Browsing Category : Pola moga svijeta

What goes around…


Oduvijek sam vjerovala u karmu. Nekako, uvijek sam mislila da neki balans mora da postoji. Da se sve završi tamo gdje je počelo. Da se sve vrati odakle je krenulo. Tako mi jedino izgleda fer, u suprotnom, mnogo toga gubi smisao. Informacije uvijek kruže, čak i kad to ljudi ne žele. Možete usporiti njihovo kretanje, ali ih ne možete zaustaviti.…

Više... »

Presađeni šovinizam…


Ljigavost mi je nekako zadnja osobina kod ljudi. Ono kad se zgrozite nečijom riječju ili postupkom toliko da mu ni potomke više ne želite vidjeti. E u tu ljigavu populaciju mi, na primjer, spadaju šovinisti. I to ne bilo koji, nego ona presađena verzija, koja u školi iz istorije navlači dvojku, ali tatinu verziju rata zna kao pjesmicu. Iako se…

Više... »

Radite li na bebici?


U ljudskoj prirodi je, valjda, da pita. Bilo šta. Ono što ga zanima, ono što ga ne zanima, ono što ga zanima iako ne bi trebalo da ga zanima. Ne razmišljajući hoće li nekom zasmetati, hoće li nekog povrijediti, ljudi će pitati sve. Neki suptilno, neki otvoreno. Ali znatiželjnom čovjeku nekad je teško i odgovoriti. Iako moji vozovi nisu ni…

Više... »

Što kada nikada nisi na prvom mjestu?


Život, ta jedna riječ od 5 slova, koja znači sve. Još je čovječanstvo nije skužilo u potpunosti (ko kaže da jeste, definitvno laže), ali to nam je sve što imamo, i sve što je, zapravo, bitno. Ono što sam do sad naučila o njemu je sledeće: Ako i dobiješ u životu ono što si poželio, nećeš dobiti kad ti želiš,…

Više... »

Kraj nezavršene knjige…


Neke ljubavi su osuđene i prije nego što počnu. Neke prošlosti su dovoljne za cijeli jedan vijek. Nije svakodnevno da neko, ko cijeli život bježi od prošlosti, na kraju doživi da u njoj živi. Bar ne dobrovoljno. Tog jutra je ustala s blagom glavoboljom, i kao i svakog jutra, skuhala je kafu i izašla na terasu. Bilo je sunčano, a…

Više... »

Narkomanka u usponu…


Nedavno sam, od strane jedne starije gospođe, koja tvrdi da se razumije u biologiju i prirodu, nazvana narkomankom. I to ne običnom narkomankom, već narkomankom “u usponu”. Razlog je taj što sam bez stida i srama izjavila da pušim marihuanu. Na što je ona rekla da je samo pitanje kad ću da završim na heroinu. Nije me, iskreno, toliko iznervirala…

Više... »

Lavirint…


Svaka žena ima ‘onog jednog’ koji je bio sve. I vrh i dno, i najbolji i najgori, i andjeo i đavo. Da li će i ostati ‘taj jedan’, zavisi od ove druge strane, do kojeg dna će stići, koliko najgori može biti i da li će đavolu uzeti jedinu ulogu. O ‘tom jednom’, iz mog života, kao što ste i…

Više... »

Reci mi da si moj!


Jeste li se ikad zapitali zašto ljudi imaju tu “bolest pripadanja”? Uvijek i ponovo težimo da pripadamo nekome. I da neko pripada nama. Naravno da sam i ja bila takva. Možda još uvijek jesam, ali trudim se da ne budem. Niz posljedica, te psihičke navike, me natjerao da to kod sebe preispitam. Prisvajanjem nekoga prisvajate i njegova djela. Dobijate osjećaj…

Više... »

Da li sam trebala biti muško?


Ljute me žene. Ne sve žene. Ljute me one cmonjave, “neću da živim u muškom svijetu” žene. Dakle, većina. Jeste li čule muškarca da se diči “muškim svijetom”? Ne, mogli ste samo da čujete ženu kako se na njega žali. U čemu je više taj problem? Ne možete biti ono što hoćete? Htjele ste biti pilotkinje, ali su vas strpali…

Više... »

Krvnik iz nepročitane knjige…


Da, razumijem te. Ali savršeno te razumijem. I on se našao tu kad mi je najviše trebao neko, iako to nisam htjela priznati. Ni sebi. Ni njemu. Ni Bogu. Trebao mi je neko da ćuti. Neko da shvati. Neko da utješi. Da mi pokaže da ipak vrijedim, i to mnogo. Jer si ti mi pokazao da ne vrijedim. Ubijedio si…

Više... »

Vatra i led…


Ne volim prolaznost. Ja sam neko ko se veže iskreno i do kosti. Kraj je nešto što me dotuče. Bilo kakav kraj za mene je loš. Ali dešava se. I to često. I kada se desi, sa sobom donosi hrpu iznenadnih promjena, kvari planove, budi tugu, nerijetko i bijes, boli i ostavlja ožiljke. Ne volim površne veze, štaviše, ako osjetim…

Više... »

Nebeska snaga…


Bol u njenim očima je bila toliko očigledna i prelazna. Dovoljno je bilo samo na trenutak da uhvatite njen pogled, da zaboli i vas. Stajala sam pored nje, držala je za ruku, i bez riječi gledala u dva krsta. Nije se tu imalo šta reći. Nema riječi utjehe za tako nešto. A šta reći ženi koja stoji ispred grobova sina…

Više... »

Njeno veličanstvo – Sarma!


Dakle, ne znam kako to ide kod vas, tj, od tamo odakle ste vi, ali kod mene u narodu ženka mora da zna da kuva. Nije prihvatljivo ako ne zna. Znači, ne možeš da se udaš ako ne znaš da kuvaš. Nije da hoću da se udam, ali ‘on’ mora da jede. A nema smisla da mu pored mene kuva…

Više... »

Nekome običan, nekome presudan…


Ima tih sasvim običnih dana koji promjenu sve. Danas mi se nešto desilo. Niko to nije vidio. Niko nije opazio. Ali meni se nešto desilo. I prepolovilo me je. 24. April je godišnjica. Nekada je to bila godišnjica lijepih vremena. Sunčanih dana, tajnovitih noći, beskrajnih zagrljaja i prvog gladnog poljupca. Svako sjećanje na taj dan je mamilo osmjeh na lice.…

Više... »

Iz ugla šankera…


Kao i svi životni putevi, ni ovaj moj mene nije odveo tamo gdje sam ja htjela. Nisam postala princeza, kao što sam htjela sa 4 godine. Nisam postala pilot, kao što sam htjela sa 7 godina. Nisam postala predsjednica, kao što sam htjela sa 12 godina.Sa 23 godine, trenutno sam zaposlena kao šankerica, jedino žensko od 6 šankera u jednom…

Više... »

Teški snovi…


Uzbuđenje. Nervoza. Strah? Ne. Možda malo. Iščekivanje. Sreća. Da. Sreća! Gdje idemo? Šta će se desiti? Ko je on? Ne znam. Ali osjećaj je pravi. Dobar. Nov. U autu smo i vozimo se kroz grad koji bi trebalo da znam napamet. Ali ovaj put kojim idemo, ne znam. Želudac mi se zavrće od krivina i strmine, ali znam da sam…

Više... »

Nisam normalna, nisam li?


Bila sam nekad. Bila sam normalna. Moje lične granice su bile u granicama normale. Ali spoljašnji utjecaji, individue kojima sam dala moć da utiču na mene, nisu to od-radile na pravi način. I sad, eto baš njima, nisam normalna. Sjećate li se, kad ste bili mali, kada ugledate neku igračku, koja vam se mnogo svidi, a ne možete da je…

Više... »

Ukus izdaje…


A onda je u meni nešto eksplodiralo. Počeo je rat. Praznina nikad nije bila glasnija. Sjećanja su vrištala na sav glas u protestu, jer su toliko dugo bila zanemarivana. Bol je udarala i tukla, u sopstvenom gnjevu prema sebi, u polumrtvu dušu koja je skoro iskrvarila. U meni se desila pobuna. Nevidljivi rat u kojem sam ja već izgubila. Šok?…

Više... »

Tamo negdje u 35-toj…


Šta cigareta i kafa i pola sata slobodnog vremena mogu da urade? Svašta! Sjedim i nešto razmišljam… da mi je dočekati bar 35-u. Ili se vratiti u djetinjstvo. Samo ne sad. Ne ove godine. Ove dvadesete bih da prespavam. Kad si dijete, štede te. Loše stvari ti se ne govore, račun od struje i vode ni ne vidiš, a ne…

Više... »

Zaklinjem se, biću srećna…


Danas sam je vidjela…prvi put nakon što sam saznala da mi je uništila svijet. Danas sam sebi obećala par stvari. Danas sam sebi obećala da više ne postojiš. Danas sam ti poželjela sreću, sa njom. Danas sam se zaklela u svoju sreću, sa njim. Prošlo je dosta vremena otkako se naše “MI” raspalo na “TI” i “JA”. Pitao si me…

Više... »

Mamin sin…


Vidite, sve smo mi majke, buduće ili trenutne, i trebamo da razumijemo i shvatimo i druge majke, sve ja to znam isto kao i vi, ali kad je previše, previše je. ‘Mamin sin’ je dobro poznati naziv za “muškarca”(‘ajmo ga tako nazvati) koji i pored djevojke/vjerenice/supruge, i dalje ovisi o mami. Šta to znači? Ti mu skuvaš ručak, ali mama…

Više... »

Priča o velikoj ženi…


Majka me je ponovo pozvala. Savila sam papir i stavila ga u torbu pored dnevnika. Nikom nisam rekla šta sam našla. Čim smo došli kući, požalila sam se na glavobolju i otišla u sobu. Izvadila sam dnevnik i pismo. Dnevnik sam prelistala i našla mnogo starih fotografija. Bio je to muškarac od, otprilike, dvadeset pet godina, u oficirskom odijelu. Lijep,…

Više... »

Priča o velikoj ženi…


Ne prelaziš ti preko ničeg. Ti prolaziš kroz to. Stvari ne postaju bolje. One se mijenjanju. Tuga mijenja svoja lica. Tako i ti mijenjaš svoja sa njom. Život te uči svemu, osim posmatranju. Tako je govorila jedna velika žena. Moju baku su smatrali gordom ženom. Možda sam to pokupila od majke u kasnijim godinama, možda je samo njoj tako izgledala…

Više... »

Budi dama…


Osuće sad ženski rod paljbu po meni, ali ja sam realna i moram ovo reći. Muška ljubomora jeste teška, ali ženska ljubomora je, nerijetko, kobna. Sve bi mi da budemo dame, ali “pogleda li ona kurva mog momka još jednom, otiću tamo, sravniću joj facu sa zemljom…”. E pa ne može! Hoćeš da budeš dama? Izvježbaj toleranciju i nauči da…

Više... »

Najgori liječe najbolje…


Sjećam se, davno još, dok sam bila mala, mama mi je rekla: “Dijete, razočaraće te mnogi. U početku će te boljeti, dok se ne navikneš da su neki ljudi jednostavno takvi. Možeš im dati hiljadu šansi i svaki put će biti isto. Ali samo prvi put su oni krivi. Za svaki sledeći put što se razočaraš tvoja je krivica. I…

Više... »

Poslednji put…


Koračala sam poprilično hrabro za nekog ko je išao ravno u svoju propast. Naša poslednja noć koje ću da se sjećam do kraja života. Noć u kojoj ću srce ostaviti. Dobro poznato lice i dobro poznati glas. Nikad me tako taj glas nije zabolio. Sve boli kad je poslednje, zar ne? Progutala sam knedlu kao planinu.  Znala sam, u dubini…

Više... »

Žena je ženi vuk…


Ta tajnastvena, nedokučiva, muljatorska vještica ili ti ga ‘žena’, u svijetu je opisana kao neko ko laže, manipuliše, spletkari, trača i vara. Kao neko ko kupuje ono što mu treba suzama, ili onom stvari medju nogama. I znate šta? Sve je istina. Da, imam majku, imam i sestru, i sama sam žensko i ipak ovo kažem. Ima žena koje su…

Više... »

Odrastanje…


Bila sam odlična kćerka, dijete za primjer, dok sam kao vojnik slušala svaku naredbu, kao spužva upijala svaku laž, i vodila se onom starom dobrom “Dok si pod mojim krovom, radićeš kako ja kažem!!!”. Bila sam hvaljena pred svim rođacima i komšijama, iako za svaku dobru ocjenu, pohvalu, dobro djelo koje sam priložila u četiri zida i četiri oka svome…

Više... »

Kockanje…


“Desilo se, ne znam… Bila je sve šprdnja. Nisam razmišljao uopšte…” – slušala sam prazna opravdanja bez imalo volje za tim. Više se i ne iznenadim kad neko prokocka to moje povjerenje. Je l’ se moguće toliko naviknuti na to? Nisam imala želju da slušam bilo kakve izgovore niti opravdanja. Nisam imala volju riješavati bilo šta, “peglati odnose”, što bi…

Više... »

Magična noć…


Spremala se satima. Šminkala se i skidala šminku, sve dok njoj to nije izgledalo savršeno. Sjećaš se, kao onda dok si je ti požurivao i govorio da ćeš otići bez nje ako odmah ne izađe. Bila je sretna jer je znala da večeras neće imati vremena da pomisli na tebe. Tu noć, zabranila je sebi da misli na tebe. Morala…

Više... »