Browsing Category : Potpisuje N.B.

Sve ono što se prešuti bivšim ljubavima…


Junače našega vremena, dopusti da ti kažem. Dopusti da ti nakon godina šutnje kažem da me noćas presjekla neka davna težnja. Ma znaš već, presjeklo me na onom istom mjestu na kojemu si nakon kakve spačke znao provjeravati kuca li još, kuca li za tebe to moje srce. U tvojim bih se rukama tada posve umirila. I bilo bi dobro.…

Više... »

Nisu bili moji…


Postoje svjetovi u koje se nikada neću uklopiti. Postoje gradovi i otkucaj njihova srca; postoje ljudi i njihove sudbine koje me nikada neće prisvojiti. Oni na koje ću uvijek šutjeti kada bi trebalo govoriti, a govoriti onda kada bi trebalo šutjeti. Sjećam se kako mi je majka običavala govoriti: „U redu je. Samo govori što želiš i misliš.“ Šutke sam…

Više... »

Gdje se pišu oni izgubljeni?


A gdje da tebe smjestim? Pitala bih ljude, no njih nije dobro zamarati vlastitim lutanjima. Pitala bih ih gdje su oni smjestili one svoje na koje su polagali najveće nade. Pitala bih ih, no vidiš ne mogu, pa moram pitati tebe. Gdje da te smjestim, dušo? Pod otpisane ti ne priliči ići. Nikada nam nisam pisala poraz i priznala perfekt.…

Više... »

Pismo petnaestogodišnjoj meni…


Malena, promatram te kako važeš. Mudrice moja. Zarobljena u svome svijetu pokušavaš se rascvjetati poput ruže, raširiti krila poput leptira. Draga, nisi ti od onih što preskaču prepreke kao od šale. Kod tebe ne ide preko noći. Gledam te kako se slamaš. Trudiš se dostići nametnute standarde, a sve što kući donosiš ruke su pune knjiga i srce puno snova.…

Više... »

Otkriće…


Gledam ju kako mirno tone u snove. Žena dijete. Djevojka koja ni ne sluteći u sebi sažima djeliće Duše Svijeta. Došla mi je iznenada. Ili sam ja došao njoj. Više ni ne znam, a nije ni bitno. Pored ovih planina i udolina kojima je ispunjena njena nutrina i s kojima joj iz dana u dan pomažem voditi bitke tko bi,…

Više... »