvo divlje jabuke i također proživljavalo…

Više... »

Zašto su bezbrižnu mladost zaposjeli tuga i žalost…


Iz rupe u drvetu se čulo pijukanje.             »I onda pronađete staro drvo javora ili breze, primite se za deblo, nježno zagrebete koru dok ne poteče sok i prođete pandžama kroz njega«, kaže djetlić.             Četiri ptića su i dalje pijukala.             »Tako namazanim pandžama prođete kroz krijestu začešljavajući je unatrag.«             To im je i pokazao.             »Višak soka…

Više... »

Jako je teško istome rodu stalno pričati istu zgodu…


»Bila je kasna jesen. »Ježiću«, prekine ga Srna Dora, »znam tu priču napamet. Svi je dobro znamo jer svi smo u njoj.« »Ma znam to i ja«, pokunji se Jež Kruška, »ali kad je toliko volim pričati. A već dugo nisam sreo nikog novoga kome bih je ispričao, pa onda pokušavam s vama.« Srna, poznata po svojoj dobrohotnosti, nikad nije…

Više... »

Dolazak proljeća i novih bića…


SLUČAJNI JUNACI Prošla je još jedna zima ustupivši mjesto iščekivanom proljeću. Snijeg se lagano otapao i sklanjao vjesnicima proljeća, šumski puteljci postadoše prohodni, krošnje se nježno zazelene, a livade zamijene snježni pokrivač mladom travom i prvim šarenim cvijećem. Vjerojatno ne postoji šumska životinja kojoj ta promjena ne godi (osim možda Medvjedu Mrkom koji je bio na glasu kao velika spavalica),…

Više... »

Samo je ljubav toliko jaka i najteža zadaća joj je laka…


Rijetko se koja životinja iz šume uspjela prisjetiti ovako duge i hladne zime – ledena studen došla je upravo onoliko ranije koliko se dulje i zadržala. Čak je i Sova Sofija pogriješila misleći da jedno godišnje doba ne može baš toliko trajati, a ona inače sve vrlo dobro zna i pamti stvari koje većina ne može. Doista, bila je to…

Više... »

Jedna nevjera zauvjek otjera…


»Vjevericom???« prekine ga Zelenko. Žan-Žak ništa nije rekao: samo je pognuo glavu među krila jasno dajući do znanja da je zeko pogodio. »K-k-kako si znao?« upita ga dabar. »Pa rimuje se«, odgovori Zelenko. »Ne sa pticom već sa vjevericom. Rima štima.« »J-j-ja bih rekao sa ž-ž-žabicom!« »Žabicom?! Nemoj pretjerivati, Dabar Hrabar, kako bi se uopće ptica i žaba mogli poljubiti?…

Više... »

Zelenka zanimaju mnoge stvari za koje većina ostalih ne mari…


Tišinu koju je uzrokovala opća zbunjenost prekine, a tko drugi, Zeko Zelenko: »No? Hoće li nam itko objasniti što se ovdje zapravo događa?« »Ja op-p-pet n-n-ništa ne raz-z-zumijem«, zamuca Dabar Hrabar. »Nitko ne razumije«, utješi ga Sova Sofija, »no uskoro bismo mogli saznati.« »Nisam sigurna da li želim išta saznati«, ubaci se Srna Dora. »Ma hajde, Doro«, uzvrati joj zec,…

Više... »

Dok stoji pokraj dvije nove ptice Elvis sramno krije svoje lice…


Sve životinje su netremice gledale u ružičastu pticu koja je upravo došla u šumu. Sletjela je na kruškinu granu baš uz Djetlića Elvisa, tako da se ovaj sada nalazio između dvije ptice-pridošlice zbunjeno pogledavajući čas u jednu, čas u drugu. »No, reci nešto!« kaže došljak. Zlatna vuga je šutjela skrivajući pogled. »Pa zar ti nije drago što me vidiš?« Cecilija…

Više... »

Ako ponašanje nije na visini, na koncu ostaješ sam u manjini…


Kad je Cecilija otpjevala svoju pjesmu, šumom su odjeknuli glasan pljesak i vika. Nijedna životinja nije mogla ostati ravnodušna nakon tako krasnog pjeva, pa su sve lupale šapom o šapu ili krilom o krilo jasno iskazujući svoje oduševljenje. Sve, osim Djetlića Elvisa koji se prijeko mrštio sjedeći na svojoj grani tik uz glavnu zvijezdu šume – zlatnu vugu. Čak nije…

Više... »

Prekrasna pjesma zlatne vuge, brzo privuče prijatelje druge…


Doista, pjesma koju je zlatna vuga Cecilija tako blagozvučno cvrkutala bijaše prekrasan dar za sve stanovnike šume, a vjetar ju je nježno prenosio do njenih najudaljenijih krajeva. Zbog njene ljepote, a i činjenice da su zimi ovakvi zvuci vrlo rijetki, pjesma nije mogla proći neopaženo. Tako su sve budne životinje dobro čule vugin pjev, a one koje su spavale utonu…

Više... »

Usred pjesme i zime ciče, stiglo je posve novo biće…


»Hej…« Tih i nježan glas koji je dopirao podno stabla kruške nije prekinuo djetlićev nastup. »Hej, čujete li me?« Elvis je i dalje urlao toliko glasno da nikako nije mogao čuti ništa osim sebe samog, a Sofija je istovremeno  neuspješno pokušavala utonuti u san. Zato i nisu primijetili malenu životinjicu koja je stojeći u snijegu pokušavala nešto reći.   »Znate,…

Više... »

Često ga sluša i gleda njegova mudra susjeda…


»Prekini već jednom«, javi se Sova Sofija sa susjednog stabla. »Toliko si glasan da mi ne pomaže ni spuštanje ušiju, još uvijek te čujem!« Djetlić prestane pjevati, namjesti frizuru i kaže: »Ali Sovo… Pa moje su pjesme tako lijepe, tako melodične, tako ugodne za uši… Ne shvaćam zašto ih uvijek spuštaš kada zapjevam.« »Spuštam ih jer mi je priroda na…

Više... »

Ptice pjevice…


ZIMA U ŠUMI BILA BI KRASNA DA JEDNA PTICA NIJE PREGLASNA   U šumu se uvukla zima. Zapravo, teško je reći da se uvukla, budući da je došla naprasno i naglo: jednu toplu jesensku večer zamijenilo je ledeno hladno jutro. Sve šumske životinje nisu se mogle načuditi visokom snijegu koji je, padajući cijelu noć, zatrpao čitavu šumu. Stoga taj dan nisu…

Više... »

Sada je jasno zašto je lav svadljiv, nasrtljiv i malo prgav…


Život životinja u cirkusu nije bio nimalo lagan, iako je na prvi pogled izgledalo drugačije. Životinje su bile dobro uhranjene sočnim odrescima koje su dobivale na pladnju, a za nastup su bile posebno dotjerivane. No ipak, svaka od njih je prošla dresuru toliko okrutnu da ju je bolje ne spominjati – čudno je što su sve u stanju učiniti ljudi.…

Više... »

Boris je, srećom, umiljat i mio, u šumi se neko opasniji krio…


Zeko Zelenko je jurio šumom ne osvrćući se niti na tren i svakih par koraka je glasno urlikao: »Risoooviii!!! Bježiteee!!!« Naravno da nitko nije obraćao pažnju na njega, jer je pojava zeca koji po cijeloj šumi doziva mačke postala sasvim uobičajena. »Spašaaavaaaj se tko mooožeee!!!« Životinje su ga dobro čule, no i dalje su se bavile svojim poslovima pripremajući se…

Više... »

Mačke, cirkus i jedan Rus…


Večer prije, slavni ruski cirkus je održao jednu od najboljih predstava u svojem dugogodišnjem postojanju. Svi stanovnici malog gradića smještenog iza planine imali su priliku uživati u predstavama svake večeri protekla dva tjedna, a gledalište je uvijek bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta. Tu, posljednju večer, artisti su dali sve od sebe ne bi li ostali dugo upamćeni i u ovom,…

Više... »

Otac se još ljući nenadano vratio kući…


Jednoga vrućeg ljetnog dana dogodilo se neizbježno: otac se vratio kući! Da stvar bude još gora, došao je sasvim iznenada – nitko ga nije očekivao, a najmanje Ris Boris. Bilo je toliko vruće da niti visoki borovi nisu mogli pomoći, pa je djevojčica sa prijateljima otišla na jezero. Osim toga, trebalo je iskoristiti još par tjedana “slobode” koji su ostali…

Više... »

Dugo poslije svršetka zime, ljudi su risu nadjenuli ime…


Mjeseci su brzo prolazili i snijeg se u dalekoj šumi već odavno otopio. Borovi su razmetljivo širili svoj zavodljiv miris, a na šumsko tlo pobacaše brojne češere raznih oblika. Posred šume smjestilo se usko i plitko jezero koje više nije bilo prekriveno ledom, na veliku žalost djece koja su cijele dane provodila kližući se po njemu. No, to su brzo…

Više... »